Katolički odgovori

Sve varira od zajednice do zajednice.
Ne mora to biti NKP ili Karizmatski pokret ili HZBS.
Možemo samo pogledati na različite župe. Neke župe žive živom vjerom. Svećenik ispovijeda svaki dan, svakog četvrtka ima klanjanje, organiziraju se hodočašća i putovanja, župljani su aktivirani oko Caritasa i Crvenog križa te je mnogo mladih itd.
A opet može biti sušta suprotnost.
U nekoj župi može biti 15 baba i 12 djedova(bez uvrede pripadnicima treće dobi) i to je to. Na neki način monotono. Samo svećenik shvaća vjeru, a ostali su tamo iz odgoja i rutine. Kažem, svašta svuda ima.

Tako i u NKP. Boravak u nekim zajednicama pruža onima koji im pristupaju nezaboravna iskustva, dok drugi ostaju zatečeni zatvorenošću, umišljenošću i elitizmom pojedinih zajednica. Svatko je na ove 34 stranice iznosio svoja iskustva sa NKP od kojih se neka uvelike razlikuju. Ne možemo osuđivati praksu. Niti crkveni dostojanstvenici u srednjem vijeku nisu znali što rade pa eto ipak tvrdimo:,,Da. Crkvu je ustanovio Isus Krist. Ona je Njegovo Mistično Tijelo te je On u Njoj prisutan.''. Isto i za NKP. Moramo promotriti konstitucije, pravila i temeljne pretpostavke, teoriju te zajednice.

Jedan od najboljih primjera za raskorak između teorije i prakse su franjevci. Nedavno sam završio s čitanjem životopisa sv. Franje Asiškog. Jako malo od Franjinih ideala se zadržalo, no i on je sam bio prisiljen mijenjati neke stvari jer ga ljudi nisu bili sposobni u potpunosti slijediti. Sada su se javili obnovljeni franjevci u SAD-u i oni su najbliže Franjinom idealu i mogu reći da su poprilično velik dio ideala realizirali.

Ono što želim ovim rasipanjem reći jeste da teorija u svojoj osnovi i suštini može biti savršena, ali sve se to može objesiti mačku o rep ako čovjek to neće do kraja provoditi u djelo.

Ne znam, mozda ne poznam dovoljno ljudi, ali uglavnom osobe koje jesu u nekoj zajednici, vise odisu i odusevljenjem
za zivot s Bogom.

koje su to zajednice ?

Moj slučaj je takav. Dok sam bila u NP dolazila sam sa naših susreta kući osnažena, ushićena. Imala sam više entuzijazma za svakodnevne aktivnosti, posao, odgoj djece, više strpljenja i razumijevanja.
Danas definitivno više ne mogu. Zvali su me u zajednicu da dođem i slavim Boga s njima, kad mogu i koliko mogu, ali moje je najmlađe dijete jako vezano za mene i ne želim odlaziti od njega. A vikende bez obitelji ne mogu niti zamisliti.
To sam ja.
Moj je muž ovako kako je opisala Sara - za običan život u župi. Iako, ponavljam, meni nije branio ići.
Ljudi su međusobno različiti. Bog nas takve stvorio da bismo bili bogatiji u tim različitostima, kao i raznobojno cvijeće na livadi.

Ujedno je to i najveće opovrgavanje laži koje neki šire o Neokatekumenskom putu pa su i ovom prilikom s tih antikatoličkih stranica upućene strelice mržnje na čovjeka čiji je jedini grijeh se samo to što se odazvao na Gospodinov zov prakticirajući duhovnost Neoktekumenskog puta.

Znam da ne želiš reklamirati antikatoličke stranice, ali o čemu se tu zapravo radi? Tko napada, kako, zašto...?

Vjerujem da svatko tko je imalo želio ozbiljnije a ne samo formalno živjeti po vjeri (dakle nije to specifikum samo neokatekumena) ima iskustva nekog vida šikaniranja kako od onih koji su u grijehu ili ne priznaju Boga ali i od onih koji sebe smatraju "revniteljima Božjim" a svojim bližnjima mjere onom mjerom koju sami, svojim životom, ne bi mogli nikada proći.

takve stvari se dešavaju još od početka Crkve kako je i pisano u Dj 22,3-4 kad sv. Pavao, za sebe kaže "... bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,..."

...Vi koji ste u neokatekumenatu ne biste se trebali toliko enigmatski postavljati prema ostalima, mislim da nije dostatno završavati razgovore "Papa je priznao Put - dakle Put je uvijek u pravu".
I Kristovi legionari su bili priznati od Pape, pa eto u kakvom su sada rasulu...

Ako misliš da smo zatvoreni dođi na kateheze neo puta kad počnu pa se sama uvjeri o tome