Katolički odgovori

Novi sam ovdje pa se ispričavam ako postavljam pitanje koje je već ranije bilo na ovoj temi.
Nisam katolik ali sam otvoren za argumentiranu diskusiju.
Molio bih odgovor na Slijedeće pitanje.Sukladno izjavi pape Franje, svi su ljudi djeca Boźja.
Da li je to slużbena nauka Crkve ili papina?

Da, to je službeni nauk Crkve.
Svi smo mi djeca Božja ne samo zbog toga što nas je On stvorio, nego i zato što nas je posinio po svome jedinorođenom Sinu, Isusu.

U tome je naša vjera malko drugačija od Izraelaca, oni vjeruju da je Bog Otac po tome što je u njemu izvor svega i što je naš stvoritelj, a Isus nas je naučio da Boga smijemo zvati "Oče naš" i u tu molitvu uključivati sve ljude: one koji ga još ne poznaju, one koji su kršteni ali ne žive po svojoj vjeri (kao djeca Božja) i one koji to nastoje biti (tj. odgovoriti na Božji poziv). Sv. Ivan kaže u svojoj poslanici: "Djeca se Božja zovemo i jesmo."

To je novost u odnosu na Stari zavjet koji je naglašavao malenost i poniznost pred Bogom: "...od zemlje si uzet, prah si i u prah ćeš se vratiti." Teške riječi, ali tu poniznost bi i mi trebali zadržati u sebi. Jer iako nas je Bog stvorio, Bog nas neće spasiti bez nas (sv. Augustin).

Sv. Ivan zato piše: "... onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja." Ovo postajanje ima veze s krštenjem, traženjem, razumijevanjem, shvaćanjem i prihvaćanjem naše prave stvarnosti: svi smo djeca Božja, a nismo samo zemljani prah.

Bog je naš Otac, a on daje sunce da sije nad svima (Isus: Govor na gori), Bog čini dobro svima: i onima koji ga poznaju i onima koji ga još ne poznaju... Jer je On sve stvorio, sve zavolio i svima dao smisao: novi život u njegovom Sinu...

Hvala na trudu da odgovoriš na moje pitanje.
Sukladno Novom Zavjetu, ne postoji neko sveopće Božje očinstvo.
Svi su ljudi Božja stvorenja, ali nisu svi ljudi Božja djeca o čemu postoji više primjera u Novom Zavjetu a navesti ću isti primjer iz tvojeg obrazloženja tj.odgovora na moje pitanje.

Ivan 1,11-13

11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.

Kao što se jasno vidi iz primjera postoje dvije grupe ili kategorije ljudi.U prvoj grupi su oni koji nisu primili Isusa kao svog Spasitelja, a u drugoj su oni koji su primili Isusa kao svog Spasitelja.Onima koji ga primiše, podade moć da POSTANU DJECA BOŽJA, onima koji vjeruju u njegovo ime.Ključna riječ jest da POSTANU djeca Božja, što jasno pokazuje da to nisu bili prije.
Tjelesnim rodjenjem svi smo Božja stvorenja.Duhovnim nanovorodjenjem postajemo djeca Božja.
U 13 stihu govori se o tjelesnom rođenju ….koji su rođeni ne od krvi,ni od volje tjelesne ni od volje muževlje, nego od Boga….dakle govori se o tjelesnom rođenju i duhovnom nanovo rođenju, od Boga.
U Ivanovom 3 poglavlju Isus objašnjava Nikodemu o potrebi duhovnog nanovorođenja, bez kojeg se neće doći u nebo.Vjerujem da ti je to kao poznavaocu NZ poznato pa se nebi zadržavao na tome.
Dakle, svi ljudi bez obzira na svoje porijeklo,pripadnosti jednoj od svjetskih religija, ateista, i td. da ne nabrajam, su Božja stvorenja, ali ako nisu prihvatili Isusa Krista kao svog Spasitelja koji je jedini put ,istina i život, izgubljeni su i nisu postali djecom Božjom.
Još jedan primjer.
Mi vjerujemo u trojedinog Boga, Oca,Sina i Duha Svetoga.Islam kao monoteistička religija ne vjeruje u trojedinog Boga već u Alaha, pa po logici to ne može biti isti Bog.Jedan od njih ne postoji, lažan je.
To je elementarna razlika, a ako bi išli uspoređivati Bibliju i Kuran onda bi se te razlike još više produbile.
Lijep pozdrav i Božji blagoslov.

Emanuele...Kako je veliki ljudski razum, močan...um naspram Božjih planova...Milosrđu...Svemoći!
Kažu da se spašava samo tko svim srcem prihvati Isusa....kao sina Božjeg.
da se spašava samo tko je kršten...

U zadnjem postu nabrojan je niz vjera...A Indijanci...i njihov bog Veliki Duh Manitu?...Do dolaska Kustera...kako su...ma nisu ni znali za Evanđelje...kako bi za Isusa i krštenje? Al su imali Manitua...al su živili po zakonima prirode od Stvoritelja (Manitua?) dobivenom...u srca upisanim...po savjesti...po osjećaju urođenom o pravdi...Borili se protiv osvajaća kkad ih tjeraše u rezervate...Kažu da su bili ubojice...a branili svoja sela, plemena...Onda bi po tom isto bili i naši branitelji? Ccc

Ivan krstitelj, ni Isusova majka nisu kršteni...ali nije to važno...David, Jakob, Abraham... šta s Mojsijem...s Ilijom koji je uznesen na nebo...zar NISU bili djeca Božja?????
VJERA i PREDANO SLUŽENJE Bogu, Njegovoj volji... i služenje bližnjima...To je bilo njihovo krštenje...

"Da imate vjere kao zrno gorušice..." - kaže Isus. Aha...ali POSAĐENO zrne,...u plodno tlo naše spremnosti...okopano nastojanjem spoznati Boga...zaljevano dobrim djelima...brigom za svoje bližnje (to si i indijanski ratnici brineći se branili svoje domove)...Marljivi rad oko rasta biljke gorušice...dok izraste u veliku bilju...
"I ptice nebeske u njoj prave gnijezda" - dovršava Isus.

Djela ljubavi praštaju grijehe...a oholost...i nedostatak poniznosti ih samo gomilaju.
Pozivanje na Evanđelje, da...al tamo je i lijepa prispodoba...o farizeju i cariniku (Lk 18,9) pročitaj.

Jel ovaj Indijanac dijete Božje ili...
indijanska molitva
Veliki Duše tvoj glas u vjetru čujem, dah tvoj oživljuje svijet.
Poslušaj me. Dolazim preda te kao Tvoje dijete jedno od mnogih.
Malen sam i slab. Snage i mudrosti mi treba.

sa https://vjeronaucni-portal.com/molitva-siouxa/

Malecki, za svoj stav o djeci Božjoj sam naveo relevantan primjer iz Ivana 1,11-13 koji nisi komentirao već si sve navedeno jednostavno ignorirao što nije način na koji se vodi dijalog.
Imaš naravno pravo na vlastito mišljenje i vlastiti stav, ali bi u diskusiji o biblijskim istinama trebao se držati argumenata temeljenim na Bibliji jer je ona jedini relevantni izvor za takvu diskusiju.
Stoga te molim da komentiraš moje argumente temeljene na NZ umjesto da govoriš o Manitu i Sijuksima.
Lijep pozdrav.

Emanuel,
želiš li zapravo svojim biblijskim citatima dokazati da je Papa u krivu, a da su neki protestantski štosevi točni (sola scriptura)?

Papa Franjo je od samog početka izuzetno protiv bilo kakvog trijumfalizma ili ekskluzivizma glede spasenja po pripadnosti vjerskoj zajednici.
Svijet se ne dijeli na: mi i oni. "Mi smo u pravu, oni su u krivu. Mi ćemo biti spašeni, oni će propasti."
Takav jezik je ovom papi zaista stran. To je nekakva površna teologija.

Smatrati sve ljude na svijetu "djecom Božjom" nije uopće u suprotnosti sa Svetim pismom, pa niti sa citiranim retcima Ivanovog prologa.
Kad je Isus objavio svojim učenicima da samoga Boga smijemo zvati Ocem, oni su u početku stvarno mislili da se to odnosi samo na Židove.
Djela apostolska i poslanice pokazuju daljnji razvoj razumijevanja Božjeg očinstva, a to je da su i pogani pozvani u Božje kraljevstvo (Crkvu).

Isus je prije uzašašća učenicima rekao: "Idite i učinite sve narode mojim učenicima..." Znači, evangelizacija je namijenjena svima. To je Očev spasenjski plan koji je namijenjen svim ljudima, nitko nije isključen... Kad papa naziva vjernike drugih religija "braćom i sestrama" to je zato što svi imamo istog Oca (Stvoritelja). To nije govor o spasenju, nego o ljudskom dostojanstvu i o solidarnosti...

Citat o "ponovnom rođenju" (Isus govori Nikodemu) više je govor o spasenju, kao i onaj govor o euharistiji ("... tko blaguje ovaj kruh živjet će uvijeke.") Svi koji će se spasiti, spasit će se jedino kroz Isusa - jer je Isus umro za sve.

"Postajati djecom Božjom" znači prihvatiti svjesno Božji spasenjski plan. To se u užem smislu poistovjećuje sa krštenjem - iako smo svjesni da se svi kršteni baš i neće spasiti (ako po vjeri i ne žive!)... Znači ne možemo izjednačivati "djeca Božja" - "spasenje"... Točnije bi bilo reći: da nam to što smo djeca Božja, pruža mogućnost spasenja.

Adriana, molim te da diskusiju držiš u okvirima dijaloga o pitanju koje sam postavio.Dakle, koliko vidim nema želje za ozbiljnim dijalogom temeljem argumenata koje sam naveo.Ja ne osuđujem nikoga već tražim odgovor na svoje pitanje.
11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.

Biblija jasno govori da su svi ljudi Božja stvorenja (Kol 1:16), te da Bog voli cijeli svijet (Iv 3:16), ali samo oni koji su nanovo rođeni Božja su djeca (Iv 1:12; 11:52; Rim 8:16; 1. Iv 3:1-10).

U Svetom pismu o izgubljenima se nikad ne govori kao o djeci Božjoj. Efežanima 2:3 kaže nam da smo prije spasenja bili „od naravi djeca srdžbe“. Rimljanima 9:8 kaže da “djeca po prirodnom rođenju nisu djeca Božja, već se djeca po obećanju smatraju potomstvom.” Umjesto da se rodimo kao Božja djeca, mi se rađamo u grijehu koji nas odvaja od Boga i stavlja na stranu Sotone kao Božjeg neprijatelja (Jk 4:4; 1. Iv 3:8). Isus je rekao: „Kad bi Bog bio vaš otac, mene biste ljubili, jer ja sam od Boga izišao i došao. Nisam došao sam od sebe, već me on poslao“ (Iv 8:42). Nekoliko stihova kasnije u Ivanu 8:44, Isus je rekao farizejima: „Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga.“ Činjenica da oni koji nisu spašeni nisu Božja djeca vidi se također u 1. Ivanovoj 3:10: „Djeca Božja i djeca đavolska poznaju se po ovome: tko god ne čini što je pravedno i tko ne ljubi svoga brata, nije od Boga.“

Postajemo Božjom djecom kada smo spašeni zato što smo usvojeni u Božju obitelj preko našeg odnosa s Isusom Kristom (Gal 4:5-6; Ef 1:5). To se može jasno vidjeti u stihovima kao što je Rimljanima 8:14-17: „Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi – ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – da s njim budemo i proslavljeni.“ Oni koji su spašeni djeca su „po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu“ (Gal 3:26) zato što nas Bog „predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje“ (Ef 1:5).
Lijep pozdrav

Evo, da točno znamo o čemu govorimo, tu je jedna od "spornih" papinih kateheza:
https://ika.hkm.hr/dokumenti/poslanica- ... smo-bozja/

Bilo bi dobro da radi preglednosti Papine riječi prenesem u cijelosti:

Braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo svoj hod produbljivanja vjere – naše vjere – u svjetlu Poslanice svetoga Pavla Galaćanima. Apostol kod ovih kršćana ustraje na tome da ne zaborave novost Božje objave koja im je naviještena. Jednako kao i evanđelist Ivan (usp. 1 Iv 3, 1-2), Pavao ističe da nam je vjera u Isusa Krista omogućila da postanemo doista djeca Božja i ujedno njegovi baštinici. Mi kršćani često uzimamo zdravo za gotovo stvarnost da smo djeca Božja. Dobro je uvijek se sjetiti trenutka u kojem smo to postali, trenutka svoga krštenja, kako bismo s više svjesnosti živjeli taj veliki dar koji smo primili.

Kad bih danas postavio pitanje: tko od vas zna datum svoga krštenje?, mislim ne bi bilo puno podignutih ruku. Ali to je datum na koji smo spašeni, to je datum na koji smo postali djeca Božja. Pa evo, oni koji ne znaju neka pitaju kuma, kumu, oca, majku, strica, ujaka, strinu, ujnu: „Kad sam kršten? Kad sam krštena?“ i svake se godine spomenuti toga dana: to je datum na koji smo postali djeca Božja. Slažete li se? Učinit ćete to? [odgovaraju: da!] To je jedan „da“, kako da kažem, eh! [okupljeni se smiju] Idemo dalje…

Otkako je „nadošla vjera“ u Isusa Krista (r. 25), nastaje potpuno novo stanje koje vodi do božanskog sinovstva. Sinovstvo o kojemu govori Pavao više nije općenito, koje uključuje sve muškarce i žene kao sinove i kćeri jednog Stvoritelja. U odlomku koji smo upravo čuli on kaže da nam vjera daje biti djeca Božja „u Kristu“ (r. 26) i u tome je razlika. Ne samo djeca Božja, kao svi: svi smo mi muškarci i žene djeca Božja, svi, kojoj god da religiji pripadamo. Ali ovo „u Kristu“, to je ono po čemu se kršćani razlikuju, a to se događa samo u sudjelovanju u Kristovu otkupljenju i u nama u sakramentu krštenja tako započinje. Isus je postao naš brat i svojom smrću i uskrsnućem pomirio nas je s Ocem. Onaj tko primi Krista u vjeri, po krštenju se „zaodijeva“ njime i sinovskim dostojanstvom (usp. r. 27).

Sveti Pavao u svojim poslanicama više puta spominje krštene. „Biti kršten“, po njemu, isto je što i biti, na učinkovit i stvaran način, dionikom Isusova otajstva. U Poslanici Rimljanima, na primjer, čak će ići tako daleko da će reći da smo, u krštenju, s Kristom umrli i s njim ukopani da bismo mogli s njim živjeti (usp. 6, 3-14). Umrli s Kristom, s njim ukopani da bismo mogli s njim živjeti. Ovo je krsna milost: biti dionicima Isusove smrti i uskrsnuća. Krštenje, dakle, nije puki vanjski obred. Oni koji ga primaju bivaju preobraženi do dna svoga bića i posjeduju novi život, upravo onaj koji im omogućava da se Bogu obraćaju i zazivaju ga s: „Abba“, to jest „oče“. Dakle, „oče“ (usp. Gal 4, 6).

Apostol s velikom smionošću tvrdi da je identitet primljen krštenjem toliko nov da nadilazi razlike koje postoje na etničko-religijskoj razini. Naime, to objašnjava ovako: „Nema više: Židov – Grk!“; kao i na društvenoj razini: „Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko!“ (Gal 3, 28). Te se izraze često čita previše brzopleto, a da se ne shvaća revolucionarna vrijednost koju sadrže. Pisati Galaćanima da u Kristu „nema ni Židova ni Grka“, za Pavla je bilo isto što i pravi preokret na etničko-vjerskoj razini. Židov je, zbog činjenice da pripada izabranom narodu, bio povlašten u odnosu na pogane (usp. Rim 2, 17-20), i sâm Pavao to potvrđuje (usp. Rim 9, 4-5). Ne čudi, dakle, da ovo novo Apostolovo učenje može zvučati kao krivovjerno. „Ali kako to, svi jednaki? Pa svi smo različiti!“ Zvuči pomalo krivovjerno, zar ne! I druga jednakost, između „slobodnjaka“ i „robova“ otvara pred nama iznenađujuće poglede. Za antičko društvo, razlika između robova i slobodnih građana bila je bitna. Ovi su potonji uživali sva zakonska prava, dok robovima nije bilo priznato čak ni ljudsko dostojanstvo. To se događa i danas: mnogo je onih u svijetu, mnogo, milijuni i milijuni, koji nemaju pravo na hranu, nemaju pravo na obrazovanje, nemaju pravo na rad: to su novi robovi, to su oni na periferijama, koje svi iskorištavaju. I danas postoji ropstvo. Razmislimo malo o tome. Mi niječemo tim ljudima ljudsko dostojanstvo, to su robovi. Tako, na kraju, jednakost u Kristu nadilazi društvenu razliku između dvaju spolova, uspostavljajući jednakost između muškaraca i žena koja je za to doba bila revolucionarna i koju je i dan-danas potrebno ponovno potvrđivati. Treba je i danas ponovno potvrđivati. Koliko samo puta čujemo da se prezire žene! Koliko smo samo puta čuli: „Neka se ništa ne poduzima, to ima veze sa ženama“. Ali muškarac i žena imaju isto dostojanstvo, a u povijesti, i dan-danas, postoji ropstvo žena: žene nemaju iste mogućnosti kao muškarci. Moramo čitati ono što kaže Pavao: jednaki smo u Kristu Isusu.

Kao što se može vidjeti, Pavao potvrđuje duboko jedinstvo koje postoji među svim krštenima, neovisno o njihovu stanju i položaju, bili oni muškarci ili žene, jednaki su, zato što je svaki od njih, u Kristu, novi stvor. Svaka razlika postaje sporedna u odnosu na dostojanstvo djece Božje, koji svojom ljubavlju ostvaruje istinsku i bitnu jednakost. Svi, Kristovim otkupljenjem i krštenjem koje smo primili, jednaki smo: sinovi i kćeri Božji. Jednaki.

Braćo i sestre, pozvani smo na pozitivniji način živjeti novim životom koji svoj temeljni izraz nalazi u sinovstvu s Bogom. Jednaki zato što smo djeca Božja, a djeca Božja zato što nas je otkupio Isus Krist i zadobili smo to dostojanstvo po krštenju. Za sve nas danas također je od presudne važnosti ponovno otkriti ljepotu djece Božje, da smo braća i sestre, zato što smo uronjeni u Krista koji nas je otkupio. Razlikâ i kontrastâ koje stvaraju podjele ne bi smjelo biti kod Kristovih vjernika. Jedan od apostola, u Jakovljevoj poslanici, kaže ovako: „Čuvajte se razlika, jer niste pravedni kad na zbor (to jest na misu) uđe jedan koji nosi zlatni prsten, u krasnoj odjeći: ‘Samo naprijed, samo naprijed’, i posjedne ga se na prvo mjesto. Zatim, ako uđe netko drugi, tko je siromašan, u dronjcima i vidi se da je siromašan, puki siromah: ‘da, da uđi samo, sjedni evo tamo iza’“. Te razlike činimo mi, mnogo puta, i to nesvjesno. Ne, mi smo jednaki. Pozvani smo prije svega učiniti konkretnim i očitim poziv na jedinstvo čitavog ljudskog roda (usp. II. VAT. KONC., konst. Lumen gentium, 1). Sve što zaoštrava razlike među osobama, uzrokujući često diskriminaciju, sve to pred Bogom više nema nikakvu vrijednost, zahvaljujući spasenju postignutom u Kristu. Ono što je bitno jest vjera koja djeluje slijedeći put jedinstva koji pokazuje Duh Sveti. Naša je odgovornost odlučno koračati tim putem jedinstva, ali jedinstva koje podupire Isus, koje je izvršio svojim otkupljenjem.

Nije istina, upravo u Prispodobi o razmetnom sinu i njegovom obraćenju govori se o tome... Tako i mi: sve one koji su izvan Crkve, trebamo gledati kao "izgubljenu" djecu Božju...

Pročitao sam tvoj post i ne vidim po čemu mogu svi ljudi biti djeca Božja kada postoji uvjet da prihvate Isusa Krista (boldano) da bi postali djeca Bozja a koji oni ne ispunjavaju.
Nadalje nisam primjetio da si komentirala primjere koji govori da treba razlikovati tjelesno rodjenje od duhovnog rodjenja po kojem postajemo djeca Bozja.
Takodjer mi nije jasno ako su svi ljudi djeca Bozja, tko su onda djeca djavolja?
Rimljanima 9,8 kaze da prirodnim rodjenjem i nismo djeca Bozja, a to nisi komentirala, kao ni izjavu da djecom Bozja postajemo…
Naveo sam u svoje postu puno primjera o tome da nisu svi ljudi djeca Boźja koje nisi komentirala već si dala c/p koji ne daje odgovore na moj post.
Lijep pozdrav.

Ne znam u čemu je kvaka, kad je papa sam tako lijepo objasnio. Iz njegove kateheze mogu se iščitati najmanje tri razine:

1.) svi ljudi su djeca Božja - jer je Bog sve stvorio, svima je udahnuo besmrtnu dušu
2.) po krštenju dobivamo posvetnu milost i mi postajemo, tj. prihvaćamo datost, a to je da smo djeca Božja - sada u Kristu Isusu, u čije ime smo kršteni. Pošto djeca koja su krštena ne mogu još osobno prihvatiti vjeru (ali to će moći kasnije) postoji i 3. razina:
3.) obraćenje i život u punini sakramenata - sada svjesni i slobodnom odlukom opredjeljeni za Isusa - živimo kao djeca Božja, jedno s Isusom. To je ono "ponovno rađanje". Sveti Pavao naglašava da smo "u Sinu" i mi sami postali sinovi i kćeri Božje. To nije u suprotnosti s onim prvim, nego iz njega proizlazi...

Lijep pozdrav i tebi.

Pod br.1
Istina je da je Bog sve stvorio i stoga su svi ljudi Božja stvorenja…..ali kako je sasvim jasno iz primjera koje sam naveo, djeca Božja su samo oni koji su primili Isusa Krista, a zašto je to tebi tako teško razumjeti zaista ne shvaćam.

Ako smo svi od Boga stvoreni, čija smo onda djeca ako ne Njegova???

Pa to sam Emanuelu želio ukazati. Emanuele, pa Ivan je sve rekao!...Ovako ću:
Tko je htio razumio me...Sve stvoreno od Boga ima korijen u Njemu....Nema ništa da nema vezu s Bogom...Životinje Ga časte svojom naravi,...a čovjek?...Svojom SLOBODNOM VOLJOM...svojim djelovanjem po zakonima..Njih ima svako...I svaki čovjek... USAĐENE U SEBI - prirodni su to zakoni...mada po Mojsiju...kao jako važnim...onih 10 Zapovijedi Bog dadne ZAPISANE...Kao i Ivan što zapisa da shvatimo: prihvatimo te Zakone - - - prihvatili smo i Onoga po kome je sve nastalo...I OVI ZAKONI...u nama!
Živiš li po njima...djeluješ li...možeš biti siguran - u šta?

Ivan: "K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, KOJI SU ROĐENI ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, NEGO - OD BOGA.

Bog stvara čovjeka...tijelo po roditeljima....ali to JOŠ nisi ti...Samo futrola za tebe...Tek po duši...darom Božjim...postaješ čovjekom...postaješ JA.
Zemaljski otac je tvoj zemaljski tata...Nebeski Otac je tvoj nebeski tata....Oba zaslužuju našu zahvalnost, jer?...OČEKUJU je.
Oba su nam darovala život....A ako ti je netko TATA...nisi li mu ti dijete?...Muško sin..žensko kčerka....Svi smo djeca Božja...ili ne?
Mi se svojim načinom života opredjeljujemo...Prihvaćamo li što osjećamo KAO ISPRAVNO...mada teško, potvrđujemo li ili ne. Tko kaže DA...I tko ustraje do konca života - dijete je Božje.
A tko ne?...Pavao pita: zašto ne činim dobro koje želi...nego činim zlo koje ne želim...To je to!
Tko živi po svojim pravilima...sebe osuđuje na propast...I Otac to poštuje...Žali što gubi dušu... Trebala Mu se vratiti, ali poštuje odluku.
"Dijete sam Božje...I to hoću biti sav život"...ili: "Šta mi spominješ Boga...On je daleko..."Ne treba mi
I taj drugi je dijete Božje...Ali sam sebe osuđuje...Bog ne prisiljava...Ali daje milosti...Odbaci i njih - - - iako dijete Božje...ode duša...jao!

Počeo si svoj upit sa tvrdnjom da je papa u krivu, a sad citiraš Bibliju, možda je red da se upoznamo.. da bi razgovarali otvorenije. Zato slobodno napiši kojoj denominaciji pripadaš.

Prije si napisao da oni koji nisu djeca Božja (po krštenju), oni su djeca đavolska. Kad bi to shvatili doslovno, upali bi u dualizam. Nije đavao stvorio nikoga, on ne može stvarati (ništa osim nereda), sve ljude na svijetu je stvorio Bog. Znači, reći za nekoga da su "djeca đavolska" možemo samo uvjetno.

Kad Pavao piše o Božjem posinjenju, ima više različitih tvrdnji:
"...sve je po njemu i za njega stvoreno." (Kol 1,16)
"Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji." (Rim 8,14)
"I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. Ta u nadi smo spašeni!" (Rim 8,23)
"A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan
da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!« (Gal 4,5-6)
"Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje. (Ef 1,5)
"Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona? Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. To je slika. Doista, te žene dva su Saveza..." (Gal 4, 21-24)

Pavao u ovim ulomcima govori: da smo predodređeni za posinstvo (prije postanka vremena); da smo primili posinstvo jer nas je Krist otkupio, a nakon toga smo primili Duha Božjega; da su oni sinovi po Zakonu rođeni po tijelu, a oni slobodni snagom obećanja; da mi na kraju krajeva i iščekujemo posinstvo - konačno spasenje u Kristu...

Na tom tragu govori i Ivan: "Ljubljeni, sad smo djeca Božja
i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo:
kad se očituje, bit ćemo njemu slični
jer vidjet ćemo ga kao što jest." (1. Iv 3,2)

Papa u svojoj katehezi izuzetno naglašava krštenje (na tragu teologije sv. Augustina), a poštujući Božje sveopće očinstvo naziva i sve ljude - bez razlike - djecom Božjom. Pavao bi dodao: jedni su to samo po tijelu (još uvijek u ropstvu), a drugi su to po obećanju (otkupljeni).