Katolički odgovori

A što je sa "blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas, velika je plaća vaša na nebesima."
p.s.-imam i ja ruke i noge

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Nisam ja ništa rekao, ni za ni protiv, nego ti samo preporučio da se pripremiš na batine.

Ja sam to pitao, no u mojoj školividjeti nekoga da čini taj grijeh je prava rijetkost, nasreću.
I bez brige.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Podizem malo ovu temu, jer me zanima kako se gleda na to kad u jednoj
katolickoj obitelji krenu problemi ove vrste vec u osnovnoj skoli.
Npr. dijete pohadja 7.-8. razred, okruzeno vrsnjacima iz obitelji drugacijeg svjetonazora,
sto nije problem, ali je problem u losem ponasanju, pusenju, opiranju za nedjeljnu misu, itd.
Kako bi ste vi reagirali da ste majka/otac u takvoj situaciji?

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Pa usmjeriš dijete i okružiš ga djecom koja nisu lošeg ponašanja tj. ne puše, ne piju i idu na nedjeljnu misu.

Toni, je li tebi to uspjelo tako ili govoriš hipotetski?
Mi smo puno krivih Drina ispravljali. Opiranje Svetoj misi je počelo u drugom srednje kad je profesorica povijesti objašnjavala djeci da je cilj i uzrok postojanja Crkve ogroman novac. Mi smo se toj teoriji oštro usprotivili i često pričali o svojim stavovima o Crkvi. I što smo postigli, postigli smo samo uz Božju pomoć, od čovjeka pomoći niotkuda. Ravnatelj škole bio je prije vjeroučitelj u toj školi i možda sam trebala njega upozoriti na tu profesoricu ali bojala sam se odmazde.
Kasnije su potpali pod utjecaj medija koji jedva čekaju da uslikaju svećenika u dobrom autu ili da se pojavi neki koji je otuđio novac pa da to pripišu cijeloj Crkvi. Kalimero, moj ti je savjet da zadržiš prisebnost, da mirno i argumentirano iznosiš svoje stavove, da djecu probaš razumjeti, ali se od stavova koje ti osjećaš istinitim nemoj zbog njih odmicati. Ne možeš silom nametnuti Krista a nećeš ih moći niti izolirati od svijeta, oni će morati čuti i drugačija mišljenja. Ako ćeš im često, sabrano i bez neuroze govoriti Istinu nemoguće je da to, barem kao opcija, u njihovoj nutrini ne ostane trajno. I puno se moli za njih i sigurno će ta Istina koju u njih pohranjuješ jednog dana izroniti iz njih.

Trenutno sve funkcionira besprijekorno. Djeca su u Crkvi okružena dobrim društvom i jako su zagrijani za Boga.

Drago mi je čuti za takve primjere. Naš sedmogodišnjak moli s nama svaku večer krunicu i svake nedjelje ide na Misu. Sa studentima imamo još uvijek natezanja. Dugo vremena lako smo gubili živce i naravno da sam te situacije morala ispovijedati. Ni sami nismo znali kako postupati; bilo je savjeta od strane nekih svećenika da "njima treba pokazati, biti snažan autoritet, ako neće slušati neka idu od kuće". Tek kad mi je, otac Ramos (Opus Dei) rekao: "Budi nježna i blaga majka, moli se dokle god je to potrebno za svoju djecu (dok sam živa) i ja ću se moliti za sve vas" - tada se u meni razlila neka blagost, neka posebna milost i sreća...puno toga je od tada krenulo nabolje.

Toni1 je naveo najuspješniji primjer u konačnici, no put do toga je težak ako vjernik-roditelj nije sam okružen takvim ljudima. Isto tako djeca sami sebi biraju prijatelje pa roditelj jedino što može je prvo živjeti primjerenim vjerskim životom te "kretati se" u vjerskom okruženju i djecu poticati da idu u grupe u koje se okupljaju vjernici koji nešto aktivno rade. Može to bti crkveni zbor, doduše povezanost u njemu nije čvrsta i na razini je školskih obaveza, ali bolje išta nego ništa. Može biti neka druga grupa unutar župe ako roditelj ima sreće biti u takvoj župi koja potiče pastoralnu aktivnost pa ima grupe koje su privremenog (betlehemski pjevači, animatori križnih putova...) ili trajnijeg karaktera (ministranti, župni animatori mladih...).
Pretpostavljam da je lakše roditeljima koji su uključeni u neki pokret unutar Crkve pa npr. Neokatekumeni koji osnivaju i zajednice od mladih članova koji primaju trajniju katehezu unutar grupe koju čine njegovi vršnjaci. „Karizmatici“ imaju ogranak pod nazivom "Mladi Dobrog Pastira" koji okuplja mlađe članove. Opus Dei ima studentske domove gdje su mladi vjernici okruženi istomišljenicima. Za druge ne znam jer nije u Hrvatskoj baš razvijena djelatnost pokreta zbog raznoraznih otpora.
Dakle, generalno gledano određenih mogućnosti ima, ali to ponajviše ovisi sredini gdje vjernici žive i kako prakticiraju vjeru.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.