Katolički odgovori

Slažem se s tobom da je pitanje kompleksno, ali kad bi recimo naprimjer takvo mjesto ukazanja bilo u Mađarskoj ili Slovačkoj ili gdje drugdje, koliko naših ljudi bi uopće bilo zainteresirano za nj, da ne kažem toliko zagriženo i gotovo zaljubljeno.. Mi smo nekako kao narod skloni vjerovati da bi Majka Božja baš došla k nama, mi smo njeni, s pravom i izabrani, i kad ne bi postojalo Međugorje - trebalo bi ga izmisliti!... Što neki papa tamo iz Argentine zna o Majci Božjoj? Vrlo je lako povjerovati da bi Majka Božja baš k nama došla, lako se uživjeti da nam je tu nadohvat ruke - a kad bismo se suočili s činjenicom da je zapravo možda i nema tu (!) postali bi razočarani, a možda i u vjeri poljuljani. Zato vrlo mnogo dobrih vjernika prihvaća da radije Majka ovdje JEST, nego da nije i da je sve nečija neslana zavrzlama.

Ne samo da je razlog bio talijanska mafija kod nekih suvenirnica i pranje novca, pregledavajući kritičke spise koji su dostupni i sada na internetu dolazi se do nevjerojatnih poveznica, navest ću samo jedan primjer. Osamdesete i početak devedesetih: onaj "lažni Papin delegat" opisan u knjizi "Ogledalo pravde" koji je često iz Vatikana dolazio u Međugorje, početkom devedesetih bio je u zatvoru zbog umiješanosti u poznatu aferu oko Vatikanske banke. Kod njega su naime pronađeni materijalni dokazi, ostavština Roberta Calvija, ubijenog bankara '82. godine, a to ubojstvo je bilo povezano s talijanskom masonskom ložom Propaganda Due. Ta afera i zločin podrobnije su opisani u knjizi M. Hesemanna "Legende, mitovi, laži - razotkrivanje zabluda o povijesti Crkve" u zadnjem poglavlju. Da skratim, taj "lažni Papin delegat" kod kojeg je pronađena Calvijeva aktovka bio je slovački počasni biskup bez stalnog sjedišta, s vatikanskom adresom. Bavio se uglavnom nekom udrugom "Pro Deo et Fratribus" koja je istraživala, podupirala i medijski promovirala nepriznata ukazanja (Amsterdam, Garabandal, Međugorje...) s ciljem utjecaja (pritiska) na lokalne biskupe i što skorijeg njihovog priznanja (što im je kod Amsterdama i uspjelo!). Osamdesetih je taj biskup čak poslužio međugorcima za transfer novca (od hodočasnika) u Italiju kako ne bi dospio u ruke komunistima, tako kažu izvori. Njegovo životno poslanje bilo je širiti poruke i objave, a kako je vrijeme pokazalo nakana nije bila duhovna, već materijalna, i u službi laži i propagande. Jesu li Međugorci bili naivni, prevareni ili se tu još nešto odigravalo, ne znam... Ali apostolski vizitator ima sad ulogu čuvanja pravovjerja i pastoralne skrbi nad hodočasnicima jer oni dolaze iz vjerskih razloga, bila bi velika šteta kad bi bili uvučeni u lažni misticizam i mutne poslove iza kojih se krije - tko zna tko?

Možda nije u direktnoj vezi a ipak je.
Preko 50 000 mladih i preko 400 svećenika dolazi u Međugorje na Mladifest.
Gdje to ima u doba krize Crkve?

Nitko te ne tjera da ijednom odeš u Međugorje. Možda ti Bog pokazuje svoju ljubav na drugačiji način, ali nemaš pravo biti toliko zlonamjerna prema našim ljudima. Ovo sve što si napisala su zlonamjerne gluposti jer Hrvati odavno nisu većina u Međugorju već Poljaci i Talijani. Gospa Mira je došla svim narodima i nije to nikakva lokalna izmišljotina.

Župa Međugorje je katolička župa, i Papi i biskupima i svima nama je stalo da ju spase. A spasiti se može jedino istinom i razlučivanjem.
Od izmišljenih poruka... od ljudi koji su iskorištavali Gospu za svoju promociju i opravdanje svojih grijeha; od materijalizma i manjka osjećaja crkvenosti.
Ako župa /pokret /zajednica žive po Duhu Svetom nije im važna brojnost ni promocija (to su sve svjetovni kriteriji "moći" i popularnosti, a nije od Duha Svetoga). Kriterij Duha je, uz gostoljubivost, ispravnost vjere, život u istini i zajedništvo sa cijelom Crkvom.

Problem Međugorja je tzv.hercegovački slučaj koji se odnosni na redovnički neposluh nekolicine lokalnih franjevaca koji nisu sukladno dogovoru i potpisanom dekretu htjeli prepustiti dijecezanskim svećenicima upravljanje svojim župama.

Nova knjiga Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama
U knjizi se spominje i događaj iz 1989. godine, da je biskupu Žaniću turistička voditeljica Marina B. dovela svećenika Rodriguez Teofilo, parroco de Nuestra Senora de Lourdes i novinarka Carmen Cecilia Capriles, Gerente General agencije Iata.

“Svećenik me je upitao za razloge zašto ne vjerujem u “ukazanja”. Rekao sam da ima barem 20 razloga od kojih je i samo jedan dovoljan da svatko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ukazanja nisu vrhunaravna. Molio me da mu kažem barem jedan razlog. Ispričao sam mu ukratko slučaj exfratra Ivice Vege. Zbog neposluha on je 1982. po naređenju Svetog Oca od svoje Vrhovne uprave izbačen iz Reda Manje braće (OFM), razriješen zavjeta i suspendiran “a divinis”. Nije se pokorio, i dalje je misio i dijelio sakramente i zabavljao se s ljubavnicom. Ovo je neugodno pisati, ali se mora, da se vidi o kome Gospa govori. O njemu je, prema Vickinu Dnevniku i prema izjavama svih “vidjelaca”, Gospa 13 puta rekla da je on nevin, a biskup da je kriv. Kad mu je ljubavnica, s. Leopolda – redovnica, ostala trudna, napustili su oboje Međugorje i duhovni stalež i nastanili se u blizini Međugorja gdje im se rodilo dijete, sada već i drugo. Njegov se molitvenik u Međugorju i dalje prodaje u stotinama tisuća primjeraka. Zamolio sam vodiča Marinu da ovo prevede na engleski. Marina nije kriva što je upala u sredinu koja skriva istinu. Ona je spontano, iskreno reagirala prema međugorskoj praksi: “Joj, zar ćemo im otkrivati te ružne stvari”. Rekao sam: da vi te ružne stvari niste skrivali, oni bi u Panami doznali za ovo i ne bi uzalud putovali u Međugorje. Nepošteno je i grijeh je skrivati ovakvu istinu, makar bila i neugodna; treba je reći”, piše u knjizi.

Župa Međugorje je katolička župa, i Papi i biskupima i svima nama je stalo da ju spase. A spasiti se može jedino istinom i razlučivanjem.
Od izmišljenih poruka... od ljudi koji su iskorištavali Gospu za svoju promociju i opravdanje svojih grijeha; od materijalizma i manjka osjećaja crkvenosti.
Ako župa /pokret /zajednica žive po Duhu Svetom nije im važna brojnost ni promocija (to su sve svjetovni kriteriji "moći" i popularnosti, a nije od Duha Svetoga). Kriterij Duha je, uz gostoljubivost, ispravnost vjere, život u istini i zajedništvo sa cijelom Crkvom.

Ma ne treba Međugorje spašavati, Međugorje spašava! Koje zamjena teza...
Zanimljivo da su najveći protivnici Međugorja ateisti, antiteisti, mrzitelji vjere i klera, njima je trn u oku, kao i nekim vjerskim fanaticima.
Pa tamo danas ima više svećenika nego u cijeloj Hrvatskoj.

Ljudi koje Međugorje "spašava" su feel good "katolici" koji idu tamo ne bi li nešto "osjetili". Neku nadnaravnu prisutnost itd., u stvarnosti je mjesto čista prevara, a jedina eventualna ukazanja su bila od demona.