adrijana je napisao/la:
Čitajući dugi niz stranica ove teme, čini mi se da je među neokatekumenima najčešće korišteno opravdanje: Papa nas je priznao, znači sve s Putom je u najboljem redu...
Kao vjernici mi ostali bi očekivali radije pozivanje na neke unutarnje kvalitete i iskreniji pristup, bez obzira priznao to Papa ili ne, jer je itako jasno da jedan čovjek, pa bio to i sam Papa, ne može imati pregled nad svime što se među vjernicima zbiva...
Nisam mislio više pisati ali.....
Adrijana doživljavam te kao razumnu i pametnu osobu. Ne bi htio pisati plahte ali ću zaljepiti par citata pa mi ti odgovori što želiš da učinimo i kako da se bolje opravdamo.
Odobrenjem ovih Statuta Sveta Stolica jamci da ovaj itinerarij kršcanske inicijacije, omogućen ponovnim otkrivanjem katekumenata na Drugom vatikanskom saboru, i življen u malim zajednicama, bude zaštičen u svojim specificnim obilježjima i u svome kontinuitetu, nudeći biskupima temeljna nacela ostvarivanja Neokatekumenskog puta u vjernosti njegovom izvornom projektu” (Ivan Pavao II.Castel Gandolfo, 21.rujna 2002.).
Specifična obilježja i zaštita.
“Iter” odobrenja se produžio jer Neokatekumenski put,kao sredstvo za kršcansku inicijaciju odraslih, rađa plodove razlicite naravi – od obnavljanja župâ do karizme katehistâ itineranata i obitelji u poslanju; od formiranja prezbiterâ za novu evangelizaciju u više od sedamdeset biskupijskih sjemeništa “redemptoris mater” u svijetu, do novog iskustva 10 missio ad gentes u Europi, aziji i americi – i time došao pod mjerodavnosti pet razlicitih vatikanskih ureda: Kongregacije za nauk vjere, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Kongregacije za kler i katehezu i Kongregacije za katolicki odgoj. Svi su oni, zajedno s papinskim vijecem za laike koje je koordiniralo i zakljucilo proces, brižljivo ispitali Statute.
Ne znam možeš li pojmiti veličinu puta i plodove koje donosi na raznim poljima kad je bilo potrebno pet različitih kongregacija da brižljivo ispitaju statute i daju konačno odobrenje.
Na što konkretno želiš da se još pozovemo ako ovo nije dosta. Postoji li viša instanca u Crkvi na koju se možemo pozvati i pokušati se opravdati pa da ti budeš zadovoljna. Ja više od ovoga ne mogu ponuditi
.
Sutra počinju misije po gradovima. U cijelom svjetu gdje postoje zajednice sutra se uz dozvolu biskupa na trgovima svih europskih gradova ide navještati evanđelje. Za grad Zagreb dozvolu je dao kardinal Bozanić, za ST nadbiskup Barišić itd.
Na koje se ja unutarnje kvalitete mogu pozvati ? Što ti mogu napisati. Da sam lijep, pametan i da sam dobar vjernik. Jedino svjedočanstvo koje ti mogu dati o zajednicama je to, da ja tamo ne bi stajao ni minute, bez Riječi Božje i Euharistije. Moja je zajednica sastavljena od dosta starijih žena, i nekolicine bračnih parova, djeca koja su ušla u zajednicu su ili odustala od puta ili su po sjemeništima ili su ušla u svoje zajednice. Jedan momak je zaređen. Ne odlazim u zajednicu zbog toga što mi se slušaju starije žene. Bez Krista je zajednica apsurd. Zamisli da sakupiš na jednom mjestu dvije udovice, nekoliko klinaca od petnaest godina ,par bračnih parova s malom djecom, ponekog samca. Svi imaju različiti stupanj obrazovanja i u običnom životu se ne bi nikad sreli, a ako bi se i sreli ne bi se nikad družili. Međutim svi ti različiti ljudi sa svojim problemima su jednog dana čuli jedan navještaj, da ih Bog ljubi baš takve kakvi jesu. I povjerovali su. Zajedništvo dolazi od Gospodina. Zašto sam ja u svojim lutanjima i traženjima naletio na neokatekumene a ne na Opus Dei ili Framu ili Marijinu legiju ne znam. Ušao sam u neose. Od Crkve priznat, od mog biskupa priznat, praćen od strane raznih svećenika u raznim župama. Ne znam. Stvarno mi je teško bolje od ovoga nešto napisati. Ne znam što bi morali činiti i koliko iskreniji biti. Sve što radimo ,radimo po ili riječniku Biblijske teologije ili po KKC. Molimo časoslov,krunicu,odlazimo na mise u župu, dosta parova ima više od petero djece, neki ostavljaju sve i idu u misije. Dosta mladića (recimo po dvoje iz svake zajednice) se odlučuje za svećenićki poziv. Ima i djevojaka koje su otišle u samostane. Djecu krstimo, obavljamo sakramente ispovjedi i borimo se svaki dan kao i svi drugi ljudi. Pokušavamo se iznova svaki dan obratiti i biti bolji katolici uz Božju pomoć, kao i svi ostali vjernici. I iz tog razloga se sastajemo po župama. Ako ti znaš nekakav tečaj brzog obraćenja slobodno mi napiši. Naime put traje cijeli život.
Login
Registracija
FAQ
Traži
