Kod većine homoseksualne sklonosti su prolazne i javljaju se kao faza u odrastanju. Tad im je potrebno pružiti pomoć. Tu veliku žetvu ubiru aktivisti.
Kod manjine ta sklonost ostaje i u odrasloj dobi, a još manju manjinu čine glasni aktivisti koji trže oveće donacije za "ugrožena prava".
Ispričati bi se trebalo jedino ako smo dosad i jedne i druge i treće trpali u istu kategoriju i prema kome bili agresivni.
(A neke navijačke skupine uf... ne može se u njihovo ime ni nadbiskup ispričati, on može samo u ime Crkve što nije prije prepoznala kome je potrebna pomoć, a kome obraćenje.)
A odakle ovo? Oni kažu da su se takvi rodili.
Znam osobno dvoje koji su imali ženu i djecu a onda su već u kasnim godinama počeli ispoljavati homoseksualnost. I to brutalno. Ima i biseksualaca.
Mislim da nije točno to boldano. I kako bi im mogli pomoći? Njih jednostavno žene spolno ne privlače, kao ni mene. Prije sam zamijetila obrazac dominantne majke i izostanka oca kod nekoliko što ih poznajem. Ali poznajem i blizance gdje je jedan straight a drugi homo.
Uglavnom, sve ih je više, u turističkom sam mjestu i teško mi je gledati kako se cmaču i drže za ruke. Sve je više i onih koji se osjećaju da su u krivom spolu, pa te silne skupe operacije, pa je normalno proglašavanje muškog za miss Norveške ili koje već zemlje. Pa da nema svakodnevno injekcija hormona, vratili bi se misici brci. Koliko su ono smislili spolnih indetiteta, bezbroj? Neka im se Uzinić svima izvinjava ali u svoje ime, kao persona.