Suludo je uopće misliti kako klerici trebaju osnovati stranku, kad ima laika koji su politički aktivni u skladu s crkvenim dokumentima te se protive odlukama koje se ne bi obazirale na učenje crkvenog učiteljstva i moralna načela. U ovim uvjetima svećenička je služba nespojiva sa stranačkim djelovanjem jer Zakonik kanonskog prava jasno naglašava: "Zabranjuje se klericima prihvatiti se javnih službi koje sa sobom nose sudjelovanje u vršenju svjetovne vlasti" (kan. 285,3). Dakle o tome nije vrijedno trošiti vrijeme pogotovo u tako suludo smjeru poput zabrane vjeronauka u školama, kako to hoće bezbožna sdp-vlast.
Ono o čemu vrijedi raspravljati je pitanje savjetovanja laika za koga trebaju glasati. To je dobro koncipirao Goran
Ne ulazeći u to da li je pater Ike u pravu u svojoj prosudbi.
Mislite li da je mudro da svećenik aktivno javno savjetuje za koga treba i ne treba?
Jesu li naši biskupi farizeji ako to ne rade?
Da li oni rade propust ako propuštaju neuka poučiti; dvouma savjetovati?
Ja mislim kako je obaveza svećenika savjetovati u svakom pogledu pa i javno o pitanjima izborne odluke kada god ga vjernik osobno zapita za savjet.
Biskupi ne griješe što pišu poslanice prije izbora na sadašnji način bez konkretnog navođenja imena stranaka jer je njihova uloga odgajanja tj. učenja vjernika da trezveno i argumentirano odlučuju (dobar roditelj uči djecu odlučivati, a ne odlučuje svaki put za njih), ali čine ozbiljan propuste u slučajevima očitog lažnog predstavljanja biskupskih poslanica poput onog kada Milanović laže da je kršćanin i kako se za njega treba glasati. Tada bi trebali otvoreno demantirati i nikako ne pribjegavati farizejštini niti ćutanju. Isto tako, trebali bi svakome vjerniku koji ih osobno poslije poslanice pita i traži konkretan odgovor (jer mu i dalje nije jasno), taj odgovor i dati naravno ako zna odgovor. Znači iako laici imaju pravo tražiti konkretan odgovor „neka ne misle da su njihovi pastiri uvijek tako stručni da mogu imati spremno konkretno rješenje za svako pa i najteže pitanje koje iskrsne ili da su oni za to poslani” (Gaudium et spes 43, 2).
Što se zadnjih izbora tiče jako je dobra stvar što je Hrast postao parlamentarna stranka te će se kršćanski glas ipak čuti u Saboru.