|
Viz, blagi tebi što Boga doživljavaš na ovakav divan način - da je On neizreciva LJUBAV.
Za mnoge koji su čitali tvoje postove, sve ovo može im zvučati kao lijepa propovijed, jer… Netko Boga i vjeru općenito doživljava razumski, drugi emocionalno, netko deseti intuitivno… NEMA dvije osobe sa istovjetnim stavom, predodžbom…
Zar smo svi kolerici? Pa, kolerik će teško razumjeti melankolika i njegov stav prema Bogu, pogotovo ako je melankolik imao "patrijarhalno nastrojenog" oca koji grdi i kažnjava za svaku sitnicu. Ili, kako će flegmatik shvatiti sangvinika?
Naravno, nema baš čistih temperamenata, uvijek se preklapaju barem dva, ali kao što dva djeteta - jedno zdravo, drugo boležljivo - RAZLIČITO doživljavaju majku, tako ni Boga nisu u stanju doživljavati na istovjetni način i još (ako) s poimanjem/predodžbom Boga naslijeđenom od svoga djeda ili brata npr..
Iz toga slijedi i različit pristup vjeri, stavu prema molitvi i svemu vezano uz te "pojmove".
Željeti ljubiti Boga je, dakako, svakome vjerniku prioritet br. 1., ali ostvarivanje te želje je uvjetovano PRAKSOM, dakle trudom, zalaganjem, življenjem Evanđelja, milosrđem…I molitvom. A tu se od 100 ljudi teško može naći dvoje koji to čine na istovjetan način.
Stoga je u prvom redu potreban OSLON na Božje Milosrđe, koje nas je i pozvalo u ovaj život, podjednako i preispitivanje sebe i svojih od Stvoritelja dobivenih darova - što Bog očekuje od mene?!
Tu "nastupa" tvoje objašnjenje: ti Gospodina doživljavaš emocionalno i razumski (dobra "kombinacija")!
Ali isto emocionalno Boga doživljava i onaj koji je od malih nogu odgajan pod geslom "Bogo kara"! Takav se neprestano čuva, kontrolira da ne učini nešto zbog čega će Bog odmah skočiti s onim: "Aha! Uhvatio sam te na djelu"! I takav NE MOŽE pojmiti koliko je veliko Božje Milosrđe, da Mu je žao što pri eventualnom padu NE ZOVE BOGA UPOMOOOĆ, već se kaje, krize i proklinje svoju slabost. Samo to, uz možda odluku da će sutra odmah na ispovijed. Takvoj osobi ni ne pada na um da ga Isus LJUBI i tata, takvog i da širi ruke: "Dođite k meni svi vi premoreni", a ova zadnja osoba je pre-preumorna od STRAHA pred "strašnim" Bogom.
Nadam se da i Giovi shvaća što želim reći: ne da se razlikujemo samo po temperamentima, nego i po sredini u kojoj smo odgajani, po svom poznavanju vjere, po mnogo čemu.
I sad ova pandemija: svatko ju doživljava promatrano kroz svoje "naočale". Za neke je to Božja kazna, drugome poticaj da se okrene i više posveti svom odnosu prema Bogu. Netko
strahuje ići i u crkvu mada s maskom, a netko prima pričest na jezik, ako mu svećenik želi dati, POTPUNO se pouzdavajući u Božje Milosrđe i smatrajući da ako je Očeva volja da umre - on je i na to spreman. Nekima je to eksperiment bogatih zbog "zarobljavanja", dok opet neki kažu: "Pa što? I prije je bilo pandemija. I ova će proći".
I sad se bazirajmo na molitvu: kako će (i hoće li uopće) moliti osobe iz navedenih primjera?
E, kad bi Dobri Bog sve nas programirao u slučaju opasanosti po zdravlje: "Molite se, utječite Mi se s pouzdanjem, jer ja sam Ljubav, Milosrđe…"!
Ne, on nam je dao slobodu izbora, ali ujedno i ZNA kako svaki pojedinac MOŽE reagirati, a hoće li - njegov izbor, odluka.
Mislim da nam je ipak jedno svima zajedničko: Majka (Isusova i naša) još s Djetetom Isusom je morala bježati u Egipat, ne zbog virusa, već da ne ubiju Njenog i Božjeg Sina. Ako ONA nije tijekom svoga života iskusila što je opasnost, bol, tuga - ne znam tko je, a da je toliko blizak Isusu!
Sigurno je jedno, kažu i crkveni naučitelji: Tko se utječe Bezgrješnom Srcu Matijinu, ne može propasti! ONA nam je - svima gore spomenutima - oslonac i spona i do Boga koji je Ljubav, i do Srca Isusova iz kojega izviru tolike milosti za svakoga od nas. Jel`tako, Viz?
A uz MOLITVU, POST i POKORU (po svom izboru, zar ne Adrijana?), sve je lakše.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
