Podsjećaš me na ono: koji je župnik najbolji?
Pa, susjedni... - A što je kod njega bolje?
- Pa sve je tamo bolje!
(Možda je najteže prihvatiti bližnje, ali - svejedno - ako ti nije daleko skokni malo i kod susjeda, tek da se malko osvježiš)
Nije baš tako. Imala sam prvo župnika koji mi nije legao. Bila sam dijete a on je imao (za mene) dosadan pristup. Nisam tad vjerovala u Boga a on me nije nimalo zainteresirao da se upitam. Kad sam već bila u pubertetu, pojavio se novi, mladi svećenik (iz istog mjesta kao prethodni) koji se pomučio oko mene. Naime, tad već odavno nisam išla u crkvu ni na vjeronauk. On me lovao dok sam se vrtila okolo sa vršnjacima (12- tak g). Uspio me "dobiti" i uz pomoć none u roku od 2-3 g primila sam krštenje pa krizmu pa pričest. On je znao okupiti mlade, učiniti da osnuju neki muzički sastav, išli smo njemu na intelektualne razgovore uz čašicu šerija. U kojima me ubijedio u postojanje Boga. Kako sve lijepo kratko traje tako i to. Došao novi, neki vlaj. Ništa od intelektualnih razgovora. Sve se raspalo. Nema muzičkog benda, mladi prestali dolaziti. Poslje njega došao svećenik iz istog mnesta kao prva dvojica. Isticao se po tome što je vezao kozu i vukao je fićom. I što je trovao mačke i pse oko župnog dvora. I što mi se obraćao na javnim mjestima da ne plaćam ništa crkvi pa da neću imati crkveni sprovod kad umrem. Odvratno biće. Nisam puno godina išla u crkvu, prisilila sam se ovih zadnjih nekoliko. Trebalo mi je puno snage, pisala sam o tome. Ovog svećenika znam od prije, kad je bio u drugom mjestu. Već sam napisala što mislim o njemu (inače, pročitao je u ovu nedjelju mrtve iako je izbrisao moje pitanje na faceu).
Dakle, nema nikakve veze u kojem je mjestu, dobar svećenik je dobar svećenik. Znala sam ih puno (pada mi prvi npm pok. Slavko Pavin). Išla bih za dobrim svećenikom i u drugo mjesto. Kao što sam išla nekad i za dobrim zubarom dok me nije otkantao, imao je previše pacijenata i tamo gdje je radio, mislim, nije bio privatnik. Kad nađeš nešto dragocjeno, ne puštaš ako ne moraš. Svećenik u mjestu gdje radim je bio isto izvrstan, tuga me uhvatila kad su ga makli. Plakao je on i mi na oproštajnoj misi. Ovaj koji ga je naslijedio nije mi legao. S prvim sam dogovarala ispovjedi kad bi mogao, u župnoj kući (ne volim u sakristiji). Nakon ispovijedi izlazila bih lagana, kao da me nebo dotaklo. Probala sam i s ovim, ali, ne ide. Muk i tišina, kad sam se zbunila pa ga zamolila da me propita, keže da on to ne radi. Idući put poslao me u sakristiju. Gotovo je bilo s njim. Malo poduže pišem, ali poanta je da ne znači da je bolji svećenik u susjeda.