Katolički odgovori

Ovo sve što si napisao stoji, ali sve jedno mislim da nitko nemože dat neznam koliko više od određene cifre. Na koncu konca ja se ako nemam za cijeli iznos osjećam nekako dužan. A osim toga ovo što ću sada iznjeti možda naiđe na osudu: meni je prijoritet podmirit troškove Života (režije, krediti...) a tek onda ostalo!

Da, zaista je loš osećaj kada imaš želju i vuče te da ideš a nemaš novca, pa ako odeš davanje kolekte a ti si svestan da nemaš dovoljno bez obzira što niko to nezna.Ipak neznam koji bi drugi način bio efikasniji jer se verovatno ovaj dobro pokazao u praksi.

Mi smo jos na pocetku puta imali jednu jaku katehezu o tim troskovima, novcu i kolekti.
Dobro sam je upamtila, jer tad sam bila student, moji u podstanarima, Caritas...., stvarno nije bilo sanse za neke
cifre, ni manje, a kamo li hotelske..
Receno je da Bog daje sve besplatno, i u tome je razlika od svijeta i od zajednica koje nisu od Duha Svetog.
I ja sam imala taj osjecaj: idem, a nemam prebijene. Koji sram!
To traje neko vrijeme, a poslije Bog mijenja stvari, providja novce, daje drugaciji odnos prema tom novcu.
Samo hrabro, takav je pocetak, ali nemojte propustati konvivencije zbog novca, jer su prevazne.

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

I da, zasto osuda? Naravno da ces dati caru carevo

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

PISMO "Ogniqualvolta"
NJEGOVE SVETOSTI PAPE IVANA PAVLA II.
30. kolovoza 1990.


Poštovanom bratu
Mosinjoru PAULU JOSEFU CORDESU
Dopredsjedniku Papinskog vijeća za laike
zaduženom "ad personam"
pri apostolatu Neokatekumenskih zajednica

Svaki put kada Duh Sveti učini da u Crkvi izniknu novi poticaji na veću vjernost Evanđelju, procvjetaju i nove karizme koje očituju takve stvarnosti i nove ustanove, koje ih provode u praksu. Tako je bilo poslije Tridentskog sabora, a i poslije Drugog vatikanskog sabora.

Među stvarnostima, rođenim od Duha u ovim našim danima, ističu se Neokatekumenske zajednice, što su ih započeli gospodin Kiko Argüello i gospođa Carmen Hernández (Madrid, Španjolska), kojih je djelotvornost pozdravio moj prethodnik Pavao VI. kao plod Sabora: “Koliku li nam radost i koliku nadu pružate vašom nazočnošću i vašom djelatnošću! ... Živjeti i promicati ovu obnovu, jest, kako vi zovete, oblik 'pokrsnog katekumenata', koji će, u današnjim kršćanskim zajednicama, moći obnoviti one učinke zrelosti i produbljivanja, kakvi su se u prvotnoj Crkvi ostvarivali u razdoblju priprave za krštenje.” (Pavao VI. Neokatekumenskim zajednicama, generalna audijencija, 8. svibnja 1974., u Notitiae 96-96, 1974., 230)

I ja sam, također, na tolikim susretima, što sam ih, kao biskup Rima, imao u rimskim župama s Neokatekumenskim zajednicama i njihovim pastirima, kao i na mojim apostolskim putovanjima po mnogim nacijama, mogao ustvrditi obilne plodove osobnih obraćenja i plodni misionarski polet.

Te zajednice čine vidljivim, u župama, znak misionarske Crkve i “trude se otvoriti put evangeliziranju za one koji su gotovo zanemarili kršćanski život, nudeći im itinerarij katekumenskog tipa, koji prolazi kroz sve one faze kroz koje su u prvotnoj Crkvi prolazili katekumeni prije primanja sakramenta krštenja; nanovo ih približava Crkvi i Kristu” (usp. Pokrsni katekumenat u Notitiae 96-96, 1974., 229). Navještaj Evanđelja, svjedočenje u malim zajednicama i slavljenje Euharistije u malim skupinama (usp. Priopćenje o slavljima u grupama “Neokatekumenskog puta” u L'Osservatore Romano, od 24. prosinca 1988.), omogućuje članovima da se stave u službu obnove Crkve.

Razna braća u episkopatu prepoznala su plodove ovoga Puta. Ograničavam se samo na spomen negdašnjeg biskupa Madrida, monsinjora Casimira Morcilla, u čijoj su biskupiji, i pod čijom su upravom rođene 1964. godine Neokatekumenske zajednice, koje je on prihvatio s velikom ljubavlju.

Poslije više od dvadeset godina života zajednicâ, proširenih na pet kontinenata,

- vodeći računa o novoj vitalnosti koja oživljava župe, o misionarskom poletu i plodovima obraćenja što cvatu iz zauzetosti itineranata i, odskora, o djelovanju obitelji koje evangeliziraju u dekristijaniziranim područjima Europe i čitavog svijeta;

- promatrajući zvanja, proizišla iz ovog Puta, za redovnički život i prezbiterat, te nastajanje biskupijskih zavodâ za formiranje prezbiterâ za novu evangelizaciju, kao što je Redemptoris Mater u Rimu;

- imajući uvid u od Vas mi prikazanu dokumentaciju:

prihvaćajući upravljenu mi molbu, priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena.

Stoga žarko želim, da braća u episkopatu vrednuju i pomažu - zajedno sa svojim prezbiterima - ovo djelo nove evangelizacije, kako bi se ono ostvarilo prema smjernicama predloženim od njegovih inicijatora, u duhu služenja mjesnom ordinariju i zajedništva s njime te u kontekstu jedinstva mjesne Crkve sa sveopćom Crkvom.

Kao zalog ove želje podjeljujem Vama i svim pripadnicima Neokatekumenskih zajednica moj Apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 30. kolovoza 1990., XII. pontifikata.



IOANNES PAULUS PP. II

Mislim da je tu sve rečeno. Pametnom dosta

mislim da bi najveća pogreška bila ne otić na konvivenciju zbog nedostatka novaca.Razumijem one koji nemaju jer ni ja uvijek nisam imao i loše sam se osjećao zbog toga ali opet gledam kad se skuplja kolekta nikad nije nedostajalo na kraju.

Oni koji daju kad se ne skupi dovoljno daju s radošću.Niko neće znat ako praznu ruku staviš u vreću a Bog zna zašto dopušta da nemaš dovoljno novaca,ne činiš to namjerno pa možda nije loše da budeš malo blaži prema sebi .

Kad pogledam dosad ama baš nikad nije nedostajalo novaca na kraju i niko se nije žalio što se ponekad u prvom krugu ne bi skupilo dovoljno.

Lakše je davat nego primat i za primiti treba više poniznosti nego za dati



Baj d vej ovo mi je 100-ti post

Ipak je plod odlaska na konvivenciju mnogo veći u duhovnom smislu od onoga što neki preživljavamo u materijalnom smislu u toku priprema za odlazak i tokom samog boravka tamo.Ono što sam ja lično doživeo prilikom molitve Hristove na konvivenciji nemože se platiti ničim materijalnim iako je trajalo dvadeset-trideset sekundi i hvala Bogu da mi je dao snage da odem i pored problema koji su me pritiskali. Zaista velika je moć Duha svetoga.

Pozdrav i Mir tebi gresnice,
vidim da si se prijavio da bi ostavio odgovor i PAMETNOM DOSTA, kao da se radi o nekim napadima i sl. na neo-put.
Ne znam koliko si citao postove, ali tu vlada duh prihvacanja, ljudi koji nisu na N. Putu pitaju iz znatizelje
i da si razjasne neke "mracne tajne", da ih tako nazovem , o Putu.
Mislim da je to u redu, i da se o Putu kaze koliko se moze, jer Duh Sveti je samo jedan i On vodi svoju Crkvu.
Ljudi koji su s Bogom i iskreno u Njemu, otvoreni su za nove grane u Crkvi i imaju stav prihvacanja.
Ovo je katolicki forum gdje su uglavnom katolici, pa zasto braci biti iskljuciv?

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Bravo Bog te blagoslovio! I meni se ovo učinilo dosta bahato i arogantno i bahato, a nažalost toga na Neo putu ima dosta.

Ako sam dobro shvatio ti tvrdiš da na neo putu ima dosta bahatog i arogantnog, ako tako misliš molim te da konkretnije to objasniš pa da vidimo dali je to tako, ako jeste da pokušamo da to poravimo i promenimo.

Gle, na NP ima svasta. NP nudi jedan "kostur" odnosno put sazrijevanja u zrelog krscanina, da ne duzim...,
a ljudi koji su na putu su razliciti, i (pogotovo u pocetku) svak moze cuti i dozivjeti stvari na svoj nacin.
Eto, ja prva sad mogu reci da kad gledam godine unatrag, svasta je u meni bilo (istina je, ima osudjivanja, elitizma,
bahatosti, arogancije, ali mislim ovo prvo dvoje - najvise)
Samo, ne moze se to generalizirati na cijeli put, kazem, toga na pocetku (opet, mozda ne kod svakog) ima najvise.
S vremenom se covjek mijenja i poprima vise poniznosti, pa ne osudjuje olako.
Ne znam kako drugi, ali ja se i danas borim sa osudjivanjem drugih, pogotovo ljudi u Crkvi

Znaci, mozes te stvari uvidjet kod sebe pa tu radit na popravku, drugo ne vidim

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Da, tako gledajući sasvim si u pravu ali to su da ih tako nazovem "dečije bolesti" nešto kroz čega se mora proći negde se manifestuje više negde manje, a mi smo ljudi, stvorena bića sklona grehu a iskušenja na svakom koraku.Verujem da se svaki iskreni vernik trudi da toga bude što manje a Gospod vidi sve pa će i suditi prema delima.

Puno se ovdje pisalo o neokatekumenima iz pozicije Katoličkih vjernika koji nisu potpuno upoznati s tim pokretom, i sad je poslije provjera i dozvole Svete Stolice sve manje više jasno. Generalno pokret je dobar i od Pape preporučen, dok su devijacije kojih ima vezane uz pojedince, kako je to, uostalom, i u svim priznatim redovima i pokretima unutar Katoličke Crkve. Probajmo sad malo šire sagledati situaciju.

Jeste li primjetili kako se (bar na internetu) digla graja na Neokatekumene i Opus Dei, iz drugih, ponajviše jedne "protestantske" denominacije?

Što mislite zašto se protivnici Crkve (dakle oni koji nisu katolici a katolike napadaju i osuđuju) boje Neokatekumena?

Jesu li im se ispriječili na putu (pomrsili im račune) da pod krinkom neke svoje "evangelizacije", katolike polako odvraćaju od vjere?
Meni se čini da im najviše smeta, poslušnost Neokatekumena, Katoličkoj Crkvi.

Što vi mislite jesu li Neokatekumeni pravi odgovor na izazove kojima je Katolička vjera danas podvrgnuta?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da je NP kao takav doživljen kao izazov od svih hrišćanskih crkvi ili zajednica.Zašto?Najpre zbog toga što neokatekumeni ne žive hrišćanstvo kao podeljeno iz raznoraznih razloga, već se temelji na načelima hriščanstva u samom svom nastajanju.Bog, Isus Hrist i Duh Sveti su prisutni zbog svakog čoveka na zemlji i žele da su svi ljudi jedna porodica, ne napuštaju nikoga ko ih prihvati i ne primoravaju nikoga da ih prihvati.

Ovo sam procitala na jednoj njemackoj stranici..."Da li ima netko da potvrdi to s hrvatskih stranica"...Mozda u boljem prevodu..

Art. 13 [Eucharistie]
Članak 13 [euharistija]

§ 1. Als Katechumenat nach der Taufe, das in kleiner Gemeinschaft gelebt wird, ist die Eucharistie für das Neokatechumenat wesentlich. Die Eucharistie vollendet in der Tat die christliche Initiation.
1 Kao katekumenati poslije krštenja, koji u malim zajednicama zive , Euharistija je za neokatekumenat bitna. Euharistija završava zapravo u podpunosti kršćanske inicijacije

§ 2. Die Neokatechumenen feiern die Eucharistie in der kleinen Gemeinschaft*, nach der ersten Vesper vom Sonntag. Diese Feiern haben ihren Ort nach der Bestimmung des Diözesanbischofs. Die Eucharistiefeiern in den neokatechumenalen Gemeinschaften am Samstag haben Anteil an der Seelsorge der Sonntagsliturgie in der Pfarrei und sind auch offen für andere Gläubige.

§ 2 Neokatekumeni slavlave Euharistiju u malim zajednicama*, nakon prve večernje službe - nedjelje. Ove svečanosti su svoje mjesto nakon određivanja ( Diözesanbischofs )D. biskupa. Euharistijsko slavlje u Neokatekumenski zajednice u subotu su udio u pastoral nedjeljne liturgije u župi i otvorene su i drugim vjernicima.

§ 3. Die Eucharistiefeiern in den kleinen Gemeinschaften folgen den approbierten liturgischen Büchern des Römischen Ritus, soweit nicht Ausnahmen vom Hl. Stuhl ausdrücklich zugestanden wurden (Fn 49!). Was die Austeilung der Heiligen Kommunion unter beiderlei Gestalt betrifft, empfangen diese die Neokatechumenen stehend, an ihrem eigenen Platz bleibend.

§ 3.To Euharistijsko slavlje u malim zajednicama slijede odobrene liturgijske knjige o Rimskom Obredu, osim ako su oslobođena od Svete Stolice izričito ovlaštena (bilješka 49). S obzirom na dijeljenje Svete Pričesti u obliku prime Neokatekumeni stojecem stanju, na svojem stalnom mjestu.

§ 4. Jede Eucharistiefeier wird unter der Leitung des Priesters abwechselnd von einer Gruppe der neokatechumenalen Gemeinschaft vorbereitet, die zu den Lesungen kurze Einleitungen vorbereitet, die Gesänge auswählt, für das Brot, den Wein und die Blumen sorgt sowie auf den Schmuck und die Würde der liturgischen Zeichen achtet.

§ 4 Svako Euharistijsko slavlje je pod rukovodstvom svećenika naizmjenicno,pripremljeno od jedne grupe Neokatekumenske zajednice, pripremili kratke uvode do čitanja su pripremili, koji odabire pjesme za Kruh, Vino i Cvijeće, kao i osigurati Nakit i Dostojanstva liturgijskih putokaza poštuje..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott