Katolički odgovori

Što bi tribao znat prije nego šta poćnem ispitivat svoju vjeru?

Katolik sam, i želim malo bolje upoznat svoju vjeru sa više strana, kako sa strane pravoslavlja (raskol Krščanstva), tako i sa strane deklaliranih nevjernika i protivnika crkve, vuće me da ćitam i Friedrich Niche-a i slićne filozofe, imam priliku razgovarat sa pravoslavnim popom o nekim teološkim i odgojim temama. Jeli se nešto od toga protivi Katoličkom nauku, jeli se nešto od toga temelji kao grijeh?

Zanimaju me vaša mišljenja, možda neki savjet, neka smijernica??

Prvo bi trebao upoznati svoju vjeru...svoju Crkvu...svoju obitelj...

Upoznavanje vjere sa vise strana?
-Zar informacije o svojoj obitelji nebi trebao traziti unutar obitelji? Koliko mislis da susjed moze znati vise i bolje od tvojih ukucana kakvi su odnosi unutar vase obitelji? To ne znaci da se netrebamo propitivati...

Razgovor i citanje nisu grijeh, niti se tu ista kosi sa katolickim naukom. Pitanje je samo dali nam koristi? Ako se nismo ucvrstili u svojoj vjeri, moze nam unositi more sumnja i nemira...koje bi izbjegli da smo upoznati sa istinom.

Uz more katolicke literature (pa i filozofije) nije nam potrebno bas lutati po bespucima ostalih pogleda na svijet...

Ja bih ti predlozio za pocetak Katekizam...a i Filoteu sv. Franje Saleskog (24.sijecanj)

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa

Zar Krščanstvo nije i pravoslavlje i katolicizam?
Zar nije njihova nauka, ona stara nauka koja se još od Sv. Ivana Zlatousta nije bitno promjenila?
Zar nebi trebao upoznat onaj poćetak kako bi uredio i prepustio se onom konaćnom završetku?

Jeli vjera i nauk ista stvar?
Meni svecenik može reć što je u redu, a što nije, ocu li ja tako steć vjeru?
Zar vjeru nebi trebao tražiti?

A mudrost se može skupljati sa svih strana, zar nebi trebali gledat malo širi dijapazon ljudi i uvjerenja ili nevjere, da vidimo što je kome od tih dviju situacija puližila?
Zar ne ućimo na tuđim postupcim?

I kako da upoznam svoju vjeru, kad možda još nisam upoznao sebe, i ne znam naćin tog upoznavanja, a znam da Kršćanstvo ima takve mudrosti da mi to pokaže.
Zar nije mudrost u traganju?

"Zar nije mudrost u traganju?"(Hrca)
Mudrost je u odgovorima, ali još veća u načinu na koji ju tražiš, a najveća ZAŠTO to tražiš?
Kažeš da želiš upoznati svoju vjeru...Zar preko interneta?
Što je s Evanđeljem? Ne mora ti ono biti u "malome prstu"...Ipak ga otvori danas...Nasumce! I pročitaj. I tada se zamisli: Što ti tekst govori - samo tebi!
Ako želiš upoznati vjeru i sebe, to je možda jedini ispravni način.

Zdrave, ovdije pitam jer je najlakše, nema krivih pogleda, nema osuda, ne znam, nema necega šta me može docekat ako odem negdi možda na krivo misto pa pitam ovakvo nešto...

Zašto tražim? Da me nešto ispuni, nadopuni neku prazninu, da me promjeni.

Triban nekoga ko ce me usmjerit, vodit, naučit!!!

Hrca, kako bi bilo da za početak malo više upoznaš Isusa Krista kao Osobu i onog koji svemu daje smisao?
Mislim da je to važnije od upoznavanja svih mogućih mišljenja u areni teoloških nesuglasica.
Možda da pročitaš novozavjetne Pavlove poslanice Kološanima, Efežanima i Filipljanima za početak?
Poznavanje crkvenog nauka (katoličkog ili pravoslavnog) samo po sebi ne čini čovjeka svetim.
"Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi." (Kol 3:1.4)

Ja sam zadovoljan kad vidim da je toliko ljudi našlo mir i srecu u ćitanju Sv. Pisma, i u molitvi, ja sam pokušao Čitajući od Ustanite, hajdemo (Ivana Pavla II), Georges Hubera, D. Torkingtona, Henria J. M. Nouwena,Majke Tereze, Pustinjskih otaca, Tomislava Ivančića i BIBLIJE, i još štošta toga, kateheza, seminara, sastanaka, druženja, molitvi i nigdi nisam našao gnjiezdo mira i nekog zadovoljstva sa vjerom, sa samim sobom, nisam uvidio baš neke promjene.

Ne znam, jeli problem u meni, ili nećemu što ne mogu razumit, ali ta glad za mirom me i dalje mući, (na izgled i susret ja sam sasvim normalni student sa srednjim prosjekom i sa normalnim vladanjem, da nebi bilo zabune, i ma koliko ja izgledao izvana miran i normalan iznutra je nešto sasvim drugaćije).

Zavisi što podrazumijevaš pod vjerom: znanje o religijskim istinama i stvarima, ili osoban odnos i povjerenje u Boga?
To ti je kao kad naučiš prometna pravila, ali još nisi naučio upravljati automobilom. Da bi bio dobar sudionik u prometnu, moraš vladati jednim i drugim. Vjera nije poznavanje prometnih pravila. To je odnos sa živim Bogom, u kojeg imaš povjerenja i s kojim možeš razgovarati kao s bliskom osobom. Međutim, vjera ima individualnu i zajedničarsku razinu. Individualni (osobni) odnos s Bogom, i odnos s Bogom u sklopu zajednice vjernika koja ima svoja pravila, ustroj, nauk, itd. Za ispunjen vjernički život potrebno je jedno i drugo. Jedno bez drugog je nepotpuno.
što se tiče čitanja nekatoličkih izvora, sv. Pavao bi rekao da je sve dopušteno, ali nije sve korisno. Ima stvari koje te mogu zbuniti i pokolebati. U Ničeovim knjigama sigurno nećeš naći odgovor na to kako biti bolji kršćanin; prije ćeš se nakon čitanja pitati zašto uopće biti kršćanin.
Predložio bih ti sljedeće: kad budeš sam, u tišini zamoli Isusa: Gospodine Isuse, uđi u moj život, predajem ti se sav, vodi me kamo ti želiš. Želim te slijediti u svemu što imaš za mene.
To je za početak.

Vjera je prihvaćanje (usvajanje) vjerskih istina i moralnih načela koje su sadržane u člancima katoličkog nauka (Zbirka izjava katoličkog nauka naziva se Katehizam). Vjera jest dar Duha Svetoga, a naša spremnost na prihvaćanje tog dara se očituje u otvorenosti usvajanju vjerskih istina.
Valja uočiti kako je "stjecanje vjere" proces (odnosno nije trenutan događaj) koji se odvija na više načina. Jedna od njih je svakako i vjerska pouka koju vjernici stiču od roditelja, kroz vjeronauk u školi ili poukom svećenika. No, tu je svakako i osoban odnos s Bogom odnosno duhovnost koju treba paralelno razvijati. Liturgijsko-sakramentalna duhovnost namijenjena je svim vjernicima koji kroz nju stječu osoban doživljaj vjerskih istina. Pored toga tu su osobna molitva i razne pobožnosti koje potiču na život po vjeri. U najkraće to bi bilo to u smislu odnosa vjere i nauka.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.