Katolički odgovori

Hvala ti na objašnjenju, cunjozu, i na linku za proročki san sv. don Bosca...

Mislim da ne treba otvarati novu temu, jer dala sam primjer ove knjige (Božanska objava pakla) baš da razgovaramo je li takva literatura prihvatljiva za katolike ili nije. Dobro da si pronašao ovu don Boscovu viziju, jer sad vidim da su ta dva opisa samo na prvi pogled slična...

Don Boscov opis je za razliku od ove protestantske knjige (...opisivanja otpadanja trulog mesa sa kostiju i krilatih, dlakavih vragova i sl...) prepun simbola (biblijskih), kakvi i inače jesu snovi koje nam šalje Bog... On, kad govori preko snova, uvijek dade što je korisno čovjeku koji sanja i kojim ga može usmjeriti. Don Bosco je vodio Oratorij gdje je odgajao siromašne dječake i zbog toga su oni (i njihovi grijesi) jedini "likovi" u njegovom snu. Stoga se jedino ne bih složila da je ta objava, kako kažeš, najdetaljnija, jer joj je vrlina da se odnosi na određene situacije u kojima je don Bosco mogao pomoći svojim učenicima, jako je jednostavno ispričana i prihvatljiva za razumijevanje i 10-godišnjacima, a to bi joj ujedno bila i "manjkavost", jer da je don Bosco kojim slučajem bio misionar, bolničar ili kardinal vjerojatno bi i san o paklu bio malo drukčiji...

Ali opis je vrijedan jer se u njemu vidi glavna razlika katoličkih i protestantskih vizija pakla.

Pa da. Stvarno se vidi razlike, a sam je don Bosco rekao da nije napisao sve što je vidio.

_________________
http://www.mhfm1.com

Jednom davno sam je pročitao, a sada čitam opet. Dobra je, jer govori o vjeri koja nastaje iz osobnog opredjeljenja i poziva čitatelja na isto, što je prikladno za naše urbanizirane sunarodnjake koji su se dobrim dijelom iskorijenili iz tradicije od stoljeća sedmog, te ih nanovo treba evangelizirati. Taj osobni pristup vjeri koristan je i za naše čitatelje može biti osvježavajući. Lewisova pozadina obraćenika na protestantizam vidljiva je u karakterističnoj opreci pojmova kršćanin-nekršćanin koju često koristi (kod nas se pojam nekršćanin još nije uvriježio u široj uporabi). Također je puno oštrije povučena crta između "kršćanskog" i "svjetovnog" nego što vidim u našim publikacijama; kod nas je pojam "svjetovnost" gotovo izgubio svoj prvobitni biblijski sadržaj i poistovjetio se s laičnošću (kod Lewisa i protestanata njegova tipa je riječ o pripadnosti kolektivitetu kojim vlada sila grijeha i koji nije poslušan Bogu). Čini mi se da se obraća upravo sekulariziranom i ateiziranom čitateljstvu. Za širu analizu treba mi još vremena.
Da ne bih bio nejasan, Lewis je moj omiljeni pisac, a da imam vlast, natjerao bih sve vjeroučenike osmih razreda da pročitaju njegova "Pisma starijeg đavla mlađem."

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Isto tako treba reći da je Lewis bio snažno ekumenski orjentiran, a to je presudna stvar u procjeni prihvatljivosti protestantske literature za nas.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Da li je bolje držati se tradicionalnog mišljenja kako je protestantska literatura neprihvatljiva po cijenu da se ispadne neinventivan?
Koliko se od katolika može tražiti da ne čeka "stvari odozgo" kada bi i najmanje stvari mogle dovesti do zanemarivanja crkvene predaje, analogije vjere i odredbi Apostolske stolice. Ako se ne želi pogubno pogriješiti zar nije logično baš čekati da se stvari "pokrenu odozgo" ??
Da li je moguće da se u nekim inovativnim pristupima primjene protestantske literature krije zapravo modernizam?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Slažem se, jer ako je inventivnost recimo ovakav tekst: http://alfaiomegaduhovniforum.forums-fr ... t2892.html , koji uopće nema veze ni s teologijom niti s katoličkom duhovnošću, onda je doista bolje biti neinventivan i suhoparan. Neki ljudi ipak više vole istinu zapakiranu u običan papir, nego hrpu laži umotanih u šareni celofan.


Imam osjećaj da mnogi ljudi traže da se Crkva izjasni, ili pak da zabrani nešto - i onda će tek oni povjerovati da je nešto pogubno za vjeru. Ali danas su drugačija vremena, danas je pogrešno od Crkve očekivati nekakav inkvizitorski stav da bi naša savjest dobila orijentir. Postali smo previše otvoreni drugima i drugačijima, a to sve na našu štetu. Umjesto da čekamo zabrane, možda je bolje pitati se: je li Crkva nešto uopće priznala ili nije?


Činjenica jest da je o većini nekad popularnih (čitanih, reklamiranih, medijski eksponiranih) katoličkih teologa 20 st. prije ili kasnije Kongregacija za nauk vjere donijela nekakav "naputak". Što znači da su isti bili, na financijski ili promocijski način, podržavani od onih kojima nije u cilju istina vjere, već sekularizacija. I da "popularnost" nije uvijek kriterij autentičnosti i ispravnosti.
http://www.vatican.va/roman_curia/congr ... _index.htm

Nisam baš ovo razumio! Katoličku Crkvu baš karakterizira hijerarhija i učiteljstvo, te mi se čini da bi u ovom slučaju, kad bi svi bili pozvani da sami tumačimo i stavljamo orjentire, učinili bespotrebnim mnoge Crkvene institucije. Uostalom ne traže se zabrane već modeli kako će vjernici rješavati svoje životne probleme, da podsjetim, u konkretnom slučaju se radilo o protestantskoj knjizi "Sex, Bog i brak" (prijevod don Ivan Matulić).

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne, nisam mislila na tu knjigu. (Mislila sam da smo se odmakli od nje, jer postoji već kao zasebna tema.)

Na umu sam imala one protestantske članke bez teološke lekture i prijevoda, jer ih mnogi uzimaju zdravo za gotovo, kao "i sve je to dobro i lijepo, Crkva ionako nije zabranila..." ili "to su naša braća i sestre u Kristu"... "i oni imaju Duha Svetoga"... i sl.

Pametan katolik neće pisati ovakve grozote.
Pred Bogom su svi ljudi jednaki.

Pametan katolik, a i protestan, pravoslavac itd neće sebi nametat terete koji mu mogu jako otežat ako ne i ugrozit bračni život.
Kako si ti to povezao s pitanjem jednakosti pred Bogom, to samo ti znaš - ja ne!
Inače, svatko je od nas poseban pa nismo jednaki, samo Bog svakoga voli u njegovoj jedinstvenosti.

Najbolja stvar koju vidim u protestantskoj literaturi je naglasak na promjeni života, usklađivanju života s porukama Evanđelja. Naravno da znaju tu i tamo pretjerivati, ali vjerujem da je to najprivlačnija sastavnica njihove poruke. Vjerojatno je zato protestantizam opstao sve do danas. Kad bismo mi malo "našiljili" naš pristup i naviještanje na tu frekvenciju, mnogo toga bi se promijenilo nabolje.
To se odnosi na literaturu koja se pošteno bavi odnosom čovjeka i Boga, ne na protukatoličku propagandu.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Najprivlačnija stvar u protestantizmu je doktrina Sola Fide...

_________________
http://www.mhfm1.com

Puno više od toga privlači njihovo načelo osobne odgovornosti pred Bogom, pokušaj postavljanja Biblije u središte praktičnog života (što u Bibliji piše o tome i tome), te dosta blisko zajedništvo vjernika koji rado razgovaraju o tome što Bog čini u njihovom životu i o vjerničkim temama negoli o tome je li pastor slučajno obuo cipele različite boje (mada ponekad ima i toga). Međutim kad se krene u područje crkvenosti i što je to i kako funkcionira Crkva, tad izbije brdo problema.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Evo, završih čitanje Lewisove knjige "Kršćanstvo nije iluzija". Odlična je i ohrabruje u mnogočemu, ali me je utvrdila u mišljenju da je u izdanjima knjiga protestantskih autora za katoličke čitatelje potreban uvodni komentar katoličkog teologa koji bi pobliže pojasnio autorova teološka polazišta. Lewis u tekstu pozitivno vrednuje Johna Bunyana, engleskog pisca knjige "Put kršćanina", vrlo omiljele među protestantima. U toj knjizi se na dva mjesta izričito niječe kršćanska supstanca katolicizma, a papu se prikazuje kao zapreku kršćaninovu putu prema svetosti (što sam Lewis ne bi napisao zbog svojeg jasnog ekumenskog uvjerenja, ali mu je Bunyan kao protestantu dragocjen zbog isticanja osobne vjere).
Sličnu potrebu uvidio sam u knjizi "Naš put u Katoličku Crkvu" Scotta i Kimberly Hahn, obraćenika na katolicizam, gdje sve razumljivo vrvi od protestantskih pojmova nepoznatih prosječnom katoličkom čitatelju u Hrvatskoj (u SAD gdje su protestanti većina nije tako). Tko od hrvatskih čitatelja može znati što Scott u knjizi podrazumijeva pod pojmom "biblijski kršćani"? A radi se o atributu kojeg protestanti kao "ljudi Biblije" pripisuju sebi i nastoje se time razlikovati od "nebiblijskih kršćana" (koji za razliku od protestanata svoje vjerovanje i praksu ne zasnivaju isključivo na Bibliji).

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)