Katolički odgovori

Mozda cu neke iznenadit komentarom, ali me zanima misljenje drugih. Ne znam da li je to samo u meni. Dakle, pogledala sam ovogodisnji Uskrsfest i ne mogu se otresti osjecaja kritike. Ne znam da li se to samo meni cini, ali meni se konkretno nijedna pjesma nije svidjela. Jasno je da je Bogu draga svaka pjesma za Njega, ali kad pogledamo umjetnicku vrijednost, nijedna mi nije ono sto bi trebala biti.
Najiskrenije, nazivcirali su me takvi sladunjavi pjesmuljci u kojima se ne nazire glazbena umjetnost vec glazbena povrsnost. Ako po cijelom svijetu nasa crkva njeguje vrhunska umjetnicka kiparska, slikarska, glazbena djela zasto mi se cini da je mladima dovoljno tri akorda, predvidljiv prijelaz gitarom, ocit zavrsetak. Da se razumijemo, godinama sam sama bila u tom svijetu, ali nekako je to prije bilo na visoj razini. Meni je doslovno bio napor poslusati sve do kraja u nadi da ce naletit neka koja dira u dusu, koja je prava duboka molitva pjesmom...ali nista.

Zar ne mozemo Gospodina slaviti onim najboljim darovanim talentima? Tocnije, zar je to sve sto mladi glazbeno mogu danas ponuditi?
Sve mi nekako ostaje na povrsini...ne znam...

Uskrsfest nisam gledao ali meni se nikad skoro ni jedna pjesma nije svidjela na prvo slušanje . A ako ćemo gledati na zabavne pjesme ni tamo sve ne postaju hitovi. Bitno je da pokušavaju rezultat će doći s vremenom , pozdrav...

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Prvi Uskrsfest je dao najviše dobrih i kvalitetnih pjesama, a svake godine ih je sve manje dobrih. Neke su mi čak tako ružne, da graniče sa svetogrđem...a trebalo bi pjesmom slaviti Boga.

Zato ovaj Uskrsfest nisam ni gledala, ali na HKR-u čujem da puste tu i tamo neku. Ne znam, ništa mi od toga nije dojmljivo, možda s vremenom...

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

Nije cilj Uskrsfesta "boriti se" i "natjecati" s predivnim gregorijanskim koralima niti sa starim liturgijskim pjesmama.
To bi bio previsok cilj za mlade umjetnike koji žele slaviti Boga u današnjoj mainstream kulturi, koja možda jest i kičasta, ponekad i plitka, ali ona je isto tako i odraz vremena i mnogi se lakše pronalaze u njoj, nego u nekoj vrsti vraćanja u prošlost, koja miriše na patinu...
Kad se duhovna glazba želi posuvremeniti, možda stvarno gubi na onoj uzvišenosti kojom se kroz stoljeća "penjala" k Bogu, ali zato ostaje bliska mnogima koji jednostavno žive u današnjem svijetu, u tim pjesmama Bog kao da se "spušta", "silazi" u našu svakodnevicu takvu kakva jest, iz koje ne bježimo u neke daleke prostore i vremena... Naravno, ako bi koja takva pjesma i banalizirala stvari, puno bi izgubila na duhovnosti - i zato treba biti postavljen neki kriterij.

Buniti se što je današnja glazba takva isto je što i buniti se jer se više ne grade velebne gotičke crkve kao što su u Chartresu i Reimsu, nego "obične", "male", "prejednostavne" kao što su suvremene... Svaka kultura nosi svoje...

Što se tiče mojih osobnih glazbenih ukusa, sigurno bih radije provela sat vremena na nekoj prosječnoj izvedbi Varaždinskih baroknih večeri, nego na deset sati vrhunskog zabavnog ili nekog rock koncerta... Prošle nedjelje bila sam na Festivalu Dobrog Pastira i mnogi bi se složili sa mnom da izvedbe kao što je bila posljednja (časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove) zaista su izvan svake konkurencije... Od dosadašnjih Uskrsfesta nekoliko pjesama mi se toliko uvuklo u srce, da ne želim drugo nego da nastave kao što su i svih ovih godina... To su ponajprije "Lanterna moje duše" i "Bog te ljubi"... Ovogodišnji pobjednici VIS Matheus također su odlični... Iznenadilo me drugo mjesto Lidije Bačić. Njen nastup (ono savijanje u struku u stilu Jelene Rozge) nije mi bilo baš primjereno jednom festivalu duhovne glazbe...

Mislim da tim pjesmama treba neko vrijeme da uđu u uho, i da se otkrije ljepota koja nije uvijek vidljiva na prvo slušanje... Pogrešno bi bilo sve unaprijed diskreditirati.

Adrijana, pogresno si shvatila. Ja sam komentirala unutar tog "novijeg" stila. I za ovaj konkretan Uskrsfest. I nema to veze s uhom, moje je istrenirano u tom smislu, da se tako izrazim. Jednostavno smatram da su presiromasne za slavljenje Boga.
Samo sam zeljela cuti misljenja.

Možda sam pogrešno shvatila. Puno toga si nabrojila što me odvelo u krivom smjeru:

"kad pogledamo umjetnicku vrijednost, nijedna mi nije ono sto bi trebala biti.
sladunjavi pjesmuljci u kojima se ne nazire glazbena umjetnost vec glazbena povrsnost.
zasto mi se cini da je mladima dovoljno tri akorda, predvidljiv prijelaz gitarom, ocit zavrsetak."

Nisam gledala prijenos na tv-u, ali s ovime što sam čula kasnije (radio-verzije) prilično sam zadovoljna. I s tekstovima, i izvedbama i aranžmanom. Ne mogu se složiti da nema kvalitetnih pjesama. Prije se možda potrefilo na Uskrsfestima da ih bude više, ali svaka godina je drugačija...
Mislim da svaka pjesma može postati molitvom, čak i one s najbanalnijim i najjednostavnijim tekstom koji se ponavlja, kao npr. Isuse, vjerujem ili Isuse, volim te, važno je više što se događa u srcu... S druge strane, i najpunijem i najsadržajnijem tekstu može se pristupiti površno i ne zapaziti bogatstvo koje krije u sebi...

Tri pjesme su mi sada već toliko drage, da mislim da ću ih slušati cijelo ljeto:

Vis Matheus: Utočište vječno

Lidija Bačić i klapa Grobnik: Dijete Božje

Martina i Matija Evačić: Sve ti prepuštam

Purple?

Zao mi je, ali meni je pak to naporno za slusat, predvidljive harmonije cute milion puta, aranzman prosjecan, preobicno i sladunjavo, a i nekako mi fali svetosti u izricaju. Ipak se Bogu obracamo. Eto, sta da ti kazem, kriticna sam.
Spominjala sam glazbenu podlogu i istaknula, tekstove ne, opet si me pogresno shvatila.
Nema veze, tko voli nek izvoli, ja cu slusat drugo.

Ako je glazbena podloga razlog onda stvarno ne vidim u čemu je problem. Jer meni to sve zvuči potpuno drugačije nego što si ti opisala.
Al dobro, znamo kako se kaže, o ukusima se ne raspravlja...

Mislim da shvaćam što želiš reći. Na festivalima, pogotovo na zabavnim, uvijek se više-manje proguraju oni autori u čijim pjesmama se osjeća kako su pisane "po narudžbi festivala". Teško je uvijek održati neku originalnost i uvesti neko novo lice, ili novi zvuk, često se ponavljaju i izvođači, koji su već postali tzv. renomirani. Ali to je slabost svakog festivala, koji i služe tome, da se na glazbenoj sceni netko pokaže i uzdigne, netko stekne popularnost, a netko ju zadrži... Slabost je i ta konfekcija koja se javlja usporedo.

Ali svejedno mislim kako na ovogodišnjem Uskrsfestu ima puno kvalitetnih, dopadljivih stvari koje će se slušati i pjevati i dalje...
U cjelini slušano, vedar je i optimističan, da sam bila na festivalu mislim da bih se dobro opustila jer volim laganice.
Pošto je za pjesmu kao molitvu važniji tekst, mislim da vrijedi vrijeme utrošiti na to...