Katolički odgovori

Evo, konkretno, radi se o školi. Znam da je škrtost jedna od glavnih grijeha, no postoje i neke granice velikodušnosti. Stoga, ako ja vidim u školi da je netko jeo i pio, trebam li mu posuditi novac? Gdje je dakle granica i kada nekome posuditi novac? A da to ne bude grijeh škrtosti.
Također, svi moji prijatelji imaju i ruke i noge. No, dobro je pomoći bližnjemu, ali postoji i nešto kod bližnjega što je lijenost, iskoištavanje. Trebam li ja ako mi neko kaže:"Marine, trči u Gavrilović po sendvić", otići tamo, jer bi bilo najbolje da si svatko sam kupuje i sam se za sebe brine u vezi jela i tih stvari.
Dakle, ako može, neki savjeti kako prepoznati kada si ti kriv, zbog grijeha škrtosti i sebičnost, a kada se radi oiskorištavanju. Jer jedno je velikodušnost i pomoć, a drugo biti nečija budala.
Ako imate savjeta..

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Za školu ti vjerojatno džeparac daju roditelji i nisi dužan davati novac nikome, osobito ne izjelicama i pijanicama...
Ako želiš baš pomagati, raspitaj se u razredu tko je iz siromašnije obitelji ili u težoj socijalnoj situaciji, pa njemu eventualno pomozi, ali od takvoga nemoj zahtijevati da ti vrati novac natrag. Inače nikome nisi dužan posuđivati. Na taj način može te netko ozbiljno iskorištavati, a "posuđivanje novaca" je i prava prilika da izgubiš prijatelje.
Ako nekome posudiš novac, a ovaj ti ubrzo vrati natrag, to ti nije baš nekakvo dobro djelo u očima Božjim.
Ako ti ne vrati, lako se posvađate, a možeš i pasti u napast da mu prijetiš ili predbacuješ, a to ti je onda grijeh.

Ok, dakle, ja nisam dužan davati novac nikome, jer je to novac koji nije moj zapravo? Jesam li to razumio' I nije znači grijeh ako ne posudim?

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Čini mi se kako se bojiš da ćeš odmah ispasti škrt, ako svakome koji te moli ne posudiš nešto? A što je s onima koji bi te mogli zbog toga iskorištavati?
Smatram da si dosta zreo da možeš procijeniti u kojim je situacijama u redu posuditi nešto prijatelju (ili samo poznaniku), ali svejedno s novcem budi oprezan.
Sjećam se da moji prijatelji i ja nikad nismo u osnovnoj školi posuđivali novac međusobno, i to smatram i danas u redu (pričaj o tome s roditeljima...), ali zato kad smo imali nešto za prigristi uvijek smo znali počastiti jedni druge ili kupiti jedan drugome na kiosku nešto i slično.

A nije mi jasno nakon ovih pitanja zašto te prijatelji traže baš novac??
Ja bih rekla da to i nisu prijatelji…

Ma da, ipak to trebam malo i sam znati, jer ako je netko jeo a pita novac za hranu il tako nešto, tad je jasno...
A u vezi pomaganja? Ako mi netko tko je prehlađen i loše, a ipak je u školi da novac da mu idem kupiti hranu, to je ok.
Ali ako me se često šalje da trčim po ovo, trčim po ono, je li onda sebičnost ako ja vidim da sam postao potrčak i budala, pa više ne pristajem? Jer vidite, treba biti dobar i ponizan, ok, ali do kuda, kad, kome?

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Dobra su ta pitanja koja se u tebi javljaju…
Sv. Pavao je napisao: „Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko...“ 1Kor 13,11

I Isus je bio krotka i ponizna srca, ali uvijek mu je bila volja Očeva na prvom mjestu, a ne poslušnost drugima. I sv. je Petar kad ga je anđeo oslobodio iz tamnice da ga spasi, pa on nastavio poslušan Bogu propovijedati i dalje, a židovi iz Velikog vijeća došli da ga straše „Nismo li ti zabranili propovijedati o Isusu“, rekao: „Treba se većma pokoravati Bogu nego ljudima!“ Što više raste poniznost prema Bogu, to netko može biti spremniji pomagati drugima iz ljubavi, a ne biti previše popustljiv, ne pristajati na poniženja, a opet nepravde i teškoće naučiti strpljivo podnositi. I ja se borim gotovo svaki dan i s lažnom poniznosti i oholosti, pa mislim, kad čovjek to nauči, naučio je sve…

Evo nekoliko tekstova koje sam sad našla, za razmatranje:
http://www.katolici.org/katekizam.php?a ... idi&id=186
http://hr.wikisource.org/wiki/Litanije_poniznosti
http://hr.opusdei.org/art.php?p=32220
a osobito preporučam litanije poniznosti bl. Terezije iz Calcutte, pa ako misliš da si dosada bio previše popustljiv, sve to možeš prikazati Bogu kao žrtvu.

Da.. Što reći, hvala vam.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Tamo se krivo navodi da je te Litanije poniznosti sastavila bl. Majka Tereza. Autor je sluga Božji kardinal Rafael Merry del Val
http://en.wikipedia.org/wiki/Merry_del_val
http://en.wikipedia.org/wiki/Litany_of_Humility

ma dobro, nije to tako jako važno, ali hvala

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Važno je, nije baš u redu drugome pripisivati tuđa djela, zato hvala Alberiku na ispravku, greška je nenamjerna...

Mi trebamo služiti Božju volju, a ne volju neke osobe. Pa čak ni ljubljene osobe. Kada služiš nekome po njegovoj volji ne da mu ne činiš uslugu nego ga još i tjeraš u grijeh.
Kad sam bila mala znala sam dugo sjedati i gledati televiziju dok bi mama nešto radila po kući i kad bih nešto htjela samo bih zvala "Mama donesi mi vode. Mama napravi mi sendvič." i mama bi mi uvijek donijela. Pretvorila sam se u debelu lijenu prasicu. Iz tog stanja me izvukao profesor koji je bio prilično strog prema meni, ali i pošten.

Kada nekome nešto želiš učiniti na prvom mjestu ti treba biti Bog, dobro te osobe i opće dobro. Znači ako te netko šalje po sendvič, a zdrav je i nema nekih drugih ozbiljnih opravdanja, onda mu ne činiš uslugu već protuuslugu. Potičeš njegovu lijenost, sebičnost i oholost.

e, hvala, to mi puno znači.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Ne, mali, nego znaj da će mnogi s lijeva i sdesna u životu iskorištavati nečiju dobrotu.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Ako razmišljaš na taj način propustit ćeš pomoći nekome kome pomoć uistinu treba. Treba biti pametniji od toga i promišljati i uvijek na prvom mjestu staviti Božju volju i biti ponizan čak i kada odbijaš pomoći i znati da odbijaš pomoć jer iskreno vjeruješ da je tako najbolje za tu osobu, a ne iz sebičnih razloga "da slučajno ne bi bio iskorišten".

pomažem, ali št oviše pomažem više me iskorištavaju

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe