Katolički odgovori

Malo da se osvrnem na ove molitve.

Sve je to u redu ako se u miru moli, bez nemira i u ljubavi tj. radosna srca - sa osmjehom

Ja preferiram samo molitvu Oče naš i ona odlično objedinjuje Radosnu vijest.
Po meni nije potrebno nikakve druge molitve i ceremonije izvoditi, samo poslušati Isusa.
U srcu osjećajući proći kroz molitvu Oče naš i to osobito kad imam kušnju - odgovor jako brzo dobijem.
Hvala ti Bože!

Ove zadnje napisane molitve kad se obziremo/osvrćemo na druge i za njih molimo - to meni izgleda kao onaj farizej koji se molio i uzdizao kako je on pravednik koji ne griješi, te kako nije kao onaj grešnik carinik koji se od srca kaje za svoje grijehe. Znate već čija je molitva Isusu draga...

Ja imam neiscrpno puno pogrešaka (kladu) kod sebe i ne trebam se zamarati špenom kod drugog (opravdavamo se brigom za druge kako ne bi preobraćali/mijenjali sebe).
Ja krećem od sebe, a tu posla ima... Pitanje da li ću kad i vidjeti drugog od toliko posla na sebi...

Ono što mogu reći: ona molitva koja je osjećajna iz srca iz duše gdje maknem svoj egoizam, uznositost, usporedbe, kritike, ocjene - gdje maknem ponašanje primjereno prolaznom svijetu koji me/nas uništava - gdje molim za oproštenje dugova naših opraštajući dugove naše je meni draga i učinkovita jer me mijenja.
I to radikalno me mijenja...
Mene ovako jadnog i bijednog grešnika.

Hvala ti dragi moj/naš Spasitelju i Otkupitelju na pokazanoj nam molitvi kojom se možemo spasiti opraštanjem u Ljubavi

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Hvala ti na molitvi! Dok moliš za sebe, moli se i za mene grješnicu! Nemoj samo opet reći „Imam dosta svojih grijeha, što ću se još za tebe moliti – svatko neka gleda svoje“, jer i sam Papa kaže drugima: Molite za mene! A Papa sigurno ne griješi. Moli se za mene i također za druge grješnike, jer je snažna kršćanska zagovorna molitva i to je ono o čemu ove dvije molitve (Anđeo u Fatimi) govore.

Imala sam davno negdje točno obrazloženje ovih dviju molitava (sad mi je teško pronaći opis), pa ću pokušati svojim riječima. Inače, vjerojatno bi i 50 % današnjih svećenika ovo kritiziralo na sličan način kao ti, a to je samo znak da se izgubilo nešto suštinski kršćansko u našim molitvama i običajima.

Gospodine, obrati jadne grješnike i Oprosti svima onima koji te ne ljube, ne klanjaju ti se, ne ufaju se u tebe i ne vjeruju – primjer je zagovorne molitve i podsjeća nas da smo odgovorni jedni za druge. Dok molimo u Očenašu „Otpusti nam duge naše“ vrijedi moliti i „Otpusti i drugima njihove grijehe, iako ih možda nisu ni svjesni, iako te možda oni sami odbacuju“, i to je također iskaz milosrđa. Kad bi netko mislio „Bože, oprosti meni, a za druge me ionako nije briga hoćeš li njima oprostiti“, to naravno ne bi bilo u redu, jer nas i prva Crkva upozorava da imamo na pameti „spasenje duša“, a ne samo tijela. Danas bi se svatko rado uključio u molitvu za neko fizičko ozdravljenje osobe ili neki materijalni probitak, a za duhovne potrebe („obraćenje“) bi valjda pitao: čemu to, zašto ste tako oholi?

Isto tako kad bi netko mislio „Ja ću moliti za sebe, to je najsigurnije, a drugi će se vjerojatno isto spasiti jer je naš Bog toliko milosrdan da svima oprašta“ – to bi bilo posve preuzetno jer zaboravljamo da je Bog ponajprije pravedan, a da sam grijeh udaljava Boga i njegovu milost od čovjeka. Bog doista dodjeljuje milost obraćenja pojedincima, ali to se često ne događa bez nečije molitve, jer je Bog nas postavio „čuvarima naše braće“. Primjer tome su, sv. Augustin i njegova majka Monika. Augustin je, još kao grješnik, mogao reći majci: Nemoj moliti za mene, imaš sigurno dovoljno svojih grijeha… ali povijest je priznala da je milost njegova velikog obraćenja ishođena majčinim dugotrajnim i ustrajnim zagovorom.

Molitve imaju i drugo značenje. Jedna govori o euharistiji i vrlo je slična molitvi koju je dobila sv. Faustina u Krakovu, a druga o četiri čina od kojih bi se trebala sastojati svaka molitva (čin vjere, čin ufanja, čin klanjanja, čin ljubavi). Grijesi koje obično ne ispovijedamo, a koji su tako česti i vrijeđaju Boga su bezobzirnost, nemarnost i svetogrdnost (u odnosu kršćana prema sv. Euharistiji). Čitajući ovu molitvu prvi puta, te grijehe sam najprije našla u samoj sebi, tako da molitva uopće nije „farizejska“.

Jedno je kad te netko u miru i ljubavi zamoli za zagovornu molitvu, a drugo je kad se pravim pametan kako ja znam što je ispravno i ja ću bez tuđe volje i želje molitvom njega/nju/nje ispravljati...

Kako je po tom pitanju u ovim spomenutim molitvama ? je.
Ja ne nalazim da se govori po njihovoj volji. Kad ne radim po nečijoj volji - ja sam nasilnik. Nisam u miru. Možda nemam pravo, ali tako osjećam...

Bog je strpljiv i čeka me za pokajanje. Zašto bih ja bio nestrpljiv i ne bi čekao tuđu želju i Božju volju?

U Oče našu je to jasno naznačeno. Isuse hvala ti na toj predivnoj molitvi Oče naš koja je alat za obraćenje mene/nas

Svojim obraćenjem djelujem na druge. No to djelovanje je u miru i ljubavi. Nije mimo tuđe volje, nije mimo Božje volje.
Poštujem drugog jer tako poštujem Boga, a na kraju poštujem sebe.
Blagoslivljam neprijatelja, tj. sve ono što ne volim okrećem molitvom na prihvaćanje, na mir i ljubav u poniznosti i zahvalnosti.

Inače: Papa je čovjek.
1. Papa - Petar je 3 puta zatajio Isusa.
Ljudi griješe.
Ja griješim.
O, sretne li krivice,
koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja.

U Oče našu molimo oproštenje grijeha/dugova nama (grijeh ne djeluje samo na mene - moj grijeh djeluje loše i na druge; dug ne djeluje samo na mene - djeluje na mnoge koji imaju vezu sa mojim dugom; ja sam izvor zaraze koju želim sasjeći molitvom kako ne bih širio zarazu dalje). Trebam u miru tj. želeći prihvatiti otpuštanje grijeha drugih i sebe.

Ali ne zaboravimo krunu molitve Oče naš, a to je "kako i mi otpuštamo dužnicima našim".
Trebam opraštati/otpustiti nemir u sebi, trebam željeti riješiti se zla u sebi - time se rješava zlo i kod onih koji su povezani tim zlom.
Trebam krenuti od sebe - od svoje klade.
Kad, u molitvi sa Bogom, Duh Sveti riješi zlo u meni - cijelo Kraljevstvo slavi

Hvala ti i slava Bože

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Znači li to, viz, da molitve koje je anđeo dao djeci u Fatimi nisu istinite?

Ne znam odgovor na tvoje pitanje.
Ja se ne smatram dostojnim donositi sud o tome.

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Oduvijek se molilo i za druge...

Iako je istina da se treba početi od sebe, čak i u Očenašu molimo Oče NAŠ, a ne moj, i Otpusti nam duge NAŠE - cijeli Očenaš je u množini jer naša vjera nije individualistička, samo za osobno usavršavanje, nego i molitva za druge...

Molimo stoga za ozdravljenje bolesnih (ne samo od koronavirusa), ali i za ono dublje ozdravljenje (od našeg stvarnog i većeg neprijatelja, a to je grijeh).

Molimo i za počinitelje zla, a to su oni koji su izumili i pustili ovaj virus u svijet, da se obrate i pokaju, kao i svi oni koji su sudjelovali u tome...

Moj stav je:
Božja je volja/poziv na obraćenje.
Obratiti se može svatko za sebe (prispodoba o djevicama).
Mojim obraćenjem ne djelujem samo na sebe, nego na sve jer širim dobro umnažajući ljubav.
Svijet je satkan od Ljubavi (ne od sila kao gravitacija i sl. što nas uče...).
Dakle kad molim - molim za nas

Ako se molim za počinitelje zla, to je upravo što sam i rekao. Isus to lijepo pojašnjava:
Mt 15 10-20
10 Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte!
11 Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje."
12 Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?"
13 On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se.
14 Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti."
15 Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!"
16 A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete?
17 Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.
18 Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka.
19 Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.
20 To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka."

Dakle sebe trebam mijenjati jer zlo izlazi iz mog srca. Ja širim zlo. Ja sam kliconoša virusa zla.
Trebam se molitvom Bogu u poniznosti i zahvalnosti obratiti (spasiti).
To je volja Božja, to je volja Ljubavi i Mira.
Zlo proizlazi iz mene.

Još je bitno tu za napomenuti da bi se molilo za počinitelje zla (neki smatraju da je zlo negdje vani, izvan mene i ne čuju što im Isus govori),
a to je Isusov naputak za one koji ne shvaćaju što je u Mt 15 10-20 Isus poručio, pa je pojasnio:
Mt 5,38-48
38 "Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub!
39 A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.
40 Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju.
41 Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.
42 Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš."
43 "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja.
44 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone
45 da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.
46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?
47 I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?"
48 "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"

Znači ne moliti da se drugi mimo njegove volje obrati kako bi mi to htjeli (to je zlo - nasilje),
ne opirati se zlu (ne opirati se napucima st.., svj. zdr. org. ... - dati im da nas još više pljusnu, ne opirati se zabrani slobode kretanja - dati im da nas još jače porobe, ne opirati se zabrani okupljanja vjernika - dati im da nam zabrane potpuno isticanje vjere...).
Trebamo ljubiti neprijatelja, trebamo blagoslivljati neprijatelja.
Kad blagoslivljamo neprijatelja - mi se obraćamo. To je volja Božja. Tako se moli
Hvala ti Isuse na odličnim objašnjenjima - napucima.

Još jednom objašnjava Isus u Mt 12,25-30 kako se ne treba opirati Zlomu jer dolazi do razdjeljivanja u sebi tj. uništavamo se:

25 A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.
26 Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?
27 I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci.
28 Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."
29 "Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti."
30 "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."

Krštenjem Duhom Božjim Svetim kod obraćenja se sakuplja umnaža Ljubav/žito pročišujući nas tako da ognjem neugasivim spaljuje pljevu u nama.

Još jednom da ponovim kako sve u svijetu funkcionira ( zrcaljenje, zakon akcije i reakcije):
Mt 7,12
12 "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

Kako je lijepo ovaj svijet uređen - predivno je živjeti. Živjeti radostan očaran ljepotom. Hvala ti i slava Bože!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Prijatelju Viz,
predlažem da ovu našu raspravu nastavimo nakon Uskrsa i to na podforumu Razgovori o vjerskim temama,
jer se ovo nekako ne uklapa u Molitvu, meditaciju, zajedništvo...

Ako se slažeš..
Bez zamjere.. Čitam pažljivo sve što pišeš!

Malo o molitvi...Zazivi Božjem milosrđu sv. Faustine...kako je to lijepo i duboko. Najjače što sam molila u zadnje vrijeme, kad čitam te riječi, baš su dojmljive.

Slažem se... Njeni savjeti i citati iz Dnevnika su jedinstveno i duboko shvaćanje i tumačenje naše vjere.
Čitala sam i "30 dana s milosrdnim Isusom".

Ja sam tražila njen križni put, čini mi se da si ga ti spomenula, ali ne nađoh ga...Dnevnik mi je mrvu naporan...Zato jer volim istinu, reći što mislim, a ono kako se ona morala mrtviti i podnositi da druge misle o njoj da je lijena i ostalo, jer je Isus to tražio, to mi je malo teško...

https://zagreb.shkm.hr/krizni-put-sa-sv ... kowalskom/
Evo, tu je...

Slažem se da Dnevnik ima težih dijelova, a ja sam to shvatila ovako: ona je podnosila teške duševne patnje i osude i nerazumijevanja drugih, a nije znala kako ih osmisliti, mišljenja drugih nije mogla promijeniti niti se protiv njih "boriti", pa je to prihvatila kao Božju volju, kao križ koji će tek u nebu biti zamijenjen slavom... Da ona nije neprestano mislila na Gospodina i na njegovu nagradu, mislim da bi joj bilo jako teško prihvatiti takvu situaciju i ostati u duševnom miru, ostati psihički zdravom.

Kako sačuvati mir duše usred virusa panike i straha?

Otprije znamo da strahovi i tjeskobe smanjuju imunitet, a mir duše i sabranost ga jačaju.

Lijek za mir duše nisu neprestane vijesti (iako znanje rješava mnoge strahove!), nisu ni tablete (iako nekima pomažu),

već molitva, post i čitanje Svetog pisma. Stoga kad smo u strahu, trebali bismo moliti više...

Oprosti Adrijana ali ovo je u najmanju ruku nakaradno.
Strahovi i tjeskobe ne smanjuju imunitet, i imunitet se ne moze manipulirat, niti slabiti ni ojacavati. Znas li uopce sto je imunitet?

Takoder, tjeskoba je poremecaj i najcesce su potrebne tablete.

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

Nije istina da psihički problemi ne utječu na imunitet.
Ne bih to ni znala da mi to nije rekao psiholog i napisao mi to kao dijagnozu.
"Prehlade na nervnoj bazi"
Malo sam proučavala te stvari mada se ne sjećam detalja, sigurna sam da medicinski stručnjaci kažu kako se sasvim drukčiji kemijski procesi uključuju kad je čovjek u panici jer se poput životinje sprema za obranu, bijeg ili napad već prema tome kako mu priroda nalaže.
Koliko se sjećam proces se aktivira adrenalinom a on onda pokreće svu silu kemijskih tvari koje tijelo tjeraju na fizičku aktivnost, ili pak umrtvljenje ako je takav mehanizam obrane prirođen; a isključuju sve druge procese koji su organizmu potrebni bilo za imunitet (on u slučaju straha ili psihičkih problema bude gotovo paraliziran jer su za njegovu izgradnju potrebni sasvim drugi mehanizmi: aktivacija leukocita, makrofaga i sličnim stanica ali i kemijskih produkata koji se bore protiv uljeza) bilo za neke druge "mrinodopske" aktivnosti kao što su glad, žeđ, spolni nagon.
Bez obzira kako ovo profano zvučalo, ljudsko tijelo ponaša se u takvim situacijama kad je uznemireno na kemijsko-medicinskom nivou skoro identično kao životinjsko.