|
Dr. Horvat nastavlja - “Kršćanstvom smo oduvijek nazivali projekciju katoličkih načela u svaki vid svjetovnog života.”To znači da su katolici pozvani biti protuteža ovoj protukatoličkoj kulturnoj revoluciji ponovnim uspostavljanjem katoličkih načela u društvu. Jedan od načina nakoji bi mogli i trebali to učiniti je birati odjeću koja u cijelosti odražava našu kršćansku vjeru. Jer kako dr. Horvat napominje – “Što civilizacija bude postajala kršćanskijom, muška će odjeća biti muževnijom, dostojanstvenijom, plemenitijom – od najvišeg velikodostojnika do najnižeg radnika.
Potreba za razlikovanjem
Najprije primijetimo da je tradicionalna odjeća muškarca i žene različita. Pa čak i u ranija vremena kad su muškarci nosili gaće, njihova se odjeća jasno razlikovala od ženske. U suvremenoj kulturi postoji opasno nastojanje da se smanje ili uklone razlike između muškarca i žene a s time i njihove komplementarne uloge. Kao što je Horvatova istaknula, postajemo “unisex” društvo. Nije li najčešći i najomiljeniji način odijevanja i za muškarce i za žene sveden na traperice i pamučnu majicu? Ipak,[i][i][i] Bog ih je “stvorio muško i žensko” (Post 5:2); [/i][/i]stoga iako su jednaki po dostojanstvu ipak su zamišljeni da budu različiti jedno od drugog. Toliko da Biblija kaže: “Žena ne smije na se stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to činio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome...” (Pon. Zakon 22:5) O ovome o. William C. Breda, O.S.A., piše u članku naslovljenom “Odgovarajuća odjeća nas čini ljudima” u izdanju “The Wanderera” od 10. rujna 1981.:
Naša je odjeća prvi i najznačajniji simbol našega staleža i društvenog ugleda. Načinom na koji se odijevamo i predstavljamo sebe izražavamo svoju muževnost i ženstvenost... obznanjujemo svoja vjerovanja i uvjerenja i kao i svoje nakane i namjere i pokazujemo svoje ukuse i težnje. Stoga možemo ili bismo trebali moći prepoznati muškarca i ženu već prema odjeći koju nose.18
Mjerila za muškarce
Ranije u ovoj knjižici citiran je Sv. Pavao koji kaže da bi žene trebale biti “u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom” (1. Tim. 2:9). Iako je ovo puno važnije za žene, Sv. Franjo Saleški komentirajući ovaj ulomak ne oklijeva primijetiti da “se isto može reći za muškarce.”39 Da, muškarci se također moraju odijevati s odgovarajućim kršćanskim dostojanstvom. Kako pretjerano ležerni su postali. Nije prikladno za kršćanskog muškarca da svoje dnevne poslove obavlja u sportskoj odjeći ili drugoj oskudnoj odeći koja pokriva tijelo tek malo više od odjeće urođenika. Sjetimo se da su kršćanski misionari tijekom stoljeća obraćajući urođenike, učili ih kako se pokrivati sukladno kršćanskom dostojanstvu.
Iako nam Crkva nije dala jedinstveno mjerilo prema kojem bi se muškarci odijevali ipak nam mogu pomoći određene smjernice. U ožujku 1946. kanadski biskupi su muškarcima upravili slijedeće riječi o čednosti: “Ni sam muškarac ne može pobjeći od sklonosti izlaganju tijela; neki se javno kreću goli do pasa ili u vrlo uskim hlačama ili vrlo oskudnim kupaćim kostimima. I oni počinjaju povrede kreposti čistoće. I oni mogu biti grešna prigoda (misli ili požude) za bližnjeg.”40
Dakako da muškarci moraju izbjegavati usku odjeću, kratke hlačice, raskopčane košulje, majice za mišićave ili biti bez košulje. Zbog svog kršćanskog dostojanstva za svoje svakodnevno odijevanje trebali bi se pridržavati idealnog (ili tradicionalnog) načina odijevanja za muškarce: “Prostrana košulja i hlače”. Duže, prostrane kratke hlače su prihvatljive za sport, pješačenje i određene poslove. Konačno, ne bi trebalo napominjati da naušnice i slične znakove ženskosti treba izbjegavati.
Mjerila za djecu i mlade
Konačno, u pogledu mladih, Crkva uči da čak i malu djecu treba poučiti pravilnom pokrivanju i odijevanju tijela. Na taj će način do puberteta njihov osjećaj čednosti postati vrlo jak a obazrivost u pogledu čednosti dio njihove svakodnevice. Tako da u stvarnosti postoji vrlo mala razlika između načina na koji će se odrasli i djeca pridržavati čednog odijevanja ako ona uopće postoji. Pogled na sliku troje fatimske djece nam daje dobar primjer. Iako su to bila samo mala djeca koja su čuvala ovce ipak vidimo kako su potpuno odjeveni, dječak kao muško a djevojčice kao žensko. A najmlađa među njima, bl. Jacinta daje nam ovaj divan primjer tijekom svoje bolesti. Sa samo 10 godina morala se podvrći medicinskom zahvatu u nazočnosti svojih liječnika. Iako anestezija u ono vrijeme “nije imala čime ukloniti bolove”, govori se da je “više trpjela zbog poniženja što je morala izložiti svoje tijelo...nego zbog tjelesne boli”.41 1930., pismom je Sveta kongregacija koncila (već spomenuto) odlučila između ostalog i sljedeće:
Roditelji, svjesni teške zadaće u pogledu obrazovanja svojeg poroda, osobito onog vjerskog i moralnog, trebali bi ustrajno usađivati u njihove duše, riječju i primjerom, ljubav prema krepostima čednosti i čistoće a budući da bi njihova obitelj trebala slijediti primjer Sv. Obitelji moraju se vladati tako da svi njezini članovi podignuti unutar zidova njihova doma nađu smisla i poticaja za ljubav prema čednosti kao i za čuvanje iste...Neka roditelji nikada ne dopuste da njihove kćeri nose nečednu odjeću.42
Kasnije, veliki branitelj kršćanske čednosti, Papa Pio XII. dao je ove snažne opomene roditeljima:
Jao onim očevima i majkama koji nemaju snage i opreza, koji se prepuštaju hirovima svoje djece i predaju očinski autoritet upisan na čelu oca i majke kao odraz božanskog Dostojanstva.43
...O kršćanske majke (i očevi), kad biste samo znali kakve buduće nevolje, opasnosti i sramotu pripremate svojim sinovima i kćerima koje nesmotreno navikavate da žive jedva odjeveni i kod kojih ste zanemarili razvijati smisao za čednost, sramili biste se sami sebe i štete učinjene tim malenima koje je Nebo povjerilo vašoj brizi, da budu podignuti u kršćanskom dostojanstvu i kulturi.44
Konačno 8. prosinca 1995. Papinsko vijeće za obitelj podsjetilo je roditelje
Iako društveno prihvatljive, neke navike govora i odijevanja nisu moralno ispravne i predstavljaju obezvrjeđivanje spolnosti, svodeći je na predmet potrošnje. Roditelji bi trebali podučiti svoju djecu vrijednosti kršćanske čednosti, pristojnog odijevanja i kad se radi o trendovima, neophodnoj samostalnosti.45
Sportovi i rekreacija
Mnogi misle da kada su na izletu ili na pikniku da mjerila čednosti ne vrijede. Ipak, 20. srpnja 1954. Papa Pio XII. je izjavio:
Na plažama, na selu, gotovo posvuda na ulicama gradova i naselja, na javnim i privatnim mjestima i zaista, čak i u građevinama posvećenim Bogu, prevladao je nedostojan i nepristojan način odijevanja.46
Dobrobit naše duše je važnija od one našeg tijela; duhovnu dobrobit našeg bližnjega moramo staviti ispred svojim tjelesnih ugodnosti... Ako određena odjeća predstavlja tešku i blisku grešnu prigodu i ugrožava spasenje naše duše i duše drugoga, dužnost vam je od nje odustati.47
Ove riječi nas podsjećaju da ista mjerila čednosti vrijede uvijek i posvuda budući da je u svim okolnostima ljudska priroda podložna istim iskušenjima.
Vjerojatno će za mnoge zbog postojećih navika, primjena čednosti na ovom području biti najteža. Naša se kultura uistinu klanja sportu. Zbog toga, čednost sportske odjeće žrtvovana je bogu postizanja natjecateljske prednosti – čak ako natjecanje i ne postoji! Dobro je prisjetiti se ponovno riječi Pape Pija XII.:
Očito je iz istog razloga Papa Pio XI. učio u svojoj enciklici “O kršćanskom obrazovanju mladeži” da “u gimnastičkim vježbama i ponašanju treba voditi posebnu brigu o kršćanskoj čednosti kod mladih žena i djevojaka, koja se jako narušava bilo kakvim javnim izlaganjem.”48 Kasnije je Papa Pio XII. dodao: “Zar ne vide štetu koja proizlazi iz pretjeranosti u nekim gimnastičkim vježbama i sportovima koji nisu prikladni za kreposne djevojčice?”49
Stoga Marijanska vojna uči da dva načela vrijede svugdje: “Dovoljna pokrivenost i odgovarajuća prostranost.”50 To je razlog zašto su nekada katoličke škole odijevale svoje djevojke u Marijansku gimnastičku odjeću za tjelesno obrazovanje. Vidimo kako je nekada Bog bio na prvom mjestu!
U pogledu plivanja zapravo ne postoji suvremeni kupaći kostim koji bi odgovarajuće pokrivao. Pripijene kostime za muškarce jednako treba odbaciti. Još 1959., kardinal Enrique Play Daniel, nadbiskup Toleda u Španjolskoj bio je potaknut dati sljedeći naputak:
Posebnu opasnost za moral predstavlja javno kupanje na plažama, u bazenima i riječnim kupalištima... Mješovito kupanje muškaraca i žena koje je gotovo uvijek bliska grešna prigoda i sablazan treba izbjegavati.51
_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
eh, ne znam gdje ću na kupanje ove godine...