Katolički odgovori

Kazna je uvijek posljedica nekakve krivice koja kaznu zaslužuje, a uzrok toj krivici je očigledan grijeh. Kad Bog ne bi kažnjavao grijeh, ne bi bio Bog. To je sasvim jasno i u Isusovim govorima o posljednjem sudu.
Međutim, meni se čini da Adrijanu više zanima pitanje zašto Bog uopće dopušta da se događa zlo, i je li događanje zla posljedica Božje kazne, te osobito zašto se događa ljudima kojima se ne bi trebalo dogoditi? (primjerice, dijete teško bolesno od rođenja, itd.)
Pokušaj barem djelomičnog odgovora:
1. zlo se događa zato što je to dio privremenih procesa kaosa i nereda koji postoje u svijetu (tsunamiji, potresi). To će nestati sa sveokupnom obnovom neba i zemlje. Bog te procese uglavnom ne sprječava, jer tad ne bi morao obnoviti zemlju i nebo. Ne sprječava ih čak ni kad pogode njegove vjernike (v. katastrofalan potres u katoličkom Lisabonu 1755. godine dogodio se baš na blagdan Svih Svetih jutro, kad je većina stanovnika bila na misi, i srušile su se na njih sve gradske crkve unatoč nazočnosti Isusa u tabernakulima. Poginulo je oko 40 tisuća ljudi. Ponešto smjelo zamišljam Isusa kako će jednog dana reći: Da, i ja sam tamo bio i umirao s tim svojim ovcama zatrpanim ruševinama crkava).
2. može biti posljedica ljudske nesavršenosti i pogrešnih odluka te pogrešnog ili čak griješnog nerazboritog i riskantnog ponašanja odn. poigravanja s jasnim zakonima fizike, biologije, društvenog ponašanja (promiskuitet povećava vjerojatnost zaraze spolnim bolestima, itd.). Grijeh zahtijeva kaznu, ali to se ne mora dogoditi odmah na zemlji. Već se i starozavjetni Job pita zašto griješnici uspijevaju u svojim pothvatima, a Bog ih ne kažnjava.
3. ako nije grijeh u pitanju, onda je "događanje zla" vjerojatno kušnja odn. Božje nastojanje da kroz sve to porastemo u vjeri.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Nastavak:
4. Ako se "zlo događa" maloj djeci, to može biti ili zbog kaotičnih procesa u svijetu koje Bog dopušta (mogućnost genetskih malformacija kao posljedica prvobitnog pada čovječanstva). Može se dogoditi i kao posljedica grijeha roditelja (da, da-veliki Ludwig van Beethoven izgubio je sluh kao posljedicu nasljednog sifilisa kojeg mu je "priskrbio" njegov otac). A ponekad se "zlo dogodi" (kao onom Isusovom slijepcu od rođenja u Iv 9) da bi se kasnije na njemu očitovala Božja djela.
Pokušaj nekakvog zaključka:
5. Posljedice tzv. grijeha struktura, naroda, država i kolektiviteta: velike patnje njemačkog naroda u drugom svjetskom ratu (8 milijuna mrtvih) kao posljedica svjetskog rata kojeg je započela upravo njihova država. Pogrešne i griješne odluke vođa mogu imati katastrofalne posljedice za mnoštvo ljudi. Povijesni procesi pokazuju da imperijalističke države nakon nekog vremena prijeđu svoj zenit, počnu opadati i na kraju izgube moć (Babilon, Rim, itd.) "Mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila"-kaže Bog Abrahamu u Post 15:16. Zato vlast pojedinih takvih imperija traje ponekad predugo. Možda je riječ o zakonitom povijesnom procesu uspona i pada, ali redovito je početak slabljenja povezan s nekakvom demoralizacijom u imperiju koja podriva njegovu životnu snagu. A ta demoralizacija ima veze s nekakvim grijehom.
Pokušaj djelomičnog zaključka:
1. nema čovjeka kojemu se na nekakav način i na nekakvoj razini ne "događa zlo".
2. Zlo u svijetu neće trajati vječno; nestat će nakon što Bog obnovi nebo i zemlju. Jedino u eshatološkoj perspektivi možemo pravilno shvatiti misterij zla u svijetu.
3. Bog ne onemogućava uvijek "događanje zla", ali itekako često izvodi dobro na zlo. Reče jednom indijski gubavac jednom Amerikancu, suradniku Majke Tereze: Vaš Bog je sigurno zao kad je dopustio da ovako patim. Odgovori Amerikanac: ne znam zašto je dopustio da ovako patiš, ali znam da je mene ovamo poslao da ti pomognem."

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Najprije sve treba gledati svjetlom vjere i neke stvari mi nećemo moći svojim razumom shvatiti nego samo činom vjere prihvatiti. Pa nije valjda Bog kriv što su roditelji nemoralno
živjeli pa se zarazili sidom i dijete rođeno bolesno. Čista prirodna posljedica jednog slobodnog ljudskog čina!

Bog za to sigurno nije kriv niti možemo Boga smatrati odgovornim za postojanje zla u svijetu. Možemo se uvijek samo pitati zašto negdje spriječi pojavu zla, a drugdje ne. U našoj ljudskoj ograničenosti ne možemo vidjeti dovoljno daleko. Recimo da je Bog nekako izveo da Truman posluša mišljenje pojedinih savjetnika prema kojem je atomsku bombu trebalo Japancima baciti za upozorenje na neki pust dio njihova teritorija. Kakav bi bio nastavak rata? Saveznici su procijenili da bi za okupaciju Japana-s obzirom na brojnost japanskih postrojbi i neslomljenu volju naroda za otporom-trebalo očekivati oko milijun američkih gubitaka i pola milijuna britanskih. Ispalo je sasvim drukčije, iako je je nekoliko realnih opcija bilo u igri. Što je prevladalo da Ameri odluče ipak baciti bombu na grad, tko to zna.
Zaboravih dodati još nešto u razmišljanju o podrijetlu "događanja zla": slučajnost odn. ničim neizazvan događaj ("ako li ne krene tako, znat ćemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo slučajno", 1 Sam 6:9). To je posljedica postojanja kaotičnih procesa u svijetu kojima Bog ne upravlja izravno (i to je ušlo u svijet nakon Pada).
Slažem se da to treba gledati u svijetlu vjere. Kardinal Kuharić dobro je to ilustrirao kad je jednom tijekom bombardiranja Sarajeva bio tamo s drugim biskupima, ne sjećam se više s kojim povodom. Trebali su ići u katedralu, a po gradu pljusak granata. Neki su predlagali da se ne ide jer to nije razborito. Nato predloži Kuharić da se ipak ide, jer-kako reče-"Bog zna za nas, zna da smo tu i štogod se moralo dogoditi, bit će s nama". I otišli su u katedralu i nikome se ništa nije dogodilo.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Hvala, Bernarde, na ovim primjerima... U tom smjeru sam postavila pitanje...
Evo, našla sam i jedan dobar odgovor na ovom linku:
GK: Pitali ste... Kako bi Bog, koji je apsolutno dobro, mogao kao kaznu čovječanstvu donijeti nesreću i nevolju?

Zla kao "kaotični procesi u svijetu koje Bog dopušta", kao što Bernard reče, mogu zaista biti posljedica pale ljudske naravi od iskona. Ono loše što se dogodi poradi grijeha zato samo figurativno možemo zvati "Božjom kaznom", jer je krivica upravo na drugoj strani. Slažem se i da oni koji ne priznaju grijeh, ne priznaju niti posljedicu, "kaznu", (ne samo kao pravednu) nego i kao jedinu logičnu stvar koja slijedi nakon grijeha...

Mislite li tu na onu pretpostavku da je pakao prazan, jer će beskrajno Božje milosrđe spasiti sve ljude? (H. U. von Balthasar i K. Rahner)
Ja u to baš ne vjerujem...

Ako je Isusu vjerovati, širok put vodi u propast, i mnogi idu tim putem (ne kaže Isus da bi "mogli ići" nego baš da idu). Također se u Otkrivenju govori o ognjenom jezeru i onima u njemu kao viđenoj stvarnosti, a ne fikciji i zamišljaju što bi bilo kad bi bilo. No, tko dospije u pakao, taj će to sigurno zaslužiti. Tamo se ne završava zbog nekakve zabune ili nesporazuma.
Bio je jedan zgodan američki neovestern, zvao se Purgatory (čistilište). Bio tako jedan gradić na Divljem Zapadu, na prvi pogled kao i svaki drugi. Dospio tamo jedan mladić i prijetio nešto čudno, da su stanovnici uglavnom poznate face koje su prije nekog vremena umrle. Značajno je da se moraju ponašati onako kako tijekom zemaljskog života nisu, suzdržavati se od nasilja ako su za života bili nasilni...itd. Blizu grada je nekakva čudna šuma u kojoj stražari Indijanac koji tamo vodi također nekakve umrle, ali se oni odatle ne vraćaju. Ukratko: gradić je čistilište u kojem završavaju kojekakvi tipovi koji su se u životu barem malo kajali, a u paklenoj provaliji u šumi oni koji su bili za života nepopravljivo zli. Nravno, mora biti iznimaka; u gradić dolazi nekakva banda "živih" koja sve stanovnike prestrašno terorizira, pa se pitomi mještani predvođeni "živim" glavnim junakom pobune i izrešetaju negativce. Nažalost, za to moraju biti bačeni u paklenu provaliju jer su ubili druge ljude, iako u samoobrani. U trenutku kad pred njom čekaju red, stiže diližansa koji dovozi duše u Purgatory. Njen vozač (anđeo?) donosi oslobađajuću presudu junacima i kaže: "Stvoritelj je možda strog, ali nije slijep!" Ne moraju pasti u provaliju, naprotiv, idu u raj. Na koncu ih vozi diližansom nekamo gdje je odjednom sve bijelo i svjetlo (očigledno raj).

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Čini mi se da se u tom filmu pogrešno navodi kako će čistilište biti mjesto gdje ćemo svojim ponašanjem i djelima moći utjecati na konačni sud: raj ili pakao... Ali to nije katolički nauk. Onima u čistilištu mogu pomoći samo naše molitve, oni sami si ne mogu pomoći niti izabrati... I nisam još čula tu verziju da bi netko iz čistilišta mogao nakon suda ići u pakao. Zar je to tako? Čistilište, pretpostavljam, da znači "mjesto čišćenja", svi koji su tamo čiste se od svojih grijeha, a ne prljaju...

Da, upravo tako kako kažeš. Meni je poanta bila u tome da tamo dolaze ljudi koji su se u životu ipak barem malo kajali. Čistilište je zapravo predvorje za raj, spasenje duša u njemu više nije upitno, jedino je stvar kako i kada će se riješiti deformiteta na duši.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)