Hajde da se i ja umiješam u raspravu.
Prije 4 godine (točnije u srpnju 2008) dobio sam od (vodstva sela) prigodom 40 godišnjice misništva (župa 100 stanovnika) zahvalnicu – pohvalu za rad u župi. Danas ti isti ljudi demonstrativno ne dolaze u crkvu i javno me po novinama blate (prije dva mjeseca Sl. Dalmacija) traže moju glavu, šalju prijeteća pisma „izist će te noć“ predsjednik Mjesnog odbora, na pr, preksinoć, dolazi autom do mene (psuje mi „mrtve i žive…“) Od voljenog svećenika koji je mlade doveo na televiziju i td.. sada postao vrag pakleni (jedan mladić pred svojim roditeljima mi dovikuje: „majmune... tovare…“!) Što se dogodilo da se to promijenilo?
Uspio sam vratiti Župi školsku zgradu i druge okolne vrtove koje oni smatraju narodnim vlasništvom. Time sam spriječio malverzaciju da netko ne stavi, privatizacijom, u džep lijepe novce. Dopustio sam da se na tom terenu izgradi igralište , sada tražim koncesijski ugovor s Općinom i nikako oni ne odgovaraju. Ne dopuštam da Mjesni odbor upravlja župnim novcem. . Postavio sam javno pitanje gdje je nestalo stotinjak kamiona zemlje (na Braču kamion zemlje 1200 kuna) U svemu tome vrlo interesantno, organi reda, gonjenja, i svi drugi mjerodavni ni slova. Čak ni novinari se nisu zainteresirali. A kakva nasilja trpe ljudi koji idu na misu („jer su meni vjerni!“) nemate pojma. (detalje možete vidjeti ovdje:
http://www.don-ivica.net/razno/58-drust ... ivicu.html)
E sada postavljam pitanje da sam ja slučajno tu zemlju prodao i stavio u džep kakva bi se hajka digla od novinara na mene, da ja ikoga maltretiram kao oni mene i ljude koji dolaze na misu, da sam ja pronevjerio bilo što. Eto to su mjerila novinara, to su naši župljani koji sebe proglašavaju najboljim kršćanima… To vam je moj primjer. I jao svećeniku koji pokuša tražiti bilo kakva svoja ili Crkvena, ili ne daj Bože, Božja prava. Svećenik je „marioneta" koju oni trebaju u raznim prigodama i jao svećeniku koji se usprotivi biti takva "marioneta."
A sada ad rem! Don Petar Mikić je sagradio crkvu u Pločama ( Kardeljevo – grad bez boga i crkve! – tako se govorilo – mi stariji se toga sjećamo) I mnogi mu to zlo nikako ne mogu oprostiti. Postoje određene takse. Postoje svećenici koji muku muče sa vjernicima koji su vjernici na papiru i žele samo ceremonije bez vjeronauka, bez nedjeljne mise. Ima svećenika koji preko svega olako prelaze. Ima vjernika koji shvaćaju svećenika (i prihvaćaju ga sa svim njegovim ljudskim manama i vrlinama) . Ima svećenika i vjernika koji pokušavaju naći kompromis. Kad čitam na jednom portalu za što ga sve optužuju… čak da je jednoga u krnevalskoj povorci izvukao jer je bio maskiran u papu… vidite grijeh don Mikića je što je branio papu a stoji se na stranu onoga koji je izrugivao papu..
Ja svećenik sa 44 godine svećeničkog života, svjestan svojih mana i dobrih strana mogu samo moliti Gospodina ovih dana da se na ove ljude ne sunovrati zlo koje zazivaju i moliti sa raspetim Kristom: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine… kao sa Stjepanom koga su kamenovali : „Gospodine Isuse, ne uzmi im ovo za grijeh.“
Ps. Što se tiče pitanja o obavezi pohađanja Mise u župi – nekad je to bio zakon, danas kan 1248 tu obvezu ne spominje. No mnogi se drže stare prakse. Pa i ja sam imao slučaj kad je župnik jedne župe (boravišta krizmanika) naredio da dolazi u tu župu na misu , a ne u župu gdje radi njegov otac i gdje mu žive praroditelji. I nitko nije od toga stvarao problem. Ja imam samo jednu prvopričesnicu pa je zaželjela sa cijelim razredom ići na prvu pričest u drugu župu i nema nikakvih problema. Kod normalnih ljudi se mnoge stvari rješavaju normalno, no ponekad čoban(pastir) mlatne neposlušnu ovcu štapom, a ponekad se i kamenom baci za njom! Tako je to u pastirskom (bračkom) životu sasvim normalno….ali ajme tebi ako pokušaš biti pastir…
Login
Registracija
FAQ
Traži
