Katolički odgovori

Treba uzeti u obzir da su Thomas Merton i njegov nasljednik, cistercit Thomas Keating koji je uveo "sjedinjujuću molitvu" uvelike izišli iz kršćanskog područja i u traganju za najboljom metodom prepustili se gotovo nekim drugim religijama. Zbog njih i sličnih 1989.g. izdan je dokument "O nekim aspektima kršćanske meditacije" u kojemu oni nisu prošli baš najbolje...

A evo usput (za Totus Tuus) i što jedan sekularni medij piše, koji su najbolji stress busteri:
1. religion
2. forgive someone
3. sleep
4. vacation
5. yoga
6. bubble bath
7. lighten your workload
8. cup of tea
9. biofeedback

Ako je joga tek na petom, a vjera i opraštanje na 1. i 2. mjestu, zašto bi se ikoji vjernik trudio oko nečega što ga može odvesti u praznovjerje ili sinkretizam?

Suvremenim vjernicima koji vjeru prakticiraju mlako i relativno je svaka katolička dogma vjerski fanatizam. Neka nam razumijevanje današnjeg blagdana Marije Bogorodice pomogle u učvršćivanju naše vjere ma koliko nas svijet i mlaki vjernici napadali da smo fanatici https://www.vjeraidjela.com/majka-gospodina-moga/

Kad se spominje fanatizam... Ima neko vrijeme, taman dok sam počeo na mise odlazit, redovito, veli mi ta osoba da pripazim da ne zapadnem u fanatizam, na moj upit konkretno na kaj točno misli, rekla je da nema potrebe tolko odlazit na misu (osim nedjelje, znao sam i u tjednu otići, 1-2 a uredno znam i dalje otići u tjednu) ok, razmisšljao sam o tom fanatizmu, čovjek koji moli par puta dnevno, recimo krunicu B.milosrđa, jel on fanatik, ili općenito ako neko moli više puta druge molitve.. Smatram da nikad ne može biti previše, može samo biti premalo

Možda pojedinci polaze od sebe koji idu povremeno u crkvu a moliti ako se sjete, pa sve (nedjeljom odlazak na misu, redovita dnevna molitva) više za njih je to oblik fanatizma..

Netko tko stoji (ateist je) sa strane i gleda blisku osobu kako se mjenja (okreće se Bogu) ta osoba je isto fanatik, tj, ide iz ekstrema u ekstrem, to bi bio pogled pojedinih ateista na pojedince koji se okreću Bogu.

Spominje se joga, možda sam u krivu, pa nek me neko ispravi.. Nemam neki čvrsti stav oko joge ako je gledamo kao neki vid tjelovježbe tj ako je koristimo samo za istezanje, tak da bih rekao da ne vidim niš sporno ako se držimo u okvirima isključivo tjelovježbe tj istezanja.

Fanatizam je unutarnje obilježje, mentalni sklop i sl. i njegova osobina je da bude primjećen suprotno fanatizmu je siromaštvo duhom gdje se vjernik trudi da sve ono što se tiče vanjskih obilježja vjere bude sakriveno, pobožnosti, post, i sl.

Čak i više od toga siromašan duhom daje dojam da ga vjera baš puno i ne zanima nipošto ne nagovara na pobožnosti i sl niti o tome priča.

Ne razumijem tu tvoju potrebu da izmišljaš nekakve moderne definicije koje nemaju puno veze s katoličkom doktrinom i obična su iskrivljenja pravog značenja tog pojma.
Grčki pridjev ptochós (siromašan) nema čisto materijalno značenje, već znači "prosjak". Taj izraz treba dovesti u vezu s hebrejskim pojmom anawim, "Božji siromasi", koji doziva u pamet poniznost, svijest o vlastitim ograničenostima i egzistencijalnom siromaštvu. Siromašni duhom se uzdaju u Gospodina, znaju da ovise o njemu. Dakle oni su takvi da će ih svijet i suvremeni kvazi vjernici baš proglašavati fanaticima, ali istinski vjernik ne treba bježati od takvog poniženja.
Kada se Sin Božji utjelovio, izabrao je put siromaštva i poniženja. Kao što kaže sveti Pavao u Poslanici Filipljanima: "Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik" (2, 5-7). Isus je Bog koji se lišava svoje slave. Ovdje vidimo da Bog bira siromaštvo: premda bogat posta siromašan da nas obogati svojim siromaštvom (usp. 2 Kor 8, 9).
Na križu, ta oplijenjenost samoga sebe dostiže svoj vrhunac i itekako je vidljiva. Siromaštvo duhom nema veze s skrivanjem vjere koju nam moderni svijet želi nametnuti kao posve krivu vrlinu.

@kopitar

Po google definiciji tj hr.enciklopediji koja je dostupna na netu, fanatizam je (franc. fanatisme, prema lat. fanaticus: bijesan; ushićen; pomaman), strastvena, pretjerana, zanesenjačka, slijepa odanost nekom čovjeku, političkomu ili[b] vjerskomu pokretu[/b] ili ideji. Različiti oblici fanatizma, koji izrasta iz radikalne preobrazbe pozitivnih osjećaja entuzijazma, vjere i odanosti, očituju se u krajnjoj netrpeljivosti i negativnom odnosu fanatika prema drugim ljudima i prema svojim vlastitim prirodnim potrebama, što često dovodi do samokažnjavanja i samouništenja. Fanatizmom se najprije nazivalo vjersko ludilo Beloninih i Kibelinih svećenika u antičkom Rimu, koji su od zanosa razdirali vlastito tijelo, krvareći u uličnim povorkama prigodom svetkovina u čast tih božica. U XVI. st. tim se izrazom u Engleskoj označavalo ludilo uopće, a u XVII. st. fanaticima su nazivali pripadnike nekih religioznih sekta (anabaptiste, kvekere i dr.). Fanatik je čovjek uskih, skučenih nazora, koji slijepo vjeruje u ispravnost svojih ideja, a potpuno je nesposoban razumjeti tuđe misli i osjećaje i prihvatiti bilo čije argumente ako nisu u skladu s njegovim idejama. Kako bi ostvario ono za što se zauzima ili razorio ono što poriče, žrtvuje često i vlastiti život. Fanatikom se naziva i ushićen, oduševljen čovjek koji se nesebično predaje nekom poslu.

Mislim da ovo boldano dost upada u oči ljudi koji se izjašnjavaju kao ateisti, a nisam samo od jedne osobe čuo o fanatizmu, čak i nesvjesno očito kao neki njima znan vid šale znaju povezat fanatizam i vjeru, te zapravo vele za vjernike da su kao neki fanatici.
Mada mi je totalna budalaština stavljat u istu rečenicu vjera i fanatizam, al, očito nepoznavateljima u nedostatku bolje riječi koriste onda riječ, fanatik-fanatizam.

To ti je ono, do jučer si bio ateist, a danas si vjernik, osim šoka i nevjerice od strane ateista, vjernicima se pripisuje nešto što daje prizvuk negativnosti..

Baš smo prije Božića bili na domjenku, kolege s posla, i tak, razgovaramo se i jedan kolega nabaci komentar za jednu kolegicu da je ok al je previše pobožna, na to sam mu rekel da tak treba i da bi bilo dobro da je više takvih ljudi poput nje, više nije znal kaj bi mi rekao, (očito se nije nadao mom odgovoru) a kolko sam primjetio, imam osjećaj da se čak i složio samnom Ili je možda samo glumio, da eto, ispadne fin, ko će ga znat.

Nadam se da ti je sad sve jasno poslije ovih odgovora sa Googlea (::: i pošto vidim da ti je jasno suviše je bilo što reći.

Ničija pobožnost ne bi trebala biti primjećena niti bi trebala biti predmet razgovora.

Čitala sam ispovijesti , mnogi ljudi kad dožive "živog Boga" ( ah, da je meni... ) imaju potrebu ići svaki dan na misu i vidim to kao nešto itetako pozitivno. Kao i svakodnevne molitve. Slažem se i s tvojim mišljenjem za jogu.
Za fanatike ako govorimo o katolicima mislila sam, možda ih ima u nekim sektama koje se nazivaju katoličkima. Ali naišla sam na čudne stvari. Npr, ima u mjestu koje je izrazito katoličko, koje volim zbog toga, svake godine skupljanje mladih katolika ljeti. Ono, ljetni kamp. Naravno da će se i okupati, more je tu. Na jednom kat. forumu im je jedna članica zamjerila što se kupaju u kupaćim kostimima (sasvim normalnim) i stavljala slike i zgražala se. Kao, kakvi su to katolici. Mladi ljudi na kupanju. To je za me fanatizam. I kad te netko napada da ćeš gorjeti u paklu ako si ponekad običnim petkom jeo meso. Ili ako ne vjeruješ u spise Marije Valtorte. Ili ako ti se omakne masturbacija. Ili ako se rastežeš joga vježbom (nema veze što su gotovo sve vježbe za rastezanje od tamo). Mogla bih nabrajati dugo. Pokazala sam svom bivšem duhovniku neke upise s tog foruma i rekao mi je, pusti, to su fanatici. Tad sam skužila. Zajedničko im je uvjerenje da su samo oni u pravu, najava da ćeš gorjeti u paklu i plitko gledanje, kao kad se konju stavi ono da ne gleda sa strane. I mislim da nema to puno veze s vjerom, nego sa psihom.

[quote="kopitar » Sri sij 03, 2024 15:11"][/quote]

Slažem se da ničija pobožnost ne bi trebala bit primjećena.. A ja bi još dodao na to, i još štošta toga. Naravno pod uvjetom da sam shvatio tvoj upis

Kolko sam primjetio u društvenim krugovima gdje je većina ateista a manjina su vjernici, a to pod manjina mogu nabrojat na prste jedne (na poslu znam za dvoje koji su vjernici) ruke, dok se govori za potonje, prvo se naglašava da je "on/ona vjernik/ca", mislim, čemu to..
Nit prije nisam o tome razmišljao (dok nisam išao u crkvu) tko je vjernik a tko nije, a govorit za nekog da je fanatik mi je potpuno strana riječ pogotovo dok pričamo o vjernicima..
Definicija fanatizma je, slijepa odanost, a to odmah pada u vodu, slijepa poslušnost Bogu, slijepo vjerovanje Bogu, slijepa odanost, žešća glupost.
Kao što rekoh, "neznalice" kojima fali adekvatna riječ za opis vjernika, koriste krivu riječ kojom pokušavaju opisat vjernika, misleći da će jednom riječju sve reći, teški promašaj.

Citirat ću Majkićku i to je dobro napisala, Dakle oni su takvi da će ih svijet i suvremeni kvazi vjernici baš proglašavati fanaticima, ali istinski vjernik ne treba bježati od takvog poniženja.



@totus, slažem se u vezi kupaćih kostima.. Zgražanje nad nečim, ne kužim, kaj ljudi pokušavaju biti, bezgrešni? Nemremo ni da hoćemo. Oko mesa, masturbacije i vjerovanje u spise Marije Valtorte slažem se s tvojim upisom, znači, i da se koji put omakne, odmah, "gorit ćeš u paklu", hmm, već sad na prvu bih se pitao, da li je to stvarno vjernik ili.. Bog ima sluha i strpljenja za palog čovjeka, ali sam čovjek koji je grešnik naziva drugog grešnika da će gorit u paklu, kak se veli, svi imamo putra na glavi..

U duhu vjere, vjernik bi onda trebao naći način da čovjeku da savjet, a ujedno i utjehu, pa kaj nije Isus u društvu sjedio s teškim kriminalcima, otpadnicima i sl, pa im nije docirao s visoka. Bog je jedini koji bi nas trebao "učiti pameti", al on šuti i strpljivo čeka.

Ako si našao odgovor onda mi je drago.

Ljude ne treba dijeliti na vjernike i ne vjernike oni koji su na bilo koji način skrenuli na sebe pozornost da su vjernici normalno da će dobivati i nepoželjne komplimente nakon čega mogu da glume žrtve tj. da nose križ a ti jadni ateisti za njih se treba moliti.
Bolje je biti ateista nego takav vjernik.

Ali drži se ti provjerenih savjeta koje si dobio a pusti savjete grešnika poput mene.

Ma jasno mi je da ne treba ljude djelit na vjernike i nevjernike.
A čak bih se i mogao složit s tobom, drugi dio boldanog.

Ma i tvoji savjeti su dobri, dobri čovječe

Vrlo je izgledno da je i u vrijeme muke Gospodina našeg Isusa Krista na križu, bilo onih koji su govorili da glumi žrtvu i da je bolje biti nevjernik nego takav vjernik. Pa nismo mi veći od Gospodina našeg da bi nas vjernike mimoišao takav otrov iz usta onih koje nadahnjuje neprijatelj Božji. Treba biti mudar i razlučivati duhove, a mudrost jest dar Duha Svetoga za koji se slabo moli.

Fanatika od običnog vjernika možemo razlikovati po ova 3 kriterija:

a) manjak razboritosti
b) manjak usmjerenosti na dobro
c) manjak ljubavi (a znamo Isusovu zapovijed)

Onaj tko često ide u crkvu, puno moli, žrtvuje se za nešto (prekomjerno) ne mora biti fanatik... neke kreposti mogu se vršiti u herojskom stupnju (kao što su to činili sveci). A sveci su gotovo uvijek nailazili na protivljenja, čak i onih pobožnih..

Isusova je preporuka da se sve to čini u skrovitosti, i to nije isto što i zatajiti vjeru u javnosti.. Dapače, mnogi veliki vjernici vrlo aktivni u javnosti ne ubiru plodove zbog svoje nametljivosti...

Ma gdje si ti to pročitala

Kod nas na fakultetu svačega ima... čak i Evanđelja...