Moje je iskustvo da je na velikim susretima, na Svjetskim danima mladih zaista prekrasno
Utapanja u mnoštvu ima i nema, međutim uvijek je to zajedništvo u Kristu, svi smo jedno tijelo na susretu, tako da bih ja rekao. Sigurno da se ne može usporediti gledanje nekakvog velikog susreta na ekranu i prisutnost tamo zbog cijelog ambijenta, putovanja u daleku zemlju ( koje je skoro najbolji dio jer se putem staje po gradovima, naviješta po ulicama, daje svjedočanstva ljudima i to je predivno iskustvo za svakog pojedinačno, jer svaki pojedinačno sudjeluje u novoj evangelizaciji! )
U što dalju zemlju se ide i što duže hodočašće traje to je više naviještanja, više posjeta svetištima, više Božje Riječi, više zajedništva među braćom i na kraju kad se vraćamo doma, sigurno da budemo umorni i iscrpljeni, ali sa jednom novom snagom za kršćanski život, sa iskustvima koje ostaju, koje hrane dušu, sa ohrabrenjima Sv. Oca!
Spavanja po obiteljima u drugim zemljama, način na koji nas primaju, kao kraljeve iako nas ne poznaju od prije, to zajedništvo u Bogu je neopisivo rječima za nekoga tko nije to nikad iskusio!!Iako možda neznaš ni jezik, ni nemaš načina govorom se sporazumjeti sa domaćinom, spaja vas Krist, i oni ti daju sve što ti treba , krevet, tuš, nešto za pojesti za drugi dan
Isto tako naviještanja po gradovima Europe, sekularizirane i uništene Europe, ta radost koju donosimo, ljudi koji plaču dok slušaju svjedočanstva i pitaju nas tko smo i što radimo tu, tko nas plaća za to
Misa sa Sv. Ocem je uvijek prekrasna, npr. sad u Madridu je bilo 2 milijuna ljudi, kad se malo osvrneš oko sebe i pogledaš to silno mnoštvo naroda i narodnosti, mladih i starih, pametnih i glupih, lijepih i ružnih, shvatiš da si na pravome mjestu, da je Bog taj koji vodi sve. Da je Božja Riječ ona koja sve spaja, sve nespojivo, da je to izvor radosti svakog čovjeka bez obzira koji/kakv on bio i odakle. Shvatiš da je u Bogu prava radost. Možda bude ponekad naporno, jer si gladan, žedan, spavaš na podu, nema hrane koju bi sad želio pojesti i takve stvari, ali ovi svi nedostaci toga trenutka padnu u drugi plan jer si u dubini duše zadovoljan i ispunjen nekom nevjerojatnom radošću!!! Onda počne kiša, a ti na otvorenom spavaš u vreći
I onda pjesma, ples, zajedništvo braće, smijeh, zabava( iako pada kiša, a ti si na otvorenom!!!)... sve u jednom bez alkohola, bez droge, bez ičega što bi na 2 milijuna ljudi bilo normalno na bilo kakvom susretu druge vrste koji nema veze sa Bogom.
Login
Registracija
FAQ
Traži
