Misha je napisao/la:
adrijana je napisao/la:
Sve ono što je dobro i vrijedno u današnjem humanizmu, preuzeto je iz kršćanstva - da bi na kraju čovjek rekao: ne treba mi više Bog !! Vidite kako sam dobar, bolji nego većina onih kršćana tamo... !!
... i tako je na kulturnom i bogatom Zapadu nastao ateistički humanizam.
Ima li veće oholosti prema Bogu od ove?
Mislim da bi se za vecinu religioznih ljudi to pre moglo reci nego za vecinu ateista, jer su toliko zadovoljni sobom i onim sto sami rade sa tim krunicama, sa svojim molitvama, postovima, sa telom Hristovim koje su preko usta uzeli u sebe, sa svojom ispovescu, sa svojim dobrim delima, da im zaista Bog nije potreban kao Spasitelj.
"Velik se deo tih ljudi toliko oslanja na svoje obrede i sitna ljudska predanja da im cak i nebo izgleda malo dostojna nagrada za njihove zasluge; pritom i ne misle da se Hristos na sudnji dan nece obazirati na te stvari i da ce ih samo pitati jesu li vrsili njegovu zapovest o ljubavi.
.......
(Erazmo Roterdamski, Pohvala ludosti)Erazmo nije bio ni nevjernik ni bezbožnik, tako da njegova djela ne mogu opravdavati ateističko stajalište.
On je bio jedan od filozofa humanizma, žestoki kritičar nemoralnosti, ne samo unutar crkve, nego i općenito u društvu. Njegova djela puna moraliziranja ne mogu se uvijek gledati kao teološki ispravna, jer on nije ni bio teolog, često je bio u sukobu s pravovjernim naukom, pa i sa Svetom Stolicom, a čak je i Luther očekivao njegovu podršku, međutim nije ju dobio.
Prispodoba o Posljednjem sudu iz Matejevog evanđelja doista govori o potrebi dobrih djela što je nužno za spasenje, to nitko ne dvoji. Ali tko od nas može reći da je baš uvijek ljubio i činio dobro onako kako Bog zapovijeda? Tko može biti toliko uvjeren u svoja dobročinstva da se usuđuje odbaciti vjeru? A što ako, usprkos svim našim humanitarnim akcijama i zalaganjima za siromašne, do Boga doprije samo vapaj jednog usamljenika koga smo prezreli?
Zato gdje je ljubav slaba i nedostatna, tu dolazi vjera.Krist je rekao šaljući apostole u svijet: "... tko god uzvjeruje i krsti se, bit će spašen!"
Krist je na križu obećao raj jednom razbojniku, kojega je ljudski zakon osudio na smrtnu kaznu zbog zlodjela. Ali je ovaj povjerovao u Isusa i pred njim priznao svoju grješnost, a Božju svemoć.
Sveti Pavao u nizu poslanica piše: "... vjerom ste opravdani, milošću spašeni. Da se ne bi tko hvalio pred Bogom čime drugim."
Citat:
A mimo svega toga, pogledajmo u praksi, da li je ponovni vaskrs religije pocetkom devedesetih godina na Balkanu doneo bolje rodove duha, od onih koje je donosio ateisticki komunizam
Ateistički komunizam i višegodišnja anticrkvena kampanja imale su za svoj konačan plod bjesomučni i mrzilački nacionalizam, koji je prouzročio rat, tisuće nevino stradalih, stotine tisuća prognanih, a mržnja prema vjernicima i vjeri od strane agresora bila je tolika da je stotine crkvi srušeno i zapaljeno, a na svetačkim kipovima se iživljavalo, rezale se glave, kopale oči...
Nakon rata ta antivjernička kampanja nije nestala ni ishlapila, vidljiva je i sad, itekako, a krizu vrijednosti koju vučemo iz komunizma vidimo u svim poljima: i u naglašenom hedonizmu, potrošačkom mentalitetu, materijalizmu, obezvrjeđivanju kulture, nepotizmu, korupciji, nemoralnom i nedemokratskom strančarenju itd.
Netko će samodopadno reći: za to su uglavnom vjernici krivi!
Da, i Neron je rekao da su Rim zapalili kršćani.