Katolički odgovori

A hoće li to biti prema osudi ili prema nahođenju medija?

Trebalo bi prema osudi kad se dokaže krivica! Takvi su demokratski standardi.

O PEDOFILIJI U CRKVI
"PRIČA O ŽIDOVIMA I OSTALOJ GAMADI" - komentar Ivice Šole, kolumniste "Glasa Slavonije"

Papa Ratzinger je, piše New York Times, kao kardinal tajio i štitio pedofila vlč. Lawrencea Murphyja. Laž. Murphyja je još 1974. godine tužila civilnom sudu jedna njegova žrtva, a taj isti sud (civilni) je slučaj “arhivirao”, tj. zataškao. Vatikan je ipak znao za taj slučaj? Laž. Tek devedesetih isti je slučaj prijavljen Kongregaciji za nauk vjere, a za razliku od civilnog suda, crkveni sud je odmah otvorio i pokrenuo proces.
Mediji prozivaju Vatikan da su dva tajna dokumenta, Crimen sollicitationis i De delictis gravioribus, napisana u svrhu sustavnog prikrivanja zločina pedofilije? Laž. Prvo, dokumenti nisu tajni već su objavljeni odmah nakon donošenja, dostupni i na Internetu. Drugo, u paragrafima 16 i 17 Crimen sollicitationis traži kaznu izopćenja za onoga tko zna za zločin a ne prijavi ga, dakle, upravo suprotno. De delictis gravioribus pak, koji je potpisao onda kardinal Ratzinger, opet suprotno medijskoj propagandi, pedofilske slučajeve izuzima od dijecezanskih sudova, baš zbog zataškavanja, i stavlja ih direktno pod nadležnost Kongregacije za nauk vjere. Unatoč tim dokumentima Vatikan je tajio zločine? Laž. Kao i u svjetovnom zakonodavstvu, i u crkvenom treba razlikovati tajnost postupka od tajnosti zločina kako bi se zaštitile žrtve. Zločini su zataškivani na nižim instancama, kako je poznato, premještajima i sl.

Tisuće nedužno optuženih
Među katoličkim svećenicima ima najviše pedofila, oni su najrizičnija skupina? Laž. Nakon što se medijska bura oko pedofilije među katoličkim svećenicima u SAD-u stišala, John Jay College of Criminal Justice sveučilišta City University of New York krenuo je ispitati stvarne razmjere pedofilije u Crkvi. Od 1950. do 2002. godine za pedofiliju u SAD-u optužena su 4.392 katolička svećenika, dok je pravomoćno presuđeno tek nešto više od stotinu. Dakle, radilo se i o tisućama nedužno optuženih ljudi u lukrativne svrhe, koji su tu ljagu poslije teško skinuli i skidaju. U drugim vjerskim zajednicama ima puno manje pedofilije jer nema celibata? Laž. Prema istraživanjima rečene necrkvene institucije, kao i Jenkinsovim studijama, među protestantskim denominacijama i židovskim zajednicama ona je višestruko prisutnija, no nije medijski atraktivna. Najveći pak izvor pedofilije nisu vjerske zajednice već pristojni obiteljski ljudi, stričevi, ujaci, kumovi i drugi “prijatelji djece” i njihovih obitelji.

Već viđeno
Mediji ne zataškavaju pedofiliju? Laž. U listopadu prošle godine u židovskoj zajednici u Brooklynu registrirano je 40 slučajeva pedofilije, zbog čega je isti taj revni New York Times cenzurirao njujorškog nadbiskupa Dolana koji ih je prozvao zašto i o tim slučajevima spektakularno ne pišu.
Ovakve laži mogli bismo nabrajati do jutra. Da je u Katoličkoj crkvi bio samo jedan slučaj (zatajivanja) pedofilije, i to bi bilo sramotno, gnusno, odvratno, a ne kada je taj broj, nažalost, puno veći. No, s druge strane, ova medijska histerija o pitanju ovog ozbiljnog problema više nema veze s borbom protiv pedofilije, tu zapravo nikoga ne zanimaju žrtve. Krajnji je cilj jednu globalnu instituciju, Katoličku crkvu, kao i cijelu jednu društvenu skupinu, katoličke svećenike, prikazati kao opskurnu zločinačku organizaciju, izvor svega zla ovoga svijeta. Uostalom, stvar već viđena u raznim Protokolima sionskih mudraca. I progon Židova počeo je prethodnim optužbama za tajnost, gomilanje bogatstva i moći te za - sustavne zločine nad djecom. Shema, dakle, već viđena u povijesti. Sada je na redu katolička gamad.
Objavljeno 31.3.2010.
GLAS SLAVONIJE

IVICA ŠOLA

Božićna priča o popu pedofilu
Objavljeno: 21.12.2011
Kada je buknula afera sa svećenicima pedofilima u Irskoj jedan je župnik postao simbol, po perverzijama, cjelokupnog događaja, velečasni Kevin Reynolds. Ovaj monstrum od popa išao je u Keniju kao misionar da bi pod krinkom misionarskog dobrotvorja silovao djecu, i tako već poniženu i unakaženu bijedom. Irska nacionalna televizija (RTE) odmah je profesionalno reagirala i poslala ekipu u Keniju, u sela gdje je pedofilčina Reynolds djelovao, i napravila reportažu s njegovim žrtvama, sugerirajući i na drugih 1.080 svećenika misionara sa sličnim sklonostima i motivima. Posebno bolan bio je intervju sa, sada zrelom ženom, onda djevojčicom, imenom Veneranda, koja je opisala kako ju je vlč. Reynolds silovao 1982. godine te pokazala svoju kćerku koja je plod svećenikovog silovanja. Gospođa Veneranda k tome je dodala da ju je prije dolaska ekipe Irske televizije Reynolds nazvao i ponudio novac za šutnju.

Ekser u čelo i kastracija
Kada je autor ovih redaka vidio spomenuti prilog o "misionaru pedofilu koji siluje gladnu afričku djecu", bio je bijesan na crkvene i civilne vlasti što uopće procesuiraju tog tipa, kao i sve njemu slične, kojima zapravo treba presuditi "po kratkom postupku", ekserom u čelo i kastracijom tupim zahrđalim kliještima. Pogotovo što je taj odvratni Reynolds cijelo vrijeme beskruplozno tvrdio da je nevin unatoč hrabrim svjedocima koji su govorili pred kamerama. Odvratna, masna popina! Slaba je utjeha što ga je biskup odmah maknuo i kaznio. No ovih dana uslijedio je preokret! Direktor Irske televizije podnio je ostavku uz obrazloženje da je slučaj vlč. Reynoldsa najveća pogreška u njegovoj karijeri. Naime, nakon DNA analize ustanovljeno je da je gospođa Veneranda lagala, da dijete nije njegovo, da nije imao spolni odnos s njom. Ukratko, riječ je o čestitom čovjeku i svećeniku...

Zastrašujuća medijska tišina
Ovaj slučaj ne donosimo kako bismo relativizirali problem pedofilije u RKC, ili vršili bilo kakvu apologiju. Jedini motiv su žrtve pedofilije, u ovom slučaju, uz djecu, i tisuće optuženih pa oslobođenih katoličkih svećenika o čemu, nakon spektakularnih emisija i naslovnica, kakva je bila i ona Irske televizije, nema primjerenog demantija ni vijesti, dok ih stigma sumnjivih pedofila i dalje prati. Tako je i njujorški nadbiskup Dolan podnio izvješće, široko prešućeno, kako je od 345 prijava protiv katoličkih svećenika za pedofiliju u SAD-u 2010. g., 7 prihvaćeno kao utemeljeno, premda su ih mediji razvalili kao "gotovu stvar". Mediji koje treba i pohvaliti zbog pozitivne uloge u razotkrivanju pedofilskih škandala. No koliko je velečasnih Reynoldsa, žrtava medijske hajke, lažova ili odvjetnika gladnih lakog novca, od Amerike preko Afrike i Australije do Irske? Nažalost, jako mnogo, kako govore službena crkvena i svjetovna izvješća zaglušena zastrašujućom medijskom tišinom, kojoj očito nevini katolički svećenik nije vijest, kao ni aktualna pedofilija u židovskoj zajednici u Brooklynu (117 djece), ili u protestantskim denominacijama, ili… Ma, koga briga, svako vrijeme ima svoje šprance. (Ova priča božićna je čestitka svim Reynoldsima, bez obzira na to kojem zvanju ili vrsti "zločina" pripadali.)

Pa evo, za razliku što do sada nisu u novinama bili objavljivani niti INICIJALI onih koji su uhvaćeni u racijama i kažnjeni, a pogledajte odnos prema svećenicima (slika, životopis, tračevi iz života...svega su pune novine).
Nemam baš ništa protiv javnog registra, ali ako će u njemu biti i oni koji su kazneno djelo počinili prije 30 godina, a u međuvremenu ne, taj bi im registar mogao narušiti normalan život ...

Nisam baš detaljno pratio ovaj zadnji slučaj ali demokratski standardi ne bi trebali biti mjenjani prema tome tko je osoba koja je počinila zločin već bi trebali vrijediti za sve jednako.

Misliš - trebali bi biti? Kod nas, naime, presuđuju mediji i javno mnijenje i to uvijek prije sudske presude.

Nisu sve mendiji krivi ima i svećenika osuđenih pedofila!

Problem je u tome se osudi jedan svećenik pedofil (na žalost bilo je toga, ima i bit će - dokle god svećenici budu ljudi) ali kad se osudi jedan onda se viče svi su svećenici pedofili ili makar se u tom ozračju piše. No o čemu vi ovdje raspravljate. O objavljivanju nekakvih standarda. U Njemačkoj postoji vrlo jak lobi u Bundestagu a mislim da je i jedan ministar na čelu (nisam siguran jel to ministar pravosuđa) da se pedofililija dekriminalizira! E pa sada nastavite!

Ne govorim o pravomoćno osuđenim osobama ma tko oni bili, nego o ljudima na koje padne sumnja, vrše se i istražne radnje, a presudu donose mediji. Ako se ispostavi da je osoba nedužna, nema načina da joj se vrati ugled, osobito ako je svećenik, ali i učitelj, liječnik.
Dakle da budem jasna, protivim se osudi koja nije utemeljena na dokazima.

Nismo dugo čekali da se nakon bibinjskog župnika hajka prebaci i na njegovog nadbiskupa. Još malo pa će se javiti i oni koji će kategorički tvrditi da je za taj slučaj odgovoran i sam Papa (!). Ne kažem da nisu dobre sve te stvari koje se sad nakon svega ovoga pokreću u Crkvi (prvi post!), ali radi se i o smišljenim lažima i napadima kojima je cilj ocrniti Crkvu što je moguće hijerarhijski više. Nije to bez

S konferencije za novinare zadarskog nadbiskupa, gdje je sve rekao: http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 0&act=view (vrijedi pročitati jer o tome svjetovne novine sigurno ne će zucnuti).