Katolički odgovori

“Bolno je to što su pojedini svećenici seksualno zlostavljali djecu koristeći svoju svećeničku službu kao paravan i sredstvo, ali je još bolnije to što oni koji su to znali i bili dužni reagirati nisu ništa učinili da bi tome stali na kraj.”
“Umjesto da su se svrstali na stranu žrtve, ispitali stvar, otkrili istinu i po kanonskim propisima kaznili zlostavljače i spriječili širenje zla, bio im je važniji dobar glas zlostavljača i lažni ugled Crkve”, komentirao je u razgovoru za portal Laudato.hr dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je početkom veljače sudjelovao u Vatikanu na skupu o pedofiliji u Crkvi.

Okupljanjem predstavnika biskupskih konferencija i viših redovničkih poglavara na simpoziju koji je u Rimu održan pod nazivom “Prema ozdravljenju i obnovi” željelo se cijeloj Katoličkoj Crkvi, a osobito različitim biskupskim konferencijama koje su pozvane da kroz tekuću godinu pripreme smjernice za prevenciju i postupanje u slučajevima pedofilije među klerom, predočiti problematiku takvih postupaka da se nešto slično ne bi nigdje i nikad ponovilo.

Kao zaključak skupa mons. Uzinić ističe “opredijeljenost Katoličke Crkve za one koji su ranjeni i koji trpe, a iz čega proizlazi i obveza da nam na prvom mjestu bude žrtva, a ne zlostavljač ili Crkva kao institucija, kao što je bilo do sada. I samo tako, kako reče jedan od predavača, ‘jednog dana žrtve seksualnog zlostavljanja neće na nas gledati kao na neprijatelje, nego kao pomagače i prijatelje’. ‘Taj dan – zaključio je on – još nije stigao, a to znači da još nismo u potpunosti Crkva kakva smo pozvani biti’.”

Kako bi se izbjegle ovakve pojave, Crkva mora odbaciti autoritarni odgoj koji se temelji na strogom poštivanju disciplinskih pravila, te u sjemeništima i bogoslovijama stvoriti obiteljsko ozračje. No, rješenje ovoga problema biskup Uzinić vidi ne samo u pomoći koju pruža psihologija, već je potrebno otvoriti i pitanje vjere, “kako kad su u pitanju zlostavljači, tako još i više kad u slučaju odgovorni za nesankcioniranje odgovornih i zanemarivanje opasnosti koja djeci od njih prijeti. Drugačije mi, jednostavno, nije moguće shvatiti količinu zla koje nam se dogodilo, a kojim smo poprilično kompromitirali evanđeosku poruku i njezin navještaj.” (Laudato/bitno.net)
http://www.bitno.net/vjera/mons-mate-uz ... i-u-crkvi/

Nisam mogao ne citirati u cijelosti ovaj odličan članak koji govori o bolnoj materiji ali na tako zdrav način. Zdrav jer s jedne strane se priznaje i žali za onim što su neki iz Crkve učinili ali i daje konkretno rješenje za sprječavanje problema. Moram priznati da mi je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić pravo otkriće i nadahnuće.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Bolna je činjenica zlostavljanja, nema govora! No ipak mi se čini da i moj dragi preuzvišeni Uzininić pa i svi skupa tamo u Vatikanu, čini mi se da pušu u jedra "moderne jedilice" -- Crkva nije činila ništa.. ipak meni su poznati slučajevi kad je crkvena vlast i te kako promptno reagirala.. Nije se dalo u javnost (danas je to ključno!) a stvar se riješila dotični više nije mogao doći u kontakt sa djecom..
To je jedan problem u ovoj problematici.

Drugi je za mene mnogo teži što se ne usuđujemo govoriti istinu. Na svim područjima. Jedan stari pokojni župnik (bio je daleko došao u crkvenim počastima) nama mladima je govorio "ako želiš napredovati u Crkvi nikad nemoj reći poglavaru što misliš." On se toga pravila držao. Jednog dana kad je prekršio pravilo i rekao biskupu što misli (pred bropjnim svećenicima) je toliko biskupa razljutilo da mu ni na sprovod (uskoro je naglo umro) nije došao. Biskup se opravdao nekim razlogom a svi smo znali da je ono prvo razlog.

I što sam ja doživio jer sam rekao istinu ili ono što mislim, mogao bih roman napisati! Mislim da je ovo glavni problem što treba ozdraviti da bi se moglo obnoviti.

No nije to samo problem crkveno - kleričkih struktura - nego problem odnosa prema vjernicima i svećenicima. Ma nemoj jasno propovijedati da se nebi prepoznali i uvrijedili.
Ako svećenik jasno govori onda se dotični naljute - onda eto hajki u Crkvi - ja sam živi primjer. To mi je najavio i mladomisnički propovjednik na Mladoj misi...

Da,bas tako. I tamo gdje se ljudi usude ostaje bez ploda ,jer postoji opravdanje za to,koje treba na mirni nacin rijesiti-zataskati.
Ja znam za slucaj poslje drugog svjetskog rata.Gdje se dogodilo ono sto se nije smjelo dogoditi..I kada se kcerka usprotivila roditeljima i htjela to rijesiti,roditelji su rekli...ma nikako da to nisi ucinila " stavit cu nas na lomacu" u zupi,jer nam nitko nece vjerovati,on je svetac a ne (?)..

Sada ovdje ovih zadnjih godina ( trpimo)jer su se ljudi usudili reci,skupljali podpise da dodje do promjene..i nista..
Nema zamjene,tako je kako je.Nije nam jasno zasto nam vatikan suti kada se radi o svecenicima ,vjernicima u zupama koji znaju za neke pojedinosti ,da nije ispravno i uredu,onako kako je sada..jer nije u skladu sa Crkvenim naukom.

Narod prihvaca ,da je svecenik covjek od krvi i mesa,da smije pogrijesti i da bude isto "samo covjek",i kako vidimo da mnogi imaju problem,koji je Vatikanu poznat ,a nista se tu ne poduzima..Sprijecava ih manjak svecenika..???

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Ovdje je obratno od onoga što sam ja napisao. Pitanje je da li je [b]stvarna istina nešto[/b] o čemu se priča. Vrlo često sam slušao "vrlo istinite priče" i kad sam sam počeo istraživati onda sam došao do drukčijih spoznaja i zaključaka nego te "istinite priče govore." I mislim da treba podržati princip bolje ne reagirati na "vrlo istinite priče" nego nekog čovjeka pravednog kazniti zato što to traži "vrlo istinita priča. Naročito danas je vrlo teško istraživati jer mogućnost komunikacija među ljudima strahovito otežava istraživanje.
Ispričat ću vlastiti doživljaj. Jedna žena mi kaže da su vidili mladu liječnicu sa jednim mladim svećenikom (ja sam tada bio mlad) i on ima isto ime kao ja. I da su ih vidjeli na tom i tom dijelu Brača. Inače pričalo se za tog svećenika i tu liječnicu!) I kunu se ovi koji su mi pričali da je sto posto istina. A stvarna istina je bila liječnica je po službi išla u jedno bračko mjesto. I ja sam toga dana išao na feštu u to mjesto. Naišao sam na liječnicu muči se oko probijene gume (ceste još nisu bile asfaltirane). Stao sam pomogao joj promijeniti gumu (zbog toga sam zakasnio na misu). Prolazili su ljudi vidjeli don Ivicu (mene) i pričali kako su vidjeli mladu doktoricu na tom mjestu (nisu rekli što se radilo a bilo je očito) i to sa don Ivicom (i svi su pričali o onom drugom!). I zato treba biti vrlo oprezan. To je bila stara taktika u vrijeme komunizma kako se omražavalo svećenike, a hvala Bogu, mozgovi su ostali još uvijek zagađeni.
Sjećam se jedne davne zgode kada sam sa nećakinjom (ista ja) šetao po Hvaru (biskupskom sjedištu) držeći curicu za ruku. I svi su rekli da je moja kćerka! Sutradan me pozvao biskup!
Sjećam se kad je jedan svećenik u jednom našem mjestu propovijedao na fešti i imao brata blizanca i on došao s njime. Na večer je taj brat bio sa ženom na plesu. Svi su govorili kako je onaj svećenik plesao sa nekom zenom...

Moram priznat da nisam baš shvatila o čemu je riječ.
No, za svaku optužbu trebaju postojat dokazi. Sama sam osjetila na svojoj koži kada su pričali da sam u vezi s osobom (svećenikom) s kojim nisam nikada ni kavu popila, a da nismo bili u većem društvu. Ali to se učinilo zgodnim mojoj susjedi i ona je tako pričala. S obzirom na zvanje, nije mi baš bilo ugodno.

Ovo nije optuzba ,istina je..Ne zelim da blatim jos vise moju Crkvu,koja je za mene sveta.Ali ono sto nije dobro i sto nije u skladu sa naukom,ne mogu pohvaliti.Danas je zbog ovakvih ,kojih je mali broj -nastrado veliki broj neduznih ljudi.
Nama svima smeta,sto Crkva neki puta ne odgovara na pitanja ,koja nas zabrinjavaju.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Ne shvaćam potpuno, ako misliš na pedofiliju onda isto tako treba reći da je u seksualnoj revoluciji koncem šezdesetih godina bilo nazadno ne imati dečka ... danas je najveći broj pedofilskih slučajeva upravo iz tih godina (ne odobravam zlo nego navodim okolnosti o kojima se ne govori) a isto tako i danas u Njemačkoj postoji jaki loby - čak i ministri - da se pedofilija dekriminalizira!
A ako misliš o tome (jer tako je i tema počela) onda se kod nas (i u svijetu) priča samo o pedofilima svećenicima a trenerima (a među njima ih ima mnogo više nego među svećenicima) nitko ne priča... Zlo jednih ne opravdava zlo drugih ali pomaže pri osvjetljavanju svih okolnosti i svih činjenica...

"Podsjetivši da su na početku crkveni dokumenti poznavali tajnost istražnog postupka, vojni ordinarij je istaknuo da ipak normativa o procesima protiv seksualnih prekršaja nikad nije shvaćana kao zabrana da se prekršitelji prijavljuju kod civilnih vlasti. Tajnost postupka postoji radi zaštite dobra glasa osoba koje su zahvaćene tim radnjama, žrtava i svećenika, jer zakon pretpostavlja svačiju nedužnost dok se ne dokaže krivnja. U zemljama u kojima ne postoji takva zakonska obveza, Kongregacija ne obvezuje biskupe da moraju prijaviti takve svećenike civilnim vlastima, ali ih ohrabruje da se obrate žrtvama i njih pozovu da sudovima prijave svećenike koji su nad njima počinili zločin te poziva biskupe da žrtvama pruže duhovnu pomoć.

Dr. Vukšić je kazao da je za klerika koji bi počinio poticanje pokornika na bludni grijeh u prigodi sakramentalne ispovijedi bila predviđena kazna suspenzije. Vjernik izvrgnut napastovanju morao ga je u roku od mjesec dana prijaviti mjesnom ordinariju ili Kongregaciji za nauk vjere. Dokument naređuje da se vođenje postupka odvija u tajnosti. To nikoga nije sprečavalo da civilnim vlastima prijavi slučajeve koji su kažnjivi po civilnom zakonu, kao što je pedofilija."
http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 8&act=view

Kod nas neki ljudi još uvijek ne razumiju:
zašto je potrebno da oni sami prijave slučaj civilnim vlastima, a ne da to očekuju od biskupa?
zašto je potrebno štititi tajnost dok se ne dokaže krivnja?
zašto nisu mediji kompetentni ni mjerodavni da donose zaključke o tome je li netko kriv ili nije?

U suprotnom, zločin koji se nije ni dogodio može se instrumentalizirati da postane sredstvo obračunavanja s nekim ili nečim, a društvu bi ipak trebao biti cilj najprije pronaći i kazniti prijestupnika, a ako postane pokajnik i, vjerski rečeno, obrati se treba i njemu omogućiti normalan život. A kako je to moguće u današnje osobito frustrirano vrijeme?

Ja osobno ne nalazim ništa problematično u izjavama Dubrovačkog biskupa te mislim kako je to jedini ispravan put i na tragu onoga što je Papa Benedikt rekao o tom zlu koje se uvuklo u Crkvu. Inače na bitno.net može se pročitati tekst: Ekskluzivno: “Sablazan zlostavljanja” – Benedikt XVI. otvoreno o zlu u Crkvi koji je vrlo vrijedan ako se želi usvojiti ispravan smjer gledanja na ovaj problem.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Imam tu knjigu kod kuće i pročitala sam ju.
Samo ukratko, Papina „zahvalnost za svako izvješćivanje o tome“ ne znači da su mediji strogo objektivni i da ne mogu uništiti osobu i prije negoli se ikakva krivnja dokaže.
A „ljubav prema žrtvama“ ne znači da ćemo sad ljubiti ruke svima koji dođu na televiziju i raspredaju o „moralu u Crkvi“. Istina se u svemu tome baš i ne vidi jer su naše novine „tumor društva“ kako je jednom rekao Ivica Šola.
Meni je iskreno žao i poštujem sve žrtve, ali što misliti o „žrtvi“ koja se nije ni javila policiji, već policija traži nju zbog svjedočenja na televiziji, a istovremeno za jedan dnevni list je izjavila: „Želim da svećenici stanu pred lice pravde. Njima se ne treba baviti Vatikan nego sudovi.” ?
Što o "ekskluzivnoj vijesti" iz anonimnih izvora kako je moćni crkveni lobi u Zadru, jači od oba nadbiskupa zajedno, godinama zataškavao stvari??
Jel i to pridonosi "ozdravljenju i obnovi"?
Samo nemoj sad napisati da je to druga tema, jer i ozdravljenje i obnova zahtjevaju također i istinu.
A njome se neće obnoviti samo svećenici, nego bi trebalo misliti i na (duševno) zdravlje vjerničkog puka...

Imam samo pitanje gdje su ti koji su bili zlostavljani do sada? Hajde ako dijete ne kaže roditeljima (hm odnosa i povjerenja), ali što je razlog da netko u odrasloj dobi šuti i onda progovori na televiziji?!
Svaka osoba koja je takvo nešto učinila mora odgovarati, čim prije da se spriječe daljnje takve stvari. No, mora se raditi o krivcu, a ne o lovu na ljude što čine naši mediji.

Osuđujem svaki zločin. No ipak kad se malo sagledaju neke stvari onda sve skupa čudno izgleda. Posebno što se tiče medija. Evo gledajte moj slučaj: napala me grupa vjernika i to preko novina, žele me izbaciti iz sela (još nisam otišao i ne znam hoću li! Odluku ću ja donijeti) ali u mom odgovoru sam spomenuo neke malverzacije.. i mutne rabote .. rekao sam to jasno i glasno u novinama napisano uokvireno čak boldirano. I znate koliko je policajaca došlo mene pitati što je to, da eventualno podastrem podatke, rekla bi moja pokojna nona: vragu jedan, niti jedan. Znate li koliko je novinara došlo - niti jedan. E da je stvar bila obrnuta da se meni predbacivala pronevjera.. možete li zamisliti parade. Eto to su naši mediji, to je naš DORH i USKOK - onamo vidjeli u medijima pa istražuju - ovdje vidjeli u medijima pa ne istražuju. Sad budi pametan.

Nije to grijeh cijele Crkve več je pedofilija osobni grijeh i zločin pa stoga nema razloga za drugačije ponašanje od onog koje promoviraju dubrovački biskup i Papa Benedikt XVI a to provodi i zadarski nadbiskup.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne bi baš rekao da je tome tako. Naime, iz jednog slučaja kad je optužen svećenik, moj prijatelj, koji uopće nije imao veze sa pedofilijom, već su ga optužili lokalni drogaši kad ih je prijavio policiji nakon što su mu provalili u kuću, vidjelo se kako uz svećenika ne stoji ama baš nitko od glavnih, doli njegovih prijatelja, običnih ljudi, i njegovog odvjetnika. I kad je kasnije istina izašla na vidjelo kako je dotičnom svećeniku podvaljeno i navedeni drogaši priznali isto nakon nekoliko mjeseci, nitko više nije mogao popraviti štetu. A svećenik je bio suspendiran, "milicija" ga je tretirala kao prvoklasnog kriminalca, a mediji su ga jedva čekali pljuvati. Sad, kad mu je zdravlje potpuno uništeno, nema isprike ni od "milicije", ni od komunjarskih medija, a, slobodno ću reći, ni od biskupije, koja se u njegovim najtežim trenucima okrenula od njega. No, Bog sve vidi i sve zna i svakom će suditi prema njegovim djelima pa shodno tome i svima onima koji su se tako ponijeli prema njemu.

Uspostavlja se standard ponašanja prema pedofilima pa će slika svakog pedofila biti u medijima nekoliko dana sa opisom djela koja mu se stavljaju na teret. To je jedini način da se stane na kraj zlostavljanju djece! Tako će se javno objaviti registar pedofila pa da ljudi znaju tko im živi u susjedstvu!