Katolički odgovori

Može se, jer nam sama psihologija (i ono što ona proučava) ne govori ništa o duhovnom životu čovjeka - o njegovom odnosu prema Bogu.

Ali kako, kojim postupcima se odvaja duša od psihe i onda izolirano proučava utjecaj nečega na jedno i drugo?

Jasno da se ne može odvojiti duša (duh) od psihe i onda izolirano proučavati, kao što se ne može odvojiti niti duša od tijela, a ipak dobro znamo kad tijelo boli, a kad duša…
Nema sumnje da “padanje u duhu” ima psihičke učinke (opuštanje, emocionalno rasterećenje, osjećaj bestežinskog stanja…) i sad se postavlja pitanje ima li usto i tzv. duhovne učinke.
Jedan od načina ispitivanja bio bi vidjeti ima li “padanje” kakvog učinka (osim psihološkog) na duhovno nestabilne i duhovno bolesne osobe?
Pošto je čovjek ustvari jedinstvo duha, duše i tijela, možemo pretpostaviti da “padanje” djeluje i na čovjekov duh – samo je pitanje kako: na dobar način (onda bi se moglo reći da je to i dar Duha Svetoga) ili pak na negativan način (u tom slučaju do poboljšanja ili do ozdravljenja ne bi došlo)?
Protestantske karizmatske zajednice su stvorile cijelu nauku o tome da se uvijek radi o “padanju / počivanju u Duhu Svetome”. Pošto oni nemaju sakrament krizme za njih je to izričaj i očitovanje, vidljivi znak i uvijek milost Duha Svetoga.
Za nas katolike je to sve relativno novo i nije baš u skladu s tradicijom.

RHEMA: Mnogi svećenici, Bogu posvećene osobe i laici, od kojih su neki zaista revni za Gospodina, ne mogu, prihvatiti Katoličku karizmatsku obnovu. Zašto je tako?

Fra IVO; Nisu doživjeli iskustvo krštenja u Duhu. Njih Bog ne može iznenaditi. Ne osluškuju njegove poticaje i govor u srcu.Nedostatak poniznosti, poslušnosti, čistoće, žive vjere, to je velik razlog odbijanja KKO. Mnogi misle da su na pravom putu jer su učeni, načitani... i da je to dovoljno. Isus je govorio da je "ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.' Stariji o tome nisu ništa učili na bogosloviji, pa zbog toga ne prihvaćaju Obnovu u Duhu kao ni bilo kakve druge pokrete Duha koji puše gdje hoće. Oslanjaju se na vlastite snage. Dakle - neznanje! Većina onih koji se opiru karizmatskoj obnovi nemaju svoga duhovnog vođu, ispovjednika, kao ni osoban odnos s Bogom. Problem je i teologija koja je sterilna i koju treba pročistiti. No ipak treba reći da je najveći razlog neprihvaćanja Karizmatske obnove RACIONALIZAM u glavama mnogih, koji
najviše ubija vjeru i ljubav, jer u njemu nema pobožnosti ni molitve. Jedan je kršćanski mistik rekao da RACIONALIZAM pripravlja put Antikristu. Racionalisti se moraju susresti s Bogom u svom srcu da bi mogli prihvatiti KKO.

KKO - LIJEK PROTIV ŠIRENJA SEKTA I PRAZNOVJERJA


RHEMA: Fra Ivo, koji su plodovi, kojima ste vi svjedokom, a koje donosi KKO?

Fra IVO: Ima ih jako puno. Ozdravljaju obitelji i cijele župe. Oslobađaju se plodovi Duha Svetoga: mir, ljubav, radost, blagost. Mnogi su rekli da su susreli Isusa prvi put iako ga nisu vidjeli fizičkim očima, vcć očima srca. Očituju se darovi kao npr. dar jezika, ozdravljanja, čudesa, proroštva... Budi se veća svijest o postojanju sotone i zla u svijetu i o pozivu na duhovnu borbu. U srcu imamo veću želju živjeti sakramentalnim i svetim životom. Rađa se želja za istinskim jedinstvom kršćana i služenjem drugima s više ljubavi. Nestaje tjeskoba i sumnja, pesimizam, nezadovljstvo. Rađa se želja za duhovnim vodstvom i duhovnim rastom. Svjedok sam da su mnogi dobili zvanje za posvećeni život i svećeništvo. KKO je usmjerena prema obnovi cijele osobe. Karizmatski pokret znak je moćne prisutnosti Duha Svetoga u Crkvi. To je lijek protiv širenja sekta i praznovjerja.

RHEMA: Kad (karizmatik) svećenik polaže ruke na vjernike, i dok se moli nad njima, većina ljudi padne na leđa. Neki to komentiraju kao padanje u trans, ili nesviiest, ili da ljudi to samo glume. Objasnite nam taj fenomen?Što se zapravo dogodi da ljudi padnu kad svećenik na njih položi ruke?

Fra IVO: Duh Sveti želi u nama nešto napraviti. Njegovo je djelovanje kadikad tako snažno da klonemo. Riječ je o duševno-tjelesnom odgovoru na molitvu. Kad čovjek prestane misliti na sebe, te se preda djelovanju Duha Svetoga, Duh može dublje zahvatiti u njegovo srce. Možemo to nazvati'počivanjem u Duhu; 'padanjem pod silom Božjom!, 'slatko nasilje'. Netko počiva u Duhu stojeći, ili sjedeći, a netko padne. To nije ni nesvijest, ni spavanje, ni sugestija, ni trans, ni hipnoza, Čovjek koji počiva u Duhu potpuno je svjestan svega. Čuje glasove, zvukove, pjesme. Kad govori o tom fenomenu, F. MacNutt ističe: „Kao da Gospodin osobi dadne duhovnu anesteziju: Počivajući u Duhu, osoba je intenzivno usmjerena na Gospodina. Osjeti njegovu blizinu. Tijekom počivanja u Duhu događaju se mnoga ozdravljenja na fizičkoj, duhovnoj i duševnoj razini, liječenje unutarnjih rana, obraćenja, dar kajanja i različiti blagoslovi. Mnogi su svjedočili da su u trenutku počivanja u Duhu u svome tijelu osjetili vatru, trnce i toplinu u rukama. Duh Sveti tada sigurno nešto radi u duši. Milijuni ljudi iskusiti su blagodat počivanja u Duhu.

RHEMA: Vas često pojedini svećenici, bibličari, optužuju da u svojim nastupima govorite o đavlu da ga vidite u svemu? Je li to istina?

Fra IVO: To su neozbiljne i neistinite izjave. Vjerujem da postoji đavao. Nastojim svijetu reći što Biblija i tradicija Crkve uči o đavlu i kako se danas obraniti od njega. Obično oni koji đavla ne vide nigdje, niti poučavaju svijet o njegovim zamkama, taktikama, kako djeluje, meni prigovaraju da ga vidim svugdje i da ga često spominjem. Više od svega naglašavam ljubav i snagu Božju, i snagu Imena Isusova u kome pobjeđujemo. Sve moje molitve usmjerene su na to da Isus pobijedi svako zlo, da čovjek bude očišćen od grijeha, oslobođen od đavolskih zamki, izliječen od rana, jer nakon toga, primivši krštenje u Duhu, postaje dobar vojnik Isusa Krista, može se otvoriti njegovu poslanju i svjedočiti za Krista.

PROPOVIJEDATI, LIJEČITI, OSLOBAĐATI OD ZLIH DUHOVA

RHEMA: Isus u Novom Zavjetu kaže:"Tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća" (Iv 14,12-14). Zar ne bi to trebao biti put Crkve?

Fra IVO: Dok je hodao zemljom, u tri godine javnog djelovanja, Isus je propovijedao blagu vijest svaki dan, po selima i gradovima, od jutra do mraka liječio bolesnike i oslobađao ih od zlih duhova. Tu je vlast predao apostolima, kasnije sedamdeset dvojici učenika i napokon nama. Apostoli i učenici činili su iste stvari kao i Isus. Dramatična obraćenja u poganskom Rimskom carstvu posljedica su brujnih ozdravljenja i oslobođenja od zlih duhova, koja su se dagađala u Isusovo
preslavno Ime. Danas narod posebno voli svećenike koji nastavljaju to trostruko poslanje. Nije dovoljno samo propovijedati, već u ime Isusovo liječiti i oslobađati od zlih duhova. Sveci su tako liječili molitvom.

RHEMA: Možete li nam navesti primjere pojedinih svetaca koji su liječili po molitvi u Isusovo ime?

Fra IVO: Navest ću samo neke koji su osobito liječili od fizičke bolesti. Jako su popularni i poznati u svijetu braća mučenici - liječnici, sveti Kuzma i Damjan. U njihovim životopisima stoji da su po molitvi liječili slijepe, gluhe, nijeme, gubavce, hrome, opsjednute. Zatim sveti Blaž koji je liječio ljude i životinje. Danas ga zazivamo kod bolesti grla. Život svetog Franje obilovao je brojnim čudesnim ozdravljenjima. Nadaleko je poznat i omiljen sveti Antun Padovanski. Već za života zvali su ga čudotvorcem. Gospodin je potvrdio njegov apostolat brojnim čudesima i ozdravljenjima. Imao je veliku sućut prema narodu. U XV. stoljeću sveti je Rok činio mnoga čudesa u Francuskoj i Italiji. U bolnicama je molio za bolesne od kuge. Na prijelazu u XX. stoljeće poznat je blaženi brat Andrija iz Montreala koji je liječio bolesnike po zagovoru svetog Josipa. U Crkvi postoje brojne štake koje su bolesnici ostavili. One vise iznad oltara kao svjedočanstvo da ih je Isus izliječio. Danas ozdravljenja i čudesa koja su činili sveci racionalisti proglašavaju legendama.

RHEMA: Mnogi mladi nakon sakramenta potvrde napuštaju Crkvu? Zašto je tako?

Fra IVO: Krizma je sakrament zrelosti i kršćanske odgovornosti. Bog nam je dao taj sakramenat da ne "mucamo" u svojoj vjeri već da budemo Kristovi svjedoci u svijetu. Po tom sakramentu kršćanin postaje zreo da bude kvalificiran i angažiransvjedok Krista i Crkve. Žalosno je da su mnogi krišćani nakon krizme postali Jehovini svjedoci. Mnogi miadi danas nakon krizme svečano neformalno napuštaju Crkvu. Oni kažu: "Obavili smo krizmu", a nisu donijeli svjesnu odluku da pripadaju Isusu.
Sakramenti nisu ustanovljeni da se obave, već da se od njih živi. Nedavno je Slobodna Dalmacija objavila članak kako su krizmanici nakon krizme razbijali izloge, lupali lokale, divljali po gradu, demolirali autobuse. Kad se govori o krizmi, statistike u svijetu su poražavajuće.

KRIZMANICIMA SE NE PRENOSI ŽIVI PRIMJER VJERE

Ne razumijem čemu ovaj dugačak navod iz Rheme? O fra Ivi i njegovim spornim stavovima smo već raspravljali pa ne bi sad još reciklirali temu...?

Pojava ....ali ta pojava je tu od postanka svijeta i do njegovoga kraja ,a i poslije....Mislila sam isto dok nisam osjetila,osluhnila ....Dotakao me je i sada je to moja snaga prema naprijed i nikada ga se neću odreći...Nema tu nikakve psihologije i ne znam još svega čime se čovjek neće pokušati obraniti...To je čista ljubav....

Je li postoji karizmatik svecenik u Hrvatskoj koji svim vjernicima odgovara, kod kojeg se ne mogu pronaci argumenti za i protiv, koji je svima posve pozitivan, Bozji covjek?

Svi poznatiji nekako imaju pristase i protivnike medju vjernicima. Koliko te rasprave medju vjernicima imaju veze s najobicnijim razumom? Kako to da skoro svatko u nasoj Crkvi vjeruje drugacije i zbunjuje ljude poput mene koji pomalo idealisticki vjeruje da katolicku Crkvu odlikuje i jedinstvo vjere? Zasto nema jedinstva? Neki vjeruju Pavicu, ali ne Linicu, neki vjeruju Sudcu, ali ne vjeruju Bozanicu, neki vjeruju u Medjugorje, ali ne vjeruju papi Benediktu jer je ovakav i onakav, samo je papa Ivan Pavao II bio papa...je li to sve normalno?! Je li normalno da vjeruju Isusu Kristu, ali ne onima koje je odabrao? Kako uopce mozemo biti sigurni da su oni vjerni Isusu? Da smo MI vjerni Isusu? Cemu sve to? Je li to znak poniznosti ili egoizma medju nama? Ili je problem i u tim svecenicima? Evo, to mi se vrti po glavi...je li uopce postoji svecenik karizmatik koji svima "pase"...

Karizmatski pokret je jedan od pokreta u Crkvi koji ne mora odgovarati svakome. Isto su tako simpatije prema nekom svećeniku individualna stvar. No, u Crkvi postoji Učiteljstvo koje se mora slušati u stvarima vjere i morala, tj. biskupi na čelu s papom. Oni su dužni bdjeti nad čistoćom vjere, ali i vršiti svoju vlast kada netko počne naviještati ono što u vjeru ne spada.
Dakle, nije nikakav problem ako se jednome sviđa ovaj, a drugome onaj, ali je veliki problem ako netko ne sluša Crkvu u onome u čemu je treba slušati, npr. da se Međugorje ne može nazivati svetištem niti svećenik smije organizirati službeno hodočašće tamo kao recimo na Trsat.

Objasni mi, zašto se Međugorje ne može nazvati Svetištem.?

_________________

Zato što neko mjesto svetištem proglašava mjesni ordinarij

_________________

MJESNI ordinarij - tj. mons. Ratko Perić. Za takvu odluku ingerenciju ima samo on

Onda, piši kući propalo je

_________________

Draga Sara, hvala na odgovoru.

A sto onda kad svecenik sasvim normalno na kraju mise govori o organiziranom odlasku u Medjugorje? Ne znam da li je bas on organizirao ili su neki vjernici laici, a on samo daje obavijesti. Zapravo to sam vidjela u puno zupa ovdje u mom mjestu ili obavijest na kraju mise ili letak.

Ništa, svatko za svoje poštenje odgovara. Ni prvi, ni zadnji, niti je tonajveći problem u Crkvi. No, katolik koji uistinu želi odgovorno živjeti svoju vjeru treba znati što stoji, a što ne.