Sneni
Citat:
Rio neću se s tobom prepirati.
Kad bi tako bilo, ne bi dalje pisao ni slova. Al insistiraš na nekoj točnosti, objašnjavaš, tumačiš. Ja samo to komentiram, ali se ne mogu složiti s onim što nije točno.
Kao:
Citat:
ja ne govorim o biskupima (ne episkopima - nije to izraz katoličke terminologije) ja govorim o svećeničkom ređenju u broju 1585 a broj 1586 govori o sasvim drugoj stvari.
I biskup, i episkop je izraz katoličke terminologije bez obzira što se izraz biskup češće rabi. Npr. za množinu se ne kaže biskupat, već upravo episkopat.
episkopoi (grč.), nadgledništvo.
Nisi li ti ovo napisao?:
Citat:
KKC broj 1585 : Milost Duha Svetoga vlastita sakramentu reda suobličuje ređenika Kristu, svećeniku, proroku i pastiru. (nešto sasvim drugo od ovoga što ti navodiš, a idući broj 1586 tumači što to znači.
Pogledajmo dio: KKC 1586 "Za biskupa to je u prvom redu milost jakosti ("da snagom Duha ima velikosvećeničku vlast": molitva posvete biskupa u latinskom obredu): da razborito i hrabro vodi i brani svoju Crkvu (...)" - jel to ono "ja ne govorim o biskupima?"
Nije mi jasno ni što se želi reći s navedena dva primjera ozdravljenja-neozdravljenja? Mada slutim, ali objedinit ću malo niže u odgovor i za tebe i za Silu.
Citat:
Ovakvih primjera bi mogao nizati more ovih drugih mnogo više.
Iz župe? Zar to nije u stvari župica, sa malo ljudi, kao i inače na otocima? Ako šire, ipak bi trebalo vidjeti sve strane, posebno za svaki slučaj, jer previše u prepričavanju bude rekla kazala i pokvarenog telefona.
Citat:
Poznam jednog velikog karizmatika koji je javno uskrisivao čovjeka i nije ga uskrisio pa su se ljudi počeli smijati – pa da ne bude veće bruke kolege svećenici su ga izvukli iz mrtvačnice.
Već smo pričali o tome Sara i ja, poznat mi je slučaj, pa nećemo o imenima. Ipak osvrt: "javno uskrisivao čovjeka" - kako javno? Na livadi, na igralištu pred publikom, ispred crkve pred ljudima? Nezgodno je kad se tako napiše, ispadne što nije. Nitko nema svog privatnog mrtvaca pa da si probava jel tak? To se dogodilo na 'pravom' mjestu, u mrtvačnici. Tog čovjeka ne cjenim, poznam ga pa to kažem, jer se mogu uživjeti u njegove motive. Ipak, nešto cjenim, da je pokušavao razne stvari po novozavjetnom primjeru i kada nije išlo, pa je s ustrajnošću često i išlo, mada je ovo s mrtvacem najdramatičniji prizor, da ne kažem najspektakularniji (zamisli kako bi ga razvukli u novinama da se za to šire čulo). Nekad bi stvar uspjela, nekad ne bi. "Budi volja tvoja".
E TU je sad jedan od prostora za "preporučiti Bogu", "suobličiti križu" i sl. A može i prije. Prije molitve za (tjelesno) ozdravljenje. I poslije naravno. A ne ili ozdravljenje ili prikazanje / suobličenje - dugotrajno radosno bolovanje, već i jedno i drugo.
Još nešto u vezi uskrisivanja mrtvaca - a što su kolege svećenici radili oko njega prije nego nije uspjelo uskrisivanje pa su se "ljudi smijali" a oni ga "izvukli iz mrtvačnice"? Moja pretpostavka - ništa! Možda su bili znatiželjni. Možda su čak i oni molili. A onda se nisu htjeli "obrukati" pa su se obrušili na njega. Osjetljive su to stvari. Ne treba "velikog karizmatika" a priori ishvaliti, ali ni rasčetveriti.
Citat:
I još ću ovo navesti: Svidio mi se običaj jednog revnog svećenika da na početku nedjeljne mise pozove zajednicu na molitvu za teško bolesne članove župe. I to sam uveo.
Možda je to dobro, a možda i nije. Naročito ako se pretvori u mini predpropovijed. Jer propisi kažu da je propovijed kad je propovijed, a ne na početku Mise, poslije pričesti, na samom kraju i sl. Ne treba "uvoditi" već vjerno vršiti.
Citat:
I štogod budemo više njemu suobličeni tim manje će imati sotona vlasti nad nama.
U redu, ali to se treba odnositi na suobličenje u krepostima koje nije lako doseći, i u "posvećenju bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina" a ne u traženju trpljenja i patnje pošto poto. Ako se može (i treba) ozdraviti u tijelu, u redu, neka se ozdravi. Al Božji plan providnosti je za svakog individualan. A u duši se sigurno može ozdraviti, i ne treba imati gorčinu ako se ne može tjelesno ozdraviti nego to prikazati na razne nakane. I još o providnosti jer ima veze s ovim: KKC kaže za providnost da je raspored prema kojem Bog vodi svoje stvorenje prema savršenstvu - što onda znači da u tom rasporedu može biti i ozdravljenje i nastavak bolesti ovisno što je kome više na spasenje, na savršenstvo. - Mada ni to nije plastično sigurno tako, točnije ne može se znati jer je Bog jedini suveren u svemu što čini.
I zato su mnogobrojna iskustva iz karizmatske obnove većinom dobra (da se malo vratimo na temu) jer su donijeli mnoga duhovna ozdravljenja - ljudima se vratila vjera ili ojačala, te u tom smislu možemo govoriti o obraćenju, a ne onako kako ti to odmah dovedeš u pitanje. - čovjek se ne može odmah posvetiti, niti prikazivati-suobličavati, uključiti časovito (često ni na dugi rok i bez karizmatske obnove) u suradnju s providnošću, i sve ostalo.
Citat:
A danas sotona ima mnogo više moći nad ljudima upravo zato što ljudi ne žele nositi križ
Ne slažem se. Uvijek je tako bilo.
Sila:
Citat:
Mi smo svakodnevno izlozeni napastima svijeta i tijela, a ne samo sotone.
/
Citat:
Toma Akvinski kaze covjek sam od sebe moze skrenuti na zlo, a da ga na to ne tjera nikakav vanjski poticaj (sotona).
Slažem se. Također i tebi napominjem da ja za neke stvari ne pišem pod vidikom ili ili. Ili napasti svijeta i tijela, ili Sotona, već i i, i jedno i drugo. A ako ja napišem jedno, to je često zato jer mi se čini izostavljeno, a ne zato jer zastupam samo to. Dobro?
Citat:
Je si li svjestan cinjenice da tek 1-2% ljudi koji uistinu imaju probleme ciji je uzrocnik sotona. Da vecina ljudi koji su po tvome tlaceni zapravo pate od razlicitih problema pocesto psihicke prirode?
Nisam. I ne mogu biti. Iz jednostavnog razloga što to nije istina. Kao prvo, nemoguće je provesti takvo istraživanje pokazivo u postotcima. Kao drugo, taj 1 - 2 % što si negdje našao se najvjerovatnije odnose na mali postotak onih kod kojih je to vidljivo. Ako je recimo sam fra Zvjezdan radio do sada s 500 ljudi koji su trebali njegovu pomoć oslobađanjem i mons. Bolobanić s još 500 (a ne bih se kladio da su te cifre koje sam uzeo od oka te zaista i nerealne) zamisli koliko još ima ljudi s kojima nisu radili? A govorimo samo o njima dvojici. Preko 'bare' don Amorth je valjda radio sa tisućama ljudi. Italija ima ne znam koliko egzorcista. Pravi, veliki, "svečani" egzorcizmi su zapravo rijetki, jer su rijetka i posjednuća (najteži oblik), ali opsjednuća (lakši oblik kontaminacije nego posjednuće) ima koliko hoćeš. To uopće nije teško provjeriti. Možeš prijateljski popričati s poslužiteljima na Taboru recimo. Ili čitati o tome. Jesi li ti kada to zapravo vidio?
Glede psihičkih bolesti, i to se slažem. Zaista ima. I zaista je na stručnjacima da razlikuju. Ali opet, ne ili ili. Ili psihijatri ili svećenici, već i jedni i drugi, interdisciplinarno. I da ponovim iz posta Sari - ima i obratnih slučajeva nerijetko - čovjek leži na psihijatriji s nekom lijevom čudnom dijagnozom, a korijen problema je demonološki. Pa neće mu to tamo otkriti snimanjem glave.
Citat:
Zamolio bih te tek da mi objasnis kako osoba koja je procitala (i pretpostavljam shvatila) Pismo prijateljima Kriza uopce moze pisati o sotoni i traziti utjehu u razlicitim seminarima/svecenicima, a ne u samom Krizu?
Ovo misliš na mene? Pod tim vidikom ću ti i odgovoriti:
Lijepo. Može. O Sotoni treba pisati (povremeno), uostalom, on se više i ne skriva. Ja ga se ne bojim. Da li ga se ti bojiš? A kako ga se ne bojim, ni ne tražim utjehu od nikakvih seminara / svećenika. I ne postavljam se prema karizmaticima isključivo - i opet sa ili / ili, valja / ne valja.
Pored toga, mogu ti iz edicije montfortanskog niza duhovnosti kojega posjedujem gotovo cjeloga, povaditi niz demonoloških primjera da uvidiš da to nije nikakvo "traženje utjehe", niti ikome nametanje nekog straha od Sotone, ili gledanje Sotone u svakom grmu, već nešto drugo. Ako me želiš nešto o tome pitati podrobnije možeš na Pp.
Opet oprostite na dužini. Tko ne voli čitati romane, ni ne treba.