adrijana je napisao/la:
Hvala, atheos, na ovom opširnom tumačenju. Da ne odlutamo previše s teme pitanje je ovdje kako znati koji su hominidi imali dušu (kao što je čovjek danas ima). U mom starom udžbeniku biologije piše da se uobičajeno smatra, po nekim istraživanjima, da su neandertalci pokapali svoje mrtve. Makar oni nisu po evolucijskom stablu čovjekovi direktni preci, ova otkrića čine ih bliskima čovjeku: ako su se brinuli za svoje pokojne...... vjerojatno su imali smisao za transcendentno, vjerojatno su imali dušu...
Oprosti na ovom skretanju s teme, ali jako me iznervira kad kreacionisti izvrcu zakljucke koje dolaze iz znanstevenih spoznaja kako bi dokazali nesto sto je nedokazivo. Neznam da li to rade iz neznanja ili manipuliraju izjavama zanstvenika. Cijela ona prica o mikro i makroevoluciji je totalna glupost, sto moze dokazati svatko tko ima fakultetsku naobrazbu iz genetike. Pa prica o drugom zakonu termodinamike kod bioloskih procesa, koje je jos Monod savrseno objasnio bez uplitanja nadnaravog u sam konkretni mehanizam itd...
Glede pitanja duse...ja sam zadnji koji moze odgovoriti na to pitanje iz ocitih razloga. Za mene nematerijalna dusa ne postoji.
Ako mislis da je postojanje dokaza o radnjama kao pokapanje mrtvih dokaz o postojanju duse, onda za sad mozemo zakljuciti da su jedino neandertalci i sapiensi imali dusu. Samo kod njih su nadjeni dokazi o obredima koji ukazuju na osjecaj za transcendentno (pokapanje, ukrasavanje tijela mrtvog, postavljane tijela u tocan polozaj, tocno okrenut u odredjenom smjeru...).
Dok je sama briga za mrtvu jedinku prilicno rasirena kod nekih vrsta i dan danas. Majke cimpanze znaju danima drzati u zagrljaju mrtvo tijelo mladunceta i ljuljati ga, a kad ga odluce pustiti, njezno ga poloze na mekan teren, kao da mora spavati.