Katolički odgovori

Izgleda da nije za loše duhovno stanje crkve odgovoran svet sa svojim lošim uticajem na crkvu, nego obrnuto, vernici pružaju svetu loš primer svojim životom, a same proklamovane hrišćanske vrednosti ne bivaju shvaćene ništa uzvišenije od raznih komunističkih fraza u vreme socijalizma; pa i u svojoj praksi one više služe za izgovor za greh, nego što čuvaju ljude od greha. Sve demokratske snage društva su se nadale da će pad autoriteta komunizma 1989. godine da dovede do otrežnjenja naroda, te da će procvetati demokratsko društvo sa svim njegovim tekovinama. Medjutim, narod se nije pokajao za zlo koje je činio u ime komunizma, već je samo odbacio svoju sada već iskompromitovanu ideologiju i okrenuo se ka religiji. Komandanta Savu je u ljudskoj svesti zamenio Sveti Sava. Dezurni krivci vidjeni u neprijateljima revolucije disidentima, samo su zamenjeni sa nacionalnim i verskim neprijateljima. Ljudi nisu postali bolji, nego gori. Nivo autoritarnosti koji je imao najvisu stopu u svetu 1973. godine, vecu nego muslimani severne Afrike, uskoro je kulminirao i doveo do rata. Religija nije ljude sacuvala od tog zla, nego mu je pruzila pokrice. Oni isti motivi iz kojih prosecan vernik cini dobra dela, ti isti motivi u vreme krize i stresa postaju glavni pokretaci sukoba medju ljudima. Osoba koja sve vrske duznosti strogo izvrsava iz osecanja krivice, u vreme stresa postaje opterecena strahovim, teorijom zavere, izvor sumnjicenja drugih, i nosilac laznog moralisanja. Osoba koje je dobra i religiozna iz gordosti i sujete, zbog te gordosti postaje jako lako osetljiva, uvredljiva i sklona sukobima sa svima drugima; pa na taj nacin i ona postaje generator sukoba. Osoba koja cini dobra dela iz sebicnog sentimenta pokazuje kukavicki karakter, jer je nespremna da zrtvuje prijatna osecanja ukoliko ustane da osudi zlo koje slusa i vidi oko sebe. U takvom mnostvu iskusenja, religija, sem u nekim retkim izuzecima, ne pomaze ljudima da shvate pravu prirodu svog problema, nego svoju revnost i temelji na tim motivima neciste savesti, ponositosti i sebicnosti; dok istovremeno svestenstvo licemerno kritikuje plodove tih istih motiva (ogovaranje, sklonost sukobima, mrznju, ...).

Zahvaljujem se na linku gdje se može vidjeti cjelovito istraživanje. Međutim meni sad nije jasno zašto si prije napisao :


Takav kad se pročita sve i istraživanje uzme cjelovito ni u kom slučaju se ne može izvesti takav zaključak osim ako netko nije krajnje nedobronamjeran i tendenciozan.

Krenimo od početka i utvrdimo gole činjenice.
Prije svega cilj istraživanja je "Spremnost na pomirenje" u odnosu na prošli te nigdje nije provjeravano je su li ti ljudi odista religiozni ili se samo tako izjašnjavaju. Autor studije je to pošteno i napisao dok to ovdje nije tako prezentirano.

Druga stvar je tvrdnja da su "religiozni ljudi su u proseku gori od ateista i agnostika" dakle implicira se generalan zaključak za sve, međutim na temelju ovog istraživanja se to sigurno ne može tvrditi jer je uzorak drugačije koncipiran. Sudjelovalo je ukupno 4824 ispitanika, mladih ljudi, iz tri države bivše Jugoslavije: Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije i to u tri faze.
Prva faza premali broj ispitanika po 20 iz svake zemlje (većina ispitanika izjavljuje da su religiozni i poštuju vjerske praznike, ali najčešće ne ispunjavaju vjerske dužnosti poput postova, molitvi, klanjanja i slično.) a ispitivanje u drugoj i trećoj fazi obuhvaća isključivo studente uz veoma mali broj onih iz viših škola dakle nema šire zahvaćanje u socijalnu strukturu država a niti svih slojeva društva. Ispitanika iz Srbije ima gotovo duplo više nego onih iz Hrvatske ili Bosne.

Treća stvar i najvažnija je kako sam autor (koji je ujedno i stručnjak na tom području nigdje ne izvlači isti zaključak koji je ovdje Misha nekorektno prezentirao već baš suprotno.
U djelu C2 str 249 – 250 stoji:
Religioznim osećanjima većina ispitanika daje veoma važnu ulogu u procesu pomirenja, što se obrazlaže time da se sva tri naroda uglavnom vide kao religiozni narodi koji se u velikoj meri u vaspitanju oslanjaju na veru i crkvu. Ova uloga može biti pozitivna i potkrepljena humanističkim vrednostima koji stoje u osnovi svake vere i jedinstvena su, i mogu se koristiti za promovisanje nenasilnih metoda za rešavanje konflikata (“ko tebe kamenom…”, “osveta je moja…”).

Knjiga A poglavlje "Religijski aspekti pomirenja. "
"Sam pojam pomirenja i potiče iz religijske tradicije. Iako na osnovu niza istorijskih primera najkrvavijih odmazdi i krvoprolića "u ime vere" možemo steći sasvim drugačiji utisak, u mnogim religijskim tradicijama, gotovo univerzalna načela su ljubav, praštanje, milosrđe i nenasilje. "

Uglavnom istraživanje nije uopće polučilo anti-religijski i anti-vjerski zaključak već se ističe nepoznavanje onoga što vjera govori o pomirenju. Npr u knjizi B str 184. se navodi
"da je u jednoj anketi javnog mnjenja utvrđeno da je za Srbe religija najpre tradicija: prva asocijacija na Božić je pečeno prase, a na Vaskrs tucanje šarenim jajima, i tu se za dobar deo "vernika" završava sve znanje o tim velikim praznicima. Nakon toga, po istom istraživanju, religija je identifikovana sa pripadnošću svom narodu. Više ljudi vidi religiju čak i kroz marksističku sintagmu – "opijum za narod" nego kao duboku veru u Boga. "

Autor se stvarno trudio korektno prezentirati rezultate na uzorku koji je obrađivao (iako dovoljno ne poznaje vjere koje nisu dominantne u njegovoj državi) pa mu se pokoja omaška poput nepoznavanja razlike između katoličkih pojmova "karizme" i korizme može oprostiti.
Dakle tako stvari stoje oko istraživanja autora Dr. Nebojše Petrovića, međutim ostaje pitanje zašto Misha u naletu prosvjetiteljskog zanosa tako nedobronamjerno prezentira te rezultate i zaključke?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pa naravno da bi religiozni ljudi bili bolji od ateista da su zaista religiozni.

Ko to osporava?

Ovo istrazivanje sam i izneo kao dokaz da oni koji su uvereni da su religiozni jesu lazno religiozni i zato gori od ateista.

Ako su ateisti u proseku spremniji na pomirenje nego religiozni, onda to otkriva da religija u proseku ljude ne cini boljima nego gorima.

Zatim, ako oni koji su uvereni da se drze ucenja crkve pokazuju manju sklonost ka pomirenju u odnosu na one koji su takodje religioni, ali ne drze sve sto crkva uci, onda je to jos alarmantnije, jer pokazuje da sto su ljudi vise uouceni u religiju koja im se servira, da su gori, a ne bolji.



Pa u samoj recenici koju citiras se kaze "u proseku" sto sam gore boldovao i obojio da bi bilo jasno, pa kako mozes da onda podmeces da se iz takve recenice implicira generalni zakljucak za sve? Zar tebi to nije protivrecno da negiras ono sto u samoj recenici citiras kao suprotno?!



Kakve to veze ima za pojam uloge religije? Zasto bi religija studente cinila gorim od ateista, a one druge koji nisu studenti boljim?



Kakve to veze ima, kada su rezultati i u Srbiji i van Srbije pokazali da su religiozni u oba slucaja gori od ateista?



Ovde u ovom pasusu on uopste ne govori o onome o cemu mi sada pricamo, vec samo komentarise da su vrednosti koje pozivanju na pomirenje pozitivne, ali u ostatku rada pokazuje da se te vrednosti u praksi najvise krse od strane onih koji su najvise motivisani na religioznost.



Mislim da je tvoje tumacenje ovog rada ocajnicki pokusaj da se ne vidi ono sto je ocigledno, sto otkrivaju sami rezultati isyrazivanja, a to je da su religiozni ljudi gori od ateista i to srazmerno stepenu svoje religioznosti. Suprotno tvom tumacenju tih rezultata sam dr Nebojsa Petrovic primecuje:

"Zanimljivo je recimo da se neki ispitanici sa teoloških (hrišćanskih) fakulteta i iz Beograda i iz Zagreba, kao odgovor na tvdrnje u kojima se pominje da bi drugima trebalo oprostiti uglavnom reaguju zaokružujući da se uopšte ili uglavnom ne slažu! Postavlja se pitanje, zar to nije u potpunoj suprotnosti sa onim što bi trebalo da bude osnovna stvar koja bi trebala da se uči i prihvati na tim fakultetima?!"

Dakle, neozbiljno je govoriti o tome da svet utice lose na crkvu. Crkva utice lose na svet, jer je njen moralni prosek gori od proseka ateista. To otkrivaju i sva ostala istrazivanja na tu temu, radjena kod nas i u svetu.

Uistinu svašta!
Ovo je kao dokazivanje Biblijom da Boga nema!

Ovo je naucno dokazivanje da u srcima vecine religioznih ljudi Boga nema. I argumenat da je tacno zapazanje Domenike:



Da li sam mozda dirnuo u tabu koji nisam smeo?

Da li je Isus pogresio kada je na vernike stavio ovu odgovornost da poznaju vezu izmedju uzroka i posledice:

"Po rodovima njihovim poznacete ih. Eda li se bere s trnja grozdje, ili s cicka smokve? Tako svako drvo dobro rodove dobre radja, a zlo drvo rodove zle radja. Ne moze drvo dobro rodova zlih radjati, ni drvo zlo rodova dobrih radjati. Svako dakle drvo koje ne radja rod dobar, seku i u oganj bacaju. I tako dakle po rodovima njihovim poznacete ih. Nece svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Uci u carstvo nebesko; no koji cini po volji Oca mog koji je na nebesima. Mnogi ce reci meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojim imenom djavole izgonili, i Tvojim imenom cudesa mnoga tvorili? I tada cu im ja kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene koji cinite bezakonje." (Matej 7,16-23)

Elementarna stvar ako covek ne zeli da zivi u samoobmani jeste da gaji duh prespitivanja motiva svoga srca u svetlosti bozanskih kriterijuma.

Vecina religioznih ljudi su gori od ateista iz najmanje cetiri razloga:

1) Zato što svoja dobra dela čine iz loših pobuda: krivice, gordosti, sebičnog sentimenta i koristoljublja, umesto iz nesebične ljubavi. Cim dodje stres on rusi njihovu kucu sazidanu na pesku umesto na Steni, jer se krivica razotkriva kao koren licemerstva, fobija, laznog moralisanja, projekcije; uvredjena gordost radja sukobe sa drugima, itd.

2) Zato što imaju takvu predstavu o dobru i zlu koja ne zahteva da reformišu svoj karakter, već ih zavarava spoljnim promenama u svom ponašanju. Ljudi se kaju sto su nesto ruzno rekli ili ucinili, a ne sto su takvi, jer nisu svesni svoga greha na nivou pobuda svoga srca. Pre nego su postali religiozni, znali su prekos avesti da su gordost, sujeta, sebicnost, telesnost, itd gresi. A sada kada su postali religiozni, vaznije im je da li rade na crveno slovo ili ne; nego kakvi su u srcu.

3) Zato što im kroz različite rituale i izvore osećanja religiozni sistem pruža umirenje savesti u njihovom nepokajanju, pa mogu slobodnije od osude savesti da čine zlo, nego otvoreni bezbožnici.

4) I zato što ih oslanjanje na religiozne vođe i na sopstvena osećanja oslobađa od odgovornosti da razumno preispitaju svoje motive i tako postanu svesni svoje samoobmane.

Ne nije istina ti generaliziraš i prije uopće nisi stvari postavio tako. Unatoč ovim tvrdnjama da razlikuješ one koji su religiozni i one koji samo tvrde kako jesu u nastavku posta opet generaliziraš i zanemaruješ tu činjenicu.



Zaključak ovog istraživanja nije takav, toga nema u studiji već je to tvoja konstrukcija stvari no onda se postavlja pitanje tvoje kompetentnosti. za tumačenje istraživanja. Dakle navedi gdje je iznijet taj zaključak i zašto tvrdiš nešto što sam autor ne tvrdi?



U istraživanju se barata s pojmom "oni koji su se izjasnili kao religiozni" a ne "religiozni". Nisam pročitao da je provjeravao znaju li ti ljudi osnove u što se vjeruje a nije provjeravao je li im itko iz učiteljstva Crkve rekao da nema potrebe za pomirenjem.



Riječ "u prosjeku" ne mijenja ništa jer je za tvoju generalizaciju, ključno je to što one koji se samo izjašnjavaju kao vjernici poistovjećuješ s vjernicima bez provjere istinitosti te tvrdnje. Tek bi provjera upućenosti u vjerske istine otklonila generalizaciju.
Budući nismo u cirkusu (i u skladu s dobrim ponašanjem na internetu) za naglašavanje je dosta boldati riječ bez potrebe za bojanjem pa boju mičemo iz postova a crvenom bojom može pisati samo admin ili mod kad upozorava. Kao npr. sada


Ne znam otkud ti tko neinteligentan zaključak. Naprosto se radi o tome da se na osnovu istraživanja jedne socijalne grupe (studenata) ne generalizira stvar na sve one koji su religiozni.


Par redaka gore si naveo da ne generaliziraš a sada radiš suprotno. Ako je uzorak manji u nekim državama naravno da je i manja točnost istraživanja. Uostalom sam autor ističe nereprezentativnost uzorka a analogijom neke stvari preslikava.



Ovo nije zaključak ispitivanja (jer očito nije dovoljan broj ispitanika takvih stavova jer autor jasno kaže "neki") već usputna opaska autora koja mu se učinila zanimljivom. Amateri često iz neznanja pobrkaju težinske faktore izjava u tekstu, međutim jasno se zna što je zaključak a što neka druga bilješka.


Ne razumijem zašto niti jedno objektivno istraživanje nije jasno izreklo taj zaključak. Kako to da ne možeš naći niti jedan citat iz objektivnog istraživanja koje to tvrdi a ima ih toliko. Sve ovo do sada su neka tvoja tumačenja a ne istiniti zaključci istraživanja.




Prije svega Misha nemoj lagati jer takve izjave u zaključcima istraživanja nema to je neka tvoja konstrukcija na krilima umišljenog prosvjetiteljstva. U toj izjavi ima manje istine nego u tvrdnji da se takvi zaključci vrijede i točniji su, duplo više za Srbiju, s obzirom na uzorak, nego za ostale.
Dakle ili jasno pokaži gdje se u zaključcima istraživanja točno navode te tvrdnje koje prezentiraš ili prestani lagati.


A možda ti imaš komunistički tabu kako je religija opijum za narod koji je sad umotan u neko pseudo-protestantsko prosvjetiteljstvo.


A možda ti imaš komunistički tabu kako je religija opijum za narod koji je sad umotan u neko pseudo-protestantsko prosvjetiteljstvo.


Bog sigurno nije pogriješio no čest je slučaj da umišljeni pojedinci pogriješe u svojim tumačenjima zbog toga je Bog utemeljio svoju Katoličku Crkvu da bi čuvala nauk i izvan koje nema spasenja.


Ok pa se ja sad pitam zašto ne meteš ispred svog praga kad je istraživanje jasno pokazalo kako je loša situacija u Srbiji?



Vjerojatno je većina onih koji nisu istinski katolici a samo se tako izjašnjavaju sklona zlu zbog površnosti i običaja. Međutim istinski katolici i u širem smislu istinski kršćani sigurno imaju racionalno objašnjenje zašto čine dobro i kad su time osobno oštećeni. To je primjer žrtve Isusa Krista. Dok ateisti i agnostici sebi odista ne mogu ničim objasniti zašto su dobri kad im to ne ide u prilog. To je notorna činjenica koju većina ateističkih intelektualaca prizna.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Vec sam citirao na samom pocetku diskusije sta se pokazalo u istrazivanju:

"Pokazalo se da najniže skorove spremnosti za pomirenje postižu oni koji se deklarišu kao ´ubeđeni vernici koji prihvataju sva učenja svoje religije i po njima se ponašaju´. Potom slede vernici koji ne prihvataju baš sve zahteve svoje vere, koji takođe imaju niže skorove od ostalih neodlučnih, nezainteresovanih i nereligioznih." (Dr. Nebojša Petrović, Psihološke osnove pomirenja, 265, 2005)



Pa to i jeste svrha zasto sam se pozvao na to istrazivanje, da bih pokazao da to nisu zaista stvarni vernici u srcu, a da su od njih u proseku bolji oni koji ne drze ucenje crkve, a najbolji koji su ateisti. Rodovi duha po Isusu Hristu jesu kriterijum da li pijemo za pravog izvora.

Misha puno si i vremena i prostora potrošio da dokažeš kako Crkva ne valja (posebno katolička!) kako samo vjerra u Isusa - daje "vodu za život"

Prvo nekakvo istraživanje - ne može biti temelj naučne a jkoš manje teološke misli. Drugo Crkva na zemlji (o njoj i razgovaramo) je zajednica grješnih ljudi koje Isus krist vodi k spasenju i on je ustanovio Crkvu "Tio si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju." "Evo ja vas šaljem kao janjce među vukove,,," "Tko vas sluša mene sluša,," "I za njih se posvećujem da ne propadne ni jedan od njih koje si mi dao, osim sina propasti"

Prema tome nama vjernicima je ovo temelj i na ovcom temelju smo usađeni po sv. Krštenju znajući da smo ljudi koji dokle god žive ostaju ljudi sa svojim manama, ali znajući da Nas Krist čeka pokušavamo živjeti po Duhu Kristovu.


I ako si si čovjek istine i dobronamjeran (u što sumnjam s pravom) sada lijepo iznesi jedno istraživanje:Koliko kršćanstvo (katoličanstvo čini ljude boljima) da ti spoemnem nekoliko likova zadnjeg vremena (bl,Alojzija sada ostavimo po strani - ali spomenimo Ivana Merza, Maricu Stanković, o. Antu Gabrića i brojne druge- samo da spomenem članove hrvatskog naroda.. a da ne spominjem druge narode kao o Maksimiljana Kolbe.. Koliko bi svijet bio siromašniji da nema ovog duhovnog utjecaja Crkve...

hajde ostavi se dokazivanja onoga što ne možeš dokazati jer "Crkvu neće navladati ni vrata paklena" pa ni sve krize koje je sada potresaju...

Tu nisam ja nista kriv. To otkrivaju sva moguca istrazivanja ikada i igde radjena u svetu do kojih sam uspeo zadnjih nekoliko godina da dodjem.



Mislim da ako covek veruje u nekoga ili nesto drugo nego Isusa, da onda time otkriva da ima drugoga boga osim Jednoga.

Ako covek nije zadovoljan verom u Isusove zasluge, zar to ne znaci da se u srcu nije pokajao za svoje grehe. Ako mu u tom neverstvu pruzis neki drugi izvor satisfakcije, pomoci ces mu da ostane nepokajan, a da sacuva lazno uverenje da je prihvacen od Boga.

Secas se primera dva molitelja u hramu, carinika i fariseja?

Oboje su posle molitve izasli iz hrama veoma zadovoljni. Ali dok je carinik bio zadovoljan karakterom Boga koji mu je oprostio, farisej je bio zadovoljan sobom i svojim karakterom. Dakle, kada je covek u srcu nepokajan, on ne moze da ima cistu savest i da bude zadovoljan Bogom koji mu prasta. Njegova jedina nada, ako nece da se pokaje, jeste da spusti pogled ka necem drugom sto mu pruza psiholosku sigurnost da je sa Bogom. Ako mu crkva pruza takvu sigurnost, onda ga podrazava da ostane u stanju nepokajanja.



Ako ljudi ostaju isti kada se obrate Bogu i kada se Bog useli u njh, zasto Isus kaze da cemo po rodovima poznati one koji su sa Bogom?

Valjda nekakve posledice po coveka ostavlja ovo iskustvo:

"Ja ću vas očistiti od svih nečistota vaših i od svih gadnih bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete. I ...bićete mi narod i ja ću vam biti Bog." (Jezekilj 36,25-28)

Veoma me zanima neki istorijski izvestaj kako je usvajanje religije promenilo karakter naroda koji je postao religiozan.

Da li ti je poznat takav izvestaj, ili smatras kao sto si interpretirao, da ljudi ostaju sa svojim slabostima i dalje nepromenjeni?

Znam da crkvu niko iz sveta ne moze ugroziti, ali treba malo misliti i o ljudima u svetu i uticaju koji crkva ima na njih.

naveo sam prave primjere, i svjetski poznate i priznate, a o onim malim ljudima o kojima mediji šute neću ni govoriti.
Samo u zajedništvu Crkve čovjek može postići i najbolje ciljeve i rezultate usprkos svih kvazi naučnih istraživanja.

Misha, čovjek zaljubljen u samoga sebe ne vidi dalje od svog nosa.

Mi, koji imamo sreću da smo rođeni u kulturi i civilizaciji izgrađenoj na kršćanskim temeljima, u kojoj je - u najboljem slučaju - onaj imperativ "Ljubi bližnjega svoga" ublažen i promijenjen u "Poštuj drugoga", sad kad nemamo u blizini nikakve poganske narode koji još odsijecaju ljudske glave bogovima za žrtvu, i nemamo iskustva indijskog kastinskog sustava koji osuđuje ljude na ropstvo, bijedu i siromaštvo - mi se sad kao samodopadno pitamo: Pa kako to da smo mi toliko dobri??

Mudrujemo i razbacujemo se svojom dobrotom - naravno, Bog nam više ne treba !!

Sve ono što je dobro i vrijedno u današnjem humanizmu, preuzeto je iz kršćanstva - da bi na kraju čovjek rekao: ne treba mi više Bog !! Vidite kako sam dobar, bolji nego većina onih kršćana tamo... !!

... i tako je na kulturnom i bogatom Zapadu nastao ateistički humanizam.

Ima li veće oholosti prema Bogu od ove?

Nama je svojevremeno jedan svećenik na našim HZBS susretima ispričao da je puno puta doživio da ga ljudi napadnu dok hoda gradom (odjeven u habit), da su ga neki pljuvali i vrijeđali. On bi se poslije uvijek za njih molio...
Razumljivo je to. Zlo je jače od čovjeka (možemo ga pobijediti samo snagom Isusa Krista) i normalno je da oni koji su predani grijesima tako reagiraju na svetost. Neka duhovna borba se može odvijati da i nismo svjesni. Ono što je Vlč. Sneni opisao u JNA, s križićem skrivenim ispod košulje i reakcijom kolege (epilepsija?!) mi je vrlo slično primjeru koji sam navela.
(Šteta što ponekad liječnici ostaju krivi što ne znaju liječiti epilepsiju!)

Prema tome kriza vrijednosti i predanost grijehu je uzrok anticrkvene propagande, a ne obrnuto.

Mislim da bi se za vecinu religioznih ljudi to pre moglo reci nego za vecinu ateista, jer su toliko zadovoljni sobom i onim sto sami rade sa tim krunicama, sa svojim molitvama, postovima, sa telom Hristovim koje su preko usta uzeli u sebe, sa svojom ispovescu, sa svojim dobrim delima, da im zaista Bog nije potreban kao Spasitelj.

"Velik se deo tih ljudi toliko oslanja na svoje obrede i sitna ljudska predanja da im cak i nebo izgleda malo dostojna nagrada za njihove zasluge; pritom i ne misle da se Hristos na sudnji dan nece obazirati na te stvari i da ce ih samo pitati jesu li vrsili njegovu zapovest o ljubavi.

Tada ce jedan pokazivati svoj stomak pun raznih vrsta riba, drugi ce prosuti sto merica psalama, treci ce nabrojiti hiljade postova i izracunati koliko mu je puta, i pored jednog obroka dnevno, skoro pukao stomak, cetvrti ce izneti toliko verskih vezbi da vi se jedva mogle natovariti na sedam teretnih ladja. Jedan ce se hvaliti da za sezdeset godina nije nikada dotakao novac drukcije nego u dvostrukim rukavicama, drugi ce biti u tako prljavoj i masnoj kukuljici da je nijedan obalski radnik ne bi hteo metnuti na glavu, treci ce se razmetati da je vise od pedeset godina ziveo kao sundjer prirastao uvek za isto mesto, cetvrti ce pokazivati svoj glas promukao od vecitog pevanja, peti ce tvrditi da je od velike usamljenosti postao dremljiv, sesti da mu se od dugog cutanja oduzeo jezik. A Hrist ce prekinuti ta hvalisanja bez kraja i reci ce: "Odakle ovo novo pleme jevrejsko? Jedan zakon samo priznajem za svoj, ali o njemu ne cujem ni reci. Nekada sam javno i nezavijeno obecao nasledstvo svoga oca, ali ne za kukuljice, molitve i postove, nego za vrsenje hriscanske ljubavi. Ne priznajem one koji suvise dobro poznaju svoje zasluge i koji hoce da izgledaju svetiji od mene. Neka oni idu na Abraksasova nebesa, ako im se svidja, ili neka narede da im se napravi novi raj, kada neka svoja predanja pretpostavljaju mojim zapovestima!" Kad monasi budu culi i videli da se od njih vise cene mornari i kocijasi, sta mislite, s kakvim ce se zaprepascenjem zgledati?
(Erazmo Roterdamski, Pohvala ludosti)

A mimo svega toga, pogledajmo u praksi, da li je ponovni vaskrs religije pocetkom devedesetih godina na Balkanu doneo bolje rodove duha, od onih koje je donosio ateisticki komunizam?

Misha napisa:

Misha nauči najprije razliku između religioznosti i kršćanstva i katoličanstva. To nije isto.

Ja sam svećenik već 40 godina radio sam kroz to vrijeme i kod nas i u Europi, ja ne vidim porast toga kršćanstva, ni kod nas ni u Evropi. O čemu ti pričaš...

postavio sam ti nekoliko pitanja - nikada nisi na njih odgovorio nego stalno otvaras neke nove teme i podrucja. Molim odgovor na moja pitanja.