adrijana je napisao/la:
Urban je napisao/la:
adrijana je napisao/la:
Ne mogu ti to uzeti za "grijeh", jer ti sveci i crkveni oci bili su jednostavno djeca svog vremena i svojih saznanja, pa su teologiju razvijali sukladno svojim spoznajama i dostignućima... Nije ništa čudno u tome što je kreacionizam bio glavni put teologije stvaranja sve do 19 st. Zbog toga se nitko ne treba ispričavati.
S obzirom da su i u njihovo vrijeme itekako postojala evolucionistička tumačenja postanka i porijekla kroz duga, duga vremenska razdoblja, ti sveci, crkveni oci i naučitelji bili su djeca svoga dobroga Oca

koja su znala da Tata ne laže.

Evolucionistička tumačenja svijeta tada nipošto nisu postojala, ali su ti isti stari crkveni oci pisali također i da se ne može Knjiga Postanka uvijek doslovno tumačiti, a da je razvoj jedan od načina Božjeg neprestanog stvaranja. I Isus je rekao
"Moj Otac neprekidno radi..." Na temi o Darwinu ostavila sam ove linkove:
Stvaranje i Knjiga postankaAdam, Eva i evolucijaDa ne odemo previše offtopic, jasno je da "znanstveni kreacionizam" nikako ne može odgovoriti na pitanje "Koji su hominidi imali dušu" kad uopće ne priznaje pojam hominida niti čovjekovog razvoja. Za odgovor na to pitanje potrebno je malo proširiti duhovne obzore i ukloniti predrasude

.
Citat:
Njihovi potomci koje evolucionisti maštovito nazivaju Homo erectusima, ergasterima, antecessorima, heidelbergensisima, neandertalcima itd., itd., kao poslijepotopni ljudi, imali su duhovnu dušu i iste (ili čak i veće) intelektualne i tjelesne sposobnosti kao i prosječan čovjek današnjice.
Još ćeš napisati da se oni i poimence spominju u Bibliji...?

O, vjera u evoluciju je itekako postojala u drevnim mitologijama i filozofijama. Npr. u staroj Grčkoj:
http://www.iep.utm.edu/evolutio/Naravno da naš Otac radi sve do sada. Radi na spasenju nas ljudi i stvara nove primjerke stvorenja unutar čvrstih i nepremostivih granica izvorno stvorenih tipova (naravi) organizama, npr. nove mace unutar porodice mačaka, nove psiće unutar porodice pasa itd., a unutar čvrstih granica svakog tipa s vremenom očituje se veliko bogatstvo varijabilnosti koje određeni tip organizma od početka ima u sebi. Samo utoliko se, uvjetno govoreći, može govoriti o razvoju, no to nije darvinovska makroevolucija. Sv. Augustin je u djelu 'Doslovno značenje Postanka' napisao:' Bog počinu od svega djela koje je napravio u smislu da od tada on nije proizveo ikoju drugu novu narav.' Sveti Toma Akvinski napisao je u Summi: 'dovršenje svemira kao cjelovitosti njezinih dijelova pripada šestom danu...Ništa potpuno novo nakon toga nije stvoreno od strane Boga'. Dakle, svi tipovi (naravi) organizama koji su ikada postojali stvoreni su odmah, a nije bilo evolucijskog usavršavanja i postupnog stvaranja novog tipa (naravi). Mace su uvijek bile mace, dinaći su oduvijek bili dinaći, peseki su oduvijek bili peseki, od 6. dana (ptice, ribe 5. dana), ali to ne znači da su se sve pasmine unutar tih tipova (naravi) odmah 6. dana pojavile, već su se očitovale postupno.
O, pa tzv. Homo erectuse, ergastere, antecessore, heidelbergensise, neandertalce i dr. ne spominje se u Bibliji jer su to nepostojeće vrste, a Biblija iznosi istinu, ono što jest postojalo. Čak i jedan dio evolucionista kažu da su to samo varijacije Homo sapiensa. Normalno, jer su svi oni potomci prvog para ljudi Adama i Eve.
Kao što nedavno napisah, osobno sam druge ljude uvjeravao u teistički evolucionizam krajem '90-ih kao poslušan student profesora KBF-a S.K.-a (glavnog evolucionista, sada bivšeg profesora), A.R.-a, i drugih (bio sam vrlo širokih obzora), a završio studij kao uvjereni katolik kreacionist (izgubio sam širinu, suzio sam se

). Što se tiče širenja, ipak je Gospodin rekao: 'Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu' (Mt 7,13). Treba se osloboditi straha i ukloniti predrasude prema kreacionizmu i bez straha slušati katoličke kreacionističke znanstvenike i teologe. Kao naš papa Benedikt kad 2009. pažljivo proučava sadržaj katoličke kreacionističke konferencije (o nevaljanosti evolucionističkih metoda datiranja, o geologiji i Potopu, genetici i nemogućnosti makroevolucije, suživotu ljudi i dinosaura, filozofskim i teološkim argumentima protiv hipoteze evolucije itd.) i tada joj službeno daje blagoslov.
