Katolički odgovori

Malo o utješnim riječima don Josipa sa mog jedinstvenog stajališta, a može i svatko sebi malo promisliti i donijeti neke misli i stavove na ovu temu:

Zašto bi bila najteža tema i bez zaobilaženja: o smrti.
Ja vjerujem da je Isus pobijedio smrt. Čemu težina i ulaženje u tu temu, ako vjerujem u Isusa?
Jesmo li povezani sa Bogom molitvom? Bog je Ljubav! Bog je Život!
Ako smo povezani sa vječnim apsolutnim Bogom, čemu strah od smrti... Smrt kakvu znamo je u biti gledano iz Božje perspektive ujedno rođenje u drugom stanu, drugoj realnosti. A mnogo je stanova pripremljeno za nas
Dakle: smrt (gledana našim očima) je u biti rođenje ili preobrazba ili put gledano Božjim očima

Ja ne ću reći da se ne bojim jer sam u ovome svijetu gdje mogu svaki tren pogriješiti tj. odabrati teži put (možda je teži brži put, a možda je lakši duži; koji je bolji ili lošiji kad smo u Bogom danoj slobodi tj. u bezuvjetnoj Ljubavi neka svatko sudi kako misli da bi se njemu sudilo ili kako se sam osuđuje?).

Patnja je samo naš odabir (kao i biti u ljubavi ili biti u strahu). Taj odabir nam je Bog Otac omogućio bezuvjetno u ljubavi kako bi iskusili apsolutnu Ljubav tj. slavili Boga.
Dakle - ovoga trena sada je mogućnost da mijenjamo odabir. Kako odaberemo tako nam je. Kako sijem - tako žanjem... Kako vjerujem - tako mi je! Kako vjerujemo- tako nam je!
Patnju ne trebamo prihvatiti kao jedini odabir (ali i možemo tako odlučiti). Isus preuzme teret u jarmu i sve postaje slatko. No tek kad odlučimo mijenjati naš odabir. Isus nije nasilan, ne uvjetuje, ne prigovara. Strpljiv je
I u svo vrijeme tj. SADA je sa nama

Isus ne osuđuje lijevog razbojnika. Ali mi prosuđujemo koji je razbojnik dobro, a koji zlo...
Isus razumije nas ljude i nagovara molitvom Oca da nam oprosti.

Razumiješ li ti drugoga, drugačijega jedinstvenoga ili osuđuješ drugoga drugačijega stvarajući dobro i zlo?
Imamo uvijek odabir: blagosloviti ili proklinjati... I imamo SADA mogućnost promjene odabira

Sa mrvicom vjere možemo stvarati čuda! Slavlje je tako blizu! Slavlje je SADA
Hvala ti Bože naš! Neka nama nas

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Kako misliš, patnja je naš odabir?
Misliš da Isus nije patio kad se znojio krvavim znojem i kad su ga razapeli?

Možda nisam ni ja dobro shvatila Viza to o odabiru patnje... Ako je mislio da čovjek može odabrati kako prihvatiti tu patnju i kako ju osmisliti - u tome se slažem - razbojnici na križu su jako dobar primjer za to: jedan je odabrao priznati svoj grijeh i biti uz Isusa, a drugi je i dalje napadao i vrijeđao Isusa, pa se pridružio svjetini koja je htjela vidjeti "čudo" kako će Isus spasiti i sebe i njih...

To je to u čemu je smisao događaja s Kalvarije: mi i u patnji i bolesti možemo odabrati kako se ponašati i na čijoj strani biti - ali općenito patnju ne možemo zaobići.. Onaj tko pati nije za to sam kriv i često puta se ne može sam izvući iz patnje (zato je potrebna ljudska ruka, medicina, ali i Božja milost)...

Istina, nije Isus osuđivao na Kalvariji nikoga (čak je i svima oprostio), ali ovaj događaj govori o odabiru - naravno ne da je svaki odabir jednakovrijedan - nego da je uvijek moguće odabrati i onaj lošiji put na kojem optužujemo za svoje stanje i Boga i druge.. Ovaj drugi put ne vodi ni u smisao ni ljubav, a desni razbojnik je uistinu odabrao ispravno. Isus mu odgovara: "Još danas ćeš biti sa mnom u raju."

@izmeđunebaizemlje
Ja imam stav da je patnja moj odabir. Nije dobro miješati bol i patnju!
Mogu osjećati snažnu bol jer mi je tijelo ranjeno ili nešto ne radi dobro u tijelu, a što je dobro da mogu pomoći tijelu da opstane (da živim).
No patnja je odaziv na moj odabir kako se ja postavim prema životnim situacijama tj. prema životu.
Isto tako osjećaji su dobra stvar. Osjećaji (Isus se krvavim znojem znojio, ili kad je oživio Lazara bio je potišten i shrvan žalošću) su govor duše.

Patnja je posljedica odabira. Osjećaji se mogu stvoriti našim odabirom.
I jedan i drugi razbojnik osjećaju bol mučenja.
Jedan je odabrao ne osuđivati sebe i druge - odabrao je ljubiti i taj odabir ga vodi u raj.
Drugi je odabrao osuđivati i to mu stvara sve veću patnju (osobito kad se ne može osvetiti, ne može uzvratiti - a to nam se događa jako često) i ta patnja stvara pakao.

Sada imamo svatko od nas za sebe slobodnu mogućnost odabira prihvaćanja ili prigovaranja.
I jedan i drugi odabir je u redu dok se ne shvati da nešto treba mijenjati i možemo slobodno ponovno odabrati.
Koliko puta odabrati? Mnogo puta. Svaki trenutak je prilika za obraćenje tj. promjenu odabira.

Ne prosuđujmo tuđe odabire jer time sudimo sebe. Blagoslovimo odabire. Time radimo božanstvenu zadaću šireći ljubav umnažajući plodove - širimo slobodu. Slobodu odabira kakvu imamo od Boga danu SADA. No da bi spoznali vrijednost prihvaćanja i odobravanja, mi trebamo spoznati ono što nismo.
A nismo došli na ovaj svijet da sudimo, već da spasimo. Da umnažamo ljubav. Da proslavimo Boga.
Kad spoznamo ono što nije ljubav kroz patnju, tad možemo ponovnim odabirom tj. obraćenjem odabrati blagoslov na opću radost

Ne pišem ništa novo - ovo nam se događa svakodnevno

@adrijana

Kao što sam rekao - patnja nam se često nameće kao jedini izlaz. No nije tako!
Bog je u slobodi dao uvijek mogućnost obraćenja.
Možemo birati radost ili patnju i to time kako odabiremo sagledati bilo koju životnu situaciju.
Privid patnje je u biti jako dobar ako ga iskoristimo kao npr. da pomognemo drugome u patnji (čime pomažemo samome sebi). Dakle patnja je jedno od oruđa kako da spoznamo ljubav i proslavimo Boga. A možemo u patnji tonuti sve dublje npr. proklinjući sve po spisku... I takav odabir na kraju dovodi do spoznaje ljubavi jer takvim životom brzo padamo na dno i dolazimo pred zid i obraćenje je jako izgledno. No uvijek je to na kraju samo naš odabir jer i u najtežim trenucima kao lijevi razbojnik možemo još padati dublje u muku u pakao.
Svaki trenutak je jedinstven i svatko ima svoje odluke. Poštujmo te odluke (kiša pada i dobrima i zlima). Ne kritizirajmo te odluke, no i možemo kritizirati, ogovarati...

Lijep je ovaj svijet! Bogu hvala i slava!
Radost izvire SADA u svakoj našoj životnoj situaciji.
Promislimo o odabiru
Bog nema uvjete. Ljubav je bezuvjetna. Ljubav je slobodna.
Birajmo bez uvjeta u slobodi djece Božje jer smo satkani na sliku Božju - satkani smo od ljubavi za život vječni za vječnu proslavu Boga.

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ljudi su tjeskobni, ljudi pate. Isus je bio jako tjeskoban večer prije razapeća. Poznata je patnja Joba.
To je primamljivo, da možemo sami odabrati hoćemo li patiti, no podsjeća me na new age mantre. Nismo neki roboti koji mogu odlučiti da neće patiti. Ja bih najviše voljela da to mogu, da ne razmišljam kako će me susjeda ovršiti i o nepravdi da se ja nisam naplatila, da svoj dug ne plaća. I to mi stvara gorčinu. I kako je neću prosuđivati, nakon svega što mi radi? No, pustimo mene i susjedu. Jako je teško, možda i nemoguće, ne patiti, kad je to sastavni dio života. Pa i molimo: "...tebi vapijemo i plačemo u ovoj tužnoj dolini..."

Kako je ovo zgodno Kroz odgovor si ujedno i sebi dala odgovor

Govoriš kako ne možeš da ne patiš i da ne budeš tjeskobna jer razmišljaš.

Kako mi razmišljamo? Po matricama koje smo si usadili tj. po proživljenom tj. po prošlosti.

No kako možemo, a da ne razmišljamo tj. ne radimo reakciju na životnu situaciju?
Pa tako da budemo u sadašnjem trenutku SADA. Isus je SADA sa nama do svršetka svijeta.
Vjeruješ li u to? Osjećaš li to? Spoznaješ li to?

To mogu i možemo svatko za sebe odgovoriti.
Sada je u biti i apsolutno uz ovo prolazno. Kad apsolutno sagledamo životnu situaciju, tada ne razmišljamo. Tada nas vodi srce, vodi nas duša, vode nas osjećaji. Uživamo u radosti trenutka u molitvi sa Bogom.

Dakle dok se mi referiramo na proživljeno, na prošlost, mi ne živimo sadašnjost jer smo zarobljeni prošlošću.
Prestanimo razmišljati u molitvi i prepustimo se sadašnjem trenutku. Budimo slobodni u ljubavi

Lijepo je živjeti moliti
Za moliti treba samo odluka

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

To je opisano u knjizi "Moć sadašnjeg trenutka".
I lijepo zvuči to što pišeš, ali kako funkcionira? Kod mene ovako: digne me trenutno, no splasne na daljnje staze.

Da se malo vratimo na temu, a to je Covid-19 (bilo koja varijanta)...

Patnja vezana uz bolest je nešto što se teško može izbjeći, realne pristupe danas imaju i kršćanstvo i psihologija.. To je jedan od križeva za koji Isus kaže: "Tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom nije mene dostojan." Današnjem vjerniku su teško razumljive te riječi, ali potpuno isto govori danas i znanstvena psihologija. Patnju treba prihvatiti i razumjeti kao realnost i tek tada se ona može preobraziti u unutarnju radost i postati ne teret nego put koji vodi u nebo... Tek kad je patnju prihvatio sveti je Pavao mogao reći: "...zato uživam u slabostima, uvredama, progonstvima... Jer kad sam slab, onda sam jak." Snagu kojom može u svojoj nutrini nadvladati patnju da mu ona više ne predstavlja prepreku Pavao je pronašao u milosti Božjoj i svojoj neobično jakoj povezanosti s Isusom.

Psihologija danas govori o stavovima: "živjeti u istini, a ne u laži" i "osmisliti svoju patnju", a to je suprotno od modernih gurua i motivacijskih govornika nakon kojih ljudi često padnu u veći psihički problem nego u kojem su bili ranije, dok su im ovi nudili olakšanje patnje na brz i jednostavan način (a zapravo prodavali maglu).

Danas smo u situaciji s Covidom-19 da optužujemo jedni druge (čak i prijetimo) i prebacujemo odgovornost za zarazu, za razmak, za nošenje maske... Kad se netko zarazi, tražimo krivca... Ovo je sad stanje potpunog nepovjerenja jednih u druge, cijepljeni se boje necijepljenih, dok ovi misle da su cijepljeni zapravo pokusni kunići u velikom eksperimentu i globalnom biološkom ratu koji se vodi ne samo izumljenim virusom nego i cjepivom.

Svjedoci smo kako mediji šire paniku (i kako vlada opća cenzura drugačijeg mišljenja), a za olakšanje patnje potrebno je znati istinu (i kako spriječiti i kako liječiti). Da ostanemo mentalno zdravi, ne smijemo izgubiti kršćansku ljubav. Što god da se dogodilo, kao desni razbojnik na Kalvariji trebamo ostati blizu Isusu i reći mu: "Mi smo s pravom kažnjeni jer smo sagriješili, ali Ti... Ti ništa loše nisi učinio." Isus mu nije odgovorio: "Da, sagriješio si, razbojniče, i s pravom ovdje visiš na križu." Nego je podržao njegovu vjeru, prihvatio kajanje i jednostavno rekao: "Još danas ćeš biti sa mnom u raju." Jednom ćemo saznati rasplet događaja, a od nas ovisi hoćemo li se naći na pravoj strani.

@izmeđunebaizemlje
Nisam čitao tu knjigu. No pročitao sam završetak Mt evanđelja gdje nam Isus jasno poručuje da je u svo vrijeme (apsolutno) sa nama.
Mi možemo odabrati i da nije sa nama. Da je odvojen od nas i tako nam bude.
U ovom svijetu punom odabira u slobodi u Božjoj ljubavi - možemo odabrati biti i ono što nismo (kako bi proslavili ono što jesmo tj. kako bi proslavili ujedno Boga).
A apsolutno SADA nismo odvojeni od Boga. Apsolutno nismo odvojeni od bližnjega, ali nam taj bližnji može biti odabirom najveći neprijatelj kojeg proklinjemo (npr. tvoja susjeda).
Preko Boga, preko ljubavi i mira, preko blagoslova - ti si povezana sa susjedom kao i sa svime. No možeš odabrati (zbog reakcije svog uma koji radi po matrici iz prošlosti) i ne ljubiti npr. svoju susjedu.
Samo time, kaže Isus, sebe ne ljubimo. Jer apsolutno smo Jedinstvo tj. sve što želimo drugome - događa se nama.
Blagoslovi tj. odobri drugome njegovu različitost i ujedno si blagoslovila i svoju različitost jedinstvenost.
Ovo je nevjerojatno kako jednostavno svijet funkcionira po jednom jedinom pravilu - Božjem zakonu ili 1. Božjoj zapovjedi. Ne treba ići dalje. Sve je time rečeno
Ali da ti nisi odabrala ne ljubiti, ne bi spoznala i proslavila kod ponovnog odabira (obraćenja) Ljubav - Boga.

Kako bi znali da je nešto visoko ili nisko, ako je sve što smo vidjeli iste veličine?
Kako bi znali da je nešto dobro i ukusno, ako nismo probali neku bljuvotinu. Djeca dok su mala (i sam sam) isprobavaju sve okuse da bi znala voljeti npr. jesti sladoled

Je li tu spoznaješ veličinu Božju? Baš po različitosti, baš po drugačijem mi spoznajemo slavu Božju.
Ne spoznajemo slavu Božju po ljubavi bližnjeg, već po ljubavi neprijatelja

Dakle: kod tebe to funkcionira odlično. Onako kako i treba funkcionirati
Bez trenutaka splasnutosti ne bi bilo niti trenutaka proslave. Moraš priznati kako je to vrhunski fenomenalno smislio Bog
Klanjam ti se Bože na fenomenalnom svijetu!

@adrijana
Isus lijepo kaže da treba uzeti svoj križ. To po meni znači priznati ili još bolje prihvatiti sebe onakvog kakav jesam (svakakav, ali ujedno i jedinstven).
Navezuje se na pravilo koje je Isus rekao (sve izjave su povezane) da kako činiš drugome - tako si činiš ili tako ti čine, a vezano je na 1. Božju zapovijed.
Znači trebamo prihvatiti odobriti svoju prošlost da bi živjeli SADA. Isus je SADA sa nama u sve dane.
Onome što ne prihvatimo tj. čemu se opiremo - to ustraje. (varijacija zlatnog pravila ili 1. Božje zapovjedi).
Ono što prihvatimo nestaje. Prihvaćajmo druge tj. drugačije blagoslovom jer tada nestaje zlo. Prihvaćanjem ljubavi Isusa, mi pobjeđujemo zlo. Opiranjem zlu mi padamo samo dublje u pakao. Opiranjem nisam dostojan. Blagoslovom sam dostojan sadašnjeg trenutka, dostojan sam Isusa.
Dakle Isus nije rekao da odaberemo patnju, nego da odaberemo blagoslov
Kad prihvatimo patnju, patnja nestaje!

Kad prihvatimo covid krizu, ona nestaje.
Kad osuđujemo i opiremo se - to ustraje.
Ovo vrijedi za sve jer tako ovaj svijet funkcionira jer je on Savez Jedinstvenih.
Božjih je to ruku djelo

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Neznam, da si ti u situaciji da ti je dužna 9600 kn a radi ti ovrhu zbog tvog duga od 3000 kn, koji je dvije godine kasnije nastao, sve zbog njenih silnih tužbi i da ti se smije u brk i smišlja nove zadjeve, bi li je ti ljubio?
Muž i ja smo takvi, da se može iživljavati, no na puno drugih da je naletjela, pila bi na slamčicu.
Ako bi ti to mogao, što ćeš vidjeti tek dođeš li u sličnu situaciju, što vjerovatno nećeš, tad svaka čast.
Isus je govorio, oprosti im, ne znaju što čine. No, on je bio i Bog. I ja ponekad to govorim, da se utješim. No, ponekad zamišljam kako je mlatim...
To je strava što čovjek može raditi čovjeku. Mislim da je bolje u džungli sa životinjama.
Da se osvrnem na Adrijaninu rečenicu "...ovo je sad stanje potpunog nepovjerenja jednih u druge..."- zar je ikada bilo drugačije?

Ne bih se baš u svakom slučaju složila da "opiranje zlu" proturiječi Isusovoj ljubavi i da je baš tako štetno...
Neopiranje zapravo znači puštanje zlu da nadvlada - bilo da se radi o nepravdi ili nekom lošem stanju.
Drugo je pitanje kako se oprijeti - putem ljubavi ili osvete i još većeg zla.

Dvojbeno mi je i ovo: ako prihvatimo covid krizu - ona nestaje.
Zvuči mi kao bježanje pred problemom, jer ona nikako da nestane, svaki dan se moramo odlučivati kome vjerovati, što učiniti, što izbjeći...

Ma mene ta covid- kriza ne tangira puno. Cijepiti ću se budem li morala, muž se cijepio. Ne stignem puno misliti o tome, osim što me prijatelj, antivakser, blokirao na Whatsappu jer nije mogao više podnositi protivljenje njegovim uvjerenjima.

Ovo je zanimljiv, pomalo ciničan komentar:

https://www.hkv.hr/vijesti/komentari/37 ... -ratu.html

Na ovome relativnom prolaznom svijetu je tako.
Svatko, pa tako ja prvi, mogu bezbroj puta sagriješiti.
U tome nije ništa sporno.
No Isus nas poziva na obraćenje.

Što se novca tiče i dugova i odnosa...
Ja se držim Isusa i njegovih preporuka i mogu životnim iskustvom priznati da su odlične. Fenomenalne čak

Lk 16,9-13
"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore."
"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.
Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti?
I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?"
"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."

Dakle ili služiš ovome svijetu i novčanicama ovoga svijeta i vrijednostima ovoga svijeta slave i moći ili služiš u Ljubavi u blagoslovu u odobravanju drugoga drugačijega jedinstvenoga na slavu i hvalu Bogu našemu koji nas je stvorio na sliku svoju. Dakle slaviš li vrijednosti ovoga svijeta koje hrđa izjeda, moljac izgriza i kradljivac otima ili slaviš apsolutnoga Boga vječnu Ljubav vječni Život u Slobodi djece Božje?
Odabir je na svakome od nas u svakom trenu SADA!
I svaki tren mogu birati: odabir reakcije po prošlosti ili odabir apsolutnoga iz srca iz duše tj. SADA

To potvrđuje odlična meni izjava:
Iv 8, 21-24 Upozorenje nevjernim Židovima
Reče im ponovno Isus:
"Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."
Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?"
A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
Stoga vam i rekoh: "Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

Ovdje se Isus nimalo ne šali, niti zbija šale. Jasno govori o tome da ovisno o našem odabiru, tako nam je. Ovo se govori i na početku Biblije kad se spominju 2 drva (života i spoznaje dobra i zla) koja simboliziraju upravo ovaj odabir koji nam Isus tako jasno prikazuje.
Kako sijem - tako žanjem!
Ne priznajem Boga Ja Jesam tj. odlučujemo kao Ja Nisam i za to mi je po vjeri ili zato nam je po vjeri.
Ne blagoslivljam drugačijeg različitog tj. pravim neprijatelja time što se uzdižem ocjenama prigovorima osudama tj. ne ljubim neprijatelja - ja sam tada odabrao biti od ovoga svijeta, ja ne slijedim Isusov nauk, ja ne slijedim Ljubav, ja se uništavam jer ne slijedim vječni Život - život u radosti i obilju.
A mogu ponovno odabrati obratiti se tako da kažem Isusu: Sjeti me se! Ne trebam moliti, klečati, kajati se, zapomagati, jecati... Ne! Trebam samo odabrati prihvatiti svoju prošlost i krenuti Putem Ljubavi i Mira

Ima jedna predivna cesta koja vodi do Raja do Ljubavi i Mira do Saveza Jedinstvenih, a počinje obraćenjem zahvalom i slavljenjem blagoslivljanjem i traje vječno traje SADA u svo vrijeme!
Živjela Ljubav! Slava Bogu!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ako ne vjeruješ Isusovim riječima o opiranju zlu, ja ti predlažem: testiraj Isusa.
Imaš svoj život i testiraj. Istraži...

Ja sam se puno puta uvjerio da su Isusove riječi zlata vrijedne ili još bolje rečeno: vrijedne su života u punini.
No to je samo moje iskustvo. Nitko te ne priječi da prokuneš, osudiš, boriš se, opireš se... Ima puno načina kojim spoznajemo ono što nismo tj. Ja Nisam...

Opiranje ljubavlju je u biti blagoslivljanje. Po meni to onda i nije opiranje. Kad se nešto voli - privlači se, ne odbija se. Po meni je to kao da rečem odbijam privlačenjem.
No čuo sam slične izjave kao npr. trebamo osuđivati blagoslovom... Ili osuđujem ili blagoslovim...
Nisam od tih termina, no ako su tebi OK, i meni su OK. Nemam ništa protiv njih, no iskustveno su mi teški za spoznati...

Za COVID krizu i dvojbenost tj. bježanje od problema:
Po meni to nije bježanje, već rješavanje. Ako prihvaćanjem nestaje ono što me muči, onda sam riješio muku.
Molitvom blagoslovi COVID probleme i Duh Sveti djeluje odgovorom na molitvu da sa osmijehom gledaš na buduće COVID mjere
Tako funkcionira cijeli život cijeli svijet, sve. Ako se opireš COVID problemima, oni samo rastu i sve su žešći.
Malo razmisli...
U to uključi 1. Božju zapovijed i sve bude jasno. Ili vjeruješ u Boga ili ne vjeruješ Boga...

Kako je ovaj život predivan
Tako jednostavan, a ujedno predivan očaravajući

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!