Naletio sam na jedan zanimljiv članak u medijima gdje se spominje da se jedan trn sa Isusove Krune nalazi i kod nas na Pagu kod sestri benediktinji
Sjećam se da sam prije godinu ili dvije gledao na tvu jedan dobar dokumentarac koji nas je vodio kroz crkve na pagu , spominjao časne sestre, benediktince , razne crkvene običaje na tom našem otoku ali i sveti trn sa Isusuve Krune!
https://www.dnevno.hr/vjera/relikvija-r ... i-1944356/https://www.dnevno.hr/vjera/velika-milo ... e-1264309/--------------
Gotovo sve provjereno trnje stoljećima se nalazi u crkvenim zbirkama. A jedan trn je i u Hrvatskoj. Mnogi, naime ne znaju za veliku milost koju čuva naša zemlja, odnosno benediktinke sv. Margarite u Pagu već stotinama godina. Mnogi nisu svjesni veličine ovog dara i činjenice da je upravo Hrvatska, uz Francusku jedna od zemlja na svijetu koja ima službenu potvrdu Svete Stolice da se, kod nas u Pagu, nalazi Sveti Trn. O tome više čitajte ovdje.
U većini slučajeva moguće je vidjeti samo relikvijar, a ne trnje. Postoje neke posude koje izgledaju kao monstranca, dopuštajući vjernicima da gledaju ovo poniženje koje je osmišljeno za “Kralja Židova”. Trnje je dugačko, oštro i tvrdo – kako bi se očekivalo od rimskog mučenja. Evanđeljima nedostaju pojedinosti o točnoj prirodi Kristove krune, ali na području Jeruzalema postoje neki zastrašujuće potomci trnja od prije dva tisućljeća.
Čini se čudnim da je izložen baš kao i bilo koji drugi artefakt u Britanskom muzeju kada je u svoje vrijeme to bio najcjenjeniji predmet u privatnim rukama. Bezbroj posjetitelja danas nesvjesno luta pokraj relikvijara, dok bi mu u prošlim stoljećima vjernici prilazili na koljenima.
-----------------
Dakle, prema izvornim dokumentima, Sveti Trn donio je 1443. g. fra Ivan Tutnić, svojoj sestri, koludrici Mariji, na njeno svečano monaško zavjetovanje u paški benediktinski samostan. Napisao je i ispravu o tom daru. Prijepis te isprave iz 1564. g. iz arhiva Marka Laura Ruića s ovjerom javnog bilježnika Benedikta Zorovića otkriva nam niz konkretnih detalja koje darovatelj Svetog Trna fra Ivan Tutnić zahtjeva: na koji način čuvati, štovati relikviju Svetog Trna i izložiti je u liturgijskim slavljima. Naziva ga „prebogoljubni i Presveti Trn neizrecive krune Gospodina našega Isusa Krista” koju se za vrijeme Njegove svojevoljne i Presvete muke dostojao nositi, i ponizan postao za pobjedu i slavu za nas grešnike. Ta presveta moć Gospodinove trnove krune držala se u Pagu na časnom i presvetom mjestu, ali dalje ne želi držati tajno toliku moć, nego želi istu razglasiti, očitovati i svakomu pokazati, da joj vjerni kršćani dadu dužno poklonstvo, čast i da se to vrši s vrsnom dužnom ljubavi. U paškoj ispravi Sveti Trn naziva se i „prebogoljubna uspomena moći”.
A sama Relikvija se čuvala u samostanu kod redovnica benediktinki u jednoj škrinji s četiri ključa i u ispravi je točno naznačeno tko ima čuvati te ključeve. Jedan ključ je čuvala majka opatica, drugi je bio pohranjen kod paške Općine, treći je bio kod opata Tutnića, koji ga je kasnije predao na čuvanje nekom paškom plemiću i čuvanje tog ključa postalo je nasljedo pravo u toj obitelji, a četvrti je imao paški zborni Kaptol.