Katolički odgovori

Hvala na uvidu.
Čitao sam i ranije katekizam KC i nisam se mogao oteti utisku da je tamo uglavnom sve smešano. Ne mogu sad da tražim tačne navode ali što se tiče onih tema koje su me interesovale tako mi se učinilo. Npr. u vezi iskonskog greha, postoje navodi koji upućuju na ontološko shvatanje greha, kao i oni koji govore o isključivo juridičkom doživljaju greha. Dalje baš kada se govori o eklisiologiji, pominje se da je jedna crkva pod episkopom puna crkva, dok malo dalje "živi"i drugačija eklisiologija u kojoj se kao punina pominje isključivo papa. Pominju se dakle stvari koje se isključuju.

Što se Racingera tiče, čitao sam to delo i naravno stekao utisak da je u svojim mladim profesorskim danima bio puno "pravoslavniji" (Skoro kao King).

1. ako je svaka pomesna crkva puna Crkva katoličanska (saborna), onda izostaje uloga rimskog episkopa kako je tradicionalni katolici shvataju.
2. Laici ni kod nas više ne postoje. Bitno je naglasiti da i vlast episkopa izvire iz laosa, iz toga što je i sam deo Božijeg naroda.
Svaki čovek je ikona Hrista, ne samo episkop, ideja carskog sveštenstva (prvih vekova) je suprotna klerikalizmu koji prožima obe crkve (i grčku i latinsku).
3. Ono što si pod ovom tačkom previdela je nešto čega nema u ovom Ludovikovom tekstu, a to je da narod (lokalna crkva) zaista bira svog episkopa, ali ga hirotonišu i na tron te crkve postavljaju drugi pomesni episkopi, i na taj način potvrđuju da je on episkop i da je ta crkva autentična Bogomspasavajuća Crkva Hristova u (tom i tom mestu...).
Afanasjev nas je zadužio pojmom percepcije (prihvatanja) kojim se u stvari izražava jedinstvo mnogih pomesnih crkava (bez da je tu potrebna ikakva ujedinjujuća centralna vlast).

_________________
"Sad je tren velikih odluka! Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi!"

Uopće ne izostaje, nego je zajedništvo svih mjesnih Crkava, i jedinstvo u nauku, vidljivo u jednoj osobi - rimskom biskupu.
Svjesni smo da je Katolička crkva zapravo najveća vjerska zajednica na svijetu koja ima takvo uređenje.


Ako misliš na Hansa Künga, ne znam zašto bi on bio toliko "pravoslavan". Pretpostavljam da je takvo svrstavanje zaslužio svojim spekuliranjem o (ne)zabludivosti Pape. Ali, radi se o čovjeku koji je u moralnoj teologiji vrlo blizak liberalnim protestantima (koji neprestano uvode drastične reforme), a još usto je prije par godina zbog svog teološkog rada čak dobio priznanje i nagradu od jedne anti-katoličke sekte.
Kao što se opisuje "pravoslavnim" jednako bi se tako Küng mogao opisati i protestantskim ili anti-katoličkim, kad smo već kod toga...

Nema što, vrlo "ekumenski" nastrojen čovjek...

Jedinstvo ne mora da se izražava u jednoj osobi (Afanasjev), a još manje ta osoba mora stolovati u nekom određenom gradu.
A ovo u vezi veličine (kat. crkve), to si već jednom pomenula. (maknut neprimjeren sadržaj)
Sad je katolička Crkva najveća, pre nekoliko vekova nije bila najveća, opet može postati mala ako se istorijske kockice poslože.

King jeste malo previše... ali ima i svetlih tačaka. Racingera smatram sklonijeg dubljem teološkom diskursu (naravno daleko od toga da je nepogrešiv).

_________________
"Sad je tren velikih odluka! Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi!"

Ne mora, ali je tako jedinstvo vidljivo i autentično.
Što govore, uostalom, Evanđelja?
Nije li Isus dao prvenstvo Petru, a bilo je dvanaest apostola...?

Evanđelja govore puno toga, bitno je kako se sve to tumači. Jevanđelje tumači Crkva, a Crkva ovo nije tako tumačila dobar deo vremena. (maknut neprimjeren sadržaj)
Pogledaj malo istoriju Crkve i videćeš da je priča oko papske vlasti krenula tek nešto pre svetog Fotija (Carigradskog). Cela Crkva, kako na zapadu tako i na istoku pre 8. veka uopšte nije imala taj problem. Papa nije bio ono za šta ga vi sada držite.

I mi istočni imamo jednog prvog kome priznajemo prvenstvo. To je Vaseljenski patrijarh. Jedino što ga malo ko zarezuje, i on sam u svojim javnim nastpunima mora biti vrlo oprezan.

Čak šta više isto tako prvenstvo mi priznajemo odaaaavno i episkopu Rima. Jedino što neki katolici izgleda time nisu zadovoljni.v

Ovaj problem koji si iznela o vidljivosti i autentičnosti jedinstva je moram priznati bitna stvar. Dobro si to primetila.
Ja lično mislim čak, i da je (tada još samo crkva na zapadu) uvođenje latinskog jezika i kasnije rimske mise u bogosluženje bilo isključivo radi straha od narušavanja jedinstva (u najboljem slučaju).
Međutim problem je dublji: jednomislije i jedinstvo se ne mogu ostvariti uniformnošću, već prihvatanjem razlika (drugosti i onog drugog, svaku crkvu za punu sestrinsku crkvu), što mislim da su donekle istočne crkve sačuvale kao autentično hrišćansko nasleđe.

Na jednom forumu sam pitao katolike da li mogu zamisliti katoličku crkvu bez institucije papinstva. Nisam dobio odgovor.
Moj odgovor je sledeći: nema straha od kolapsa crkve bez jake centralne vlasti. Crkva nije od ovoga sveta i neće proći.

_________________
"Sad je tren velikih odluka! Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi!"

Čemu onda ekumenizam između KC i PC?

_________________
Bog kod tebe više cijeni pripravnost na suhoći i na trpljenje za njegovu ljubav,
negoli sve duhovne utjehe i viđenja ili razmatranja što ih možeš imati ili učiniti.
Ivan od Križa

Ne znam, vi ste prvi počeli...

Šalim se, u stvari mislim da je želja za jedinstvom svih hrišćana (ali ipak svih) sasvim legitimna stvar.
Ipak nijedna crkva ma koliko bila istinita nema isključivo pravo na spasenje. Moramo Bogu dopustiti bar to zrnce slobode.

_________________
"Sad je tren velikih odluka! Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi!"

Ali spasenje ovisi o istini. Kao što se ne može čitav život živjeti u laži, a nadati se spasenju... Ne može se smatrati sebe dobrim vjernikom, a u duši biti agnostikom: "možda jest, možda nije, ništa nije sigurno"...
Ako je istina da se Bog sam objavio nama, onda bi trebalo biti razumljivo da Božje objave nisu proturječne jedne drugima. Ne može se smatrati recimo "Trećeg Isusa" Deepaka Chopre jednakovrijednom objavom kao npr. crkvenu predaju.

Stoji, ali kako to pomiriti sa onim drugim i drugačijim?
Da li postoje stepeni agnosticizma?
Da li je vera suprotna agnosticizmu?
Da li je vera isto što i objektivno znanje ili je ona drugačija?
itd...

tj. šta je to što jehovinom svedoku daje sigurnost da je on 100% u pravu, dok ga mi svi ostali sažaljevamo?

_________________
"Sad je tren velikih odluka! Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi!"

Svako vjersko uvjerenje čovjeka proizlazi iz njegove savjesti i srca, pa zbog toga zaslužuje i dostojno je poštovanja.
Činjenica da postoje drugi i drugačiji od nas ne umanjuje istinitost i jedinstvenost Očeve Riječi.

One koji su odlutali Kristova crkva čeka da se obrate kao što je milosrdni otac iz Lukinog evanđelja čekao izgubljenog sina, jer je znao da je izvan očeve kuće pustoš i praznina. Ali kad je sin izrazio želju da ode, otac ga je pustio kao slobodnog čovjeka, nije mu vezao ruke niti ga silio da ostane.
Kad se sin vratio, njegov povratak bio je zapravo izraz njegove slobode i ljubavi.

Ovakav stav Crkve najveći je argument protiv optužbe da Crkva želi "kontrolirati društvo i manipulirati ljudima".

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Sir Oliver, zanima me možeš li, kao jedan od potkovanijih pravoslavnih korisnika koji pišu na ovom forumu, dati svoj osvrt na sljedeći tekst:

http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/aut ... -odcijepio

Koji bi bio odgovor pravoslavnih crkvi na činjenicu da se pitanje papinskog primata (kao ni nekog drugog eventualnog spornog pitanja u kojem bi se Crkva tako razdijelila da je sabor trajno nemoguće održati) de facto ne može uopće razriješiti na ekumenskom saboru kao vrhovnoj instanci?

Također, osvrnuo bih se na komentar koji si ostavio na jednoj drugoj stranici:



Malo u provokativnom tonu odgovorio bih da je ovdje problem što je teologija u pravoslavnim crkvama ostala cijelo drugo tisućljeće neažurirana - što nije doživjela izazove Berengara iz Toursa i protestanata (kao ni kasnije racionalizma), te ni nema pravo formulirane odgovore. Zanima me po čemu bi ti u gore izloženom stavu uspio napraviti distinkciju naspram Lutherovoj konsupstancijaciji (koja sa sobom povlači i odbacivanje ministerijalnog svećeništva, kao i crkvenosti)?

Isto tako, ne vidim problem u tome da se ustanovi poseban blagdan na čast euharistijskom sakramentu - nije li praksa da se blagdani posvete pojedinim otajstvima duboko ukorijenjena u pravoslavlju (odnosno, dio zajedničke baštine)?

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Papa Benedikt XVI je u svojoj kateheza na općoj audijenciji u srijedu 18. siječnja 2012. (možete ju pročitati na http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=31757 ) zadao veliki udarac konzervativnim i tradicionalnim krugovima. U njoj tvrdi:
Praksu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana uveo je 1908. otac Paul Watson, utemeljitelj jedne anglikanske zajednice koja je kasnije ušla u Katoličku crkvu. Inicijativi je svoj blagoslov dao papa sveti Pio X., a poslije ju je promicao papa Benedikt XV. koji je breveom Romanorum Pontificum od 25. veljače 1916. potaknuo njezino slavljenje u svim katoličkim crkvama.
Dakle sam Sv. Pio X, na kojeg se tradicionalisti jako pozivaju je blagoslovio ekumenska nastojanja pa je neshvatljivo zašto su tradicionalisti protiv ekumenizma koji zagovara Papa Benedikt XVI?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kao što već znate, započela je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana

Prvu postaju molitvenog hoda po bogomoljama grada Zagreba u sklopu ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana ugostila je Katolička crkva u subotu, 19. siječanja u župnoj crkvi Sv. Josipa na Trešnjevci. Ekumensku molitvu predvodio je pomoćni biskup zagrebački i vikar za grad Zagreb Mijo Gorski u zajedništvu s predsjednikom Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog mons. Zvonimirom Sekeljom i tajnikom Povjerenstva dr. Zvonimirom Kurečićem.

Molitvu u ime Srpske pravoslavne Crkve izrekao je protojerej-stavrofor Slobodan Lalić. Ikonom o. Emil Angelov molitvu je izrekao u ime Bugarske pravoslavne Crkve, uime Makedonske pravoslavne Crkve protojerej Kirko Velinski, uime Evangeličke crkve pastor Branimir Bučanović, a u ime Saveza baptističkih crkava u RH pastor Željko Mraz. Molitvi je nazočio i tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i međureligijski dijalog o. Jure Zečević. TU/IKA
http://www.zg-nadbiskupija.hr/index.php ... &Itemid=82

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Na stranici http://www.karmel.hr/ekumenizam.html može se preuzeti knjižica s biblijskim čitanjima, komentarima i molitvama za svaki dan osmine.

Sad je 5. dan, ali nikad nije kasno početi...