Katolički odgovori

Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe o temi "Teološko promišljanje o pastoralu samaca" započeo je u utorak 6. listopada u hotelu "Slavonija" u Vinkovcima. Iz opširnog članka koji donosi IKA http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=115925 prenosim par misli da nas potaknu na raspravu o ovoj problematici.

Hrvatskoj je oko 9000 trajno ili privremeno samaca, žena i muškaraca. Mali je broj njih koji su se dragovoljno na to odlučili, a puno je veći broj onih koje je životna situacija dovela u takvo stanje.

Dr. Ivica Raguž s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (KBF) u Đakovu je rekao "Bit ideje staleža u Katoličkoj Crkvi jest konkretizitano, duhovno-tjelesno obvezivanje vjernika za odnos s Bogom, koje samo slijedi temeljnu logiku kršćanske vjere, a to je utjelovljenje druge božanske osobe. Takva logika kršćanske vjere isključuje treći stalež, stalež samaca jer se kod njih ne događa upravo to konkretizirano obvezivanje za odnos s Bogom. Koliko god se samci angažirali i djelovali u društvu i Crkvi, ostaje i dalje činjenica da se oni nisu konkretizirano obvezali u svojem odnosu s Bogom, a time i s drugima. Dakako, time se ne želi reći da su vjernici u braku i redovničkom staležu samom svojom pripadnošću bolji od samaca. Posve je jasno da su dobri ili loši vjernici kako u braku i redovništvu, tako i u samačkom životu. Budući da je samački život u objektivnoj suprotnosti s logikom kršćanske vjere, možemo reći da on lakše pogoduje određenoj vrsti egoizma, jer je čovjek neobvezan drugim i duhom i tijelom."

Pokojni teolog Hans Urs von Balthasar naziva samački život staležom iščekivanja.
Što mislite koje je rješenje za samce? Da li su to svjetovni instituti ili redovništvo?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ja sam tijekom studija uveo praksu celibata, ne bih li se mogao bolje koncentrirati na studij i povećati svoju službu Crkvi. Nije bilo ništa zavjetovano, dapače, bilo je i ljubavi, ali većinom sam ostao sam.

Mišljenje dr. Raguža smatram uvredljivim. Zašto da njegova savjest mene sudi? Don Ante Baković htio je uvesti čak i porez na samce. Ako ti ljudi misle da su samci ego-tripovi, mogu jedino reći da je to još jedan pokazatelj potrebe za komunikacijom u Crkvi- koja evidentno nedostaje.

Ne želim vrijeđati apsolutno nikoga, međutim, moje je osobno mišljenje da je najbolje za svakoga pojedinca da se opredjeli za jedno od tri ponuđena zvanja: kler, redovništvo ili brak. Osim dakako ako viša sila, bolest ili tome slično, to sprečavaju. Dakako, svatko ima pravo na odabir svog puta, svatko ima pravo organizirati život kako želi, međutim, kada malo promatram samce oko sebe, dolazim do gornjeg zaključka.

Ja se ne vidim uvrijeđenim, ali mislim da Crkva nepotrebno želi svaki pojam institucionalizirati. Ako je čovjek van reda, zar ne može biti sluga Božji? Zar mora davati nekakve zavjete, mimo svojeg htijenja (a znamo tko htijenje uobličava)? Ja te sfere nikad nisam dopustio da me zabrinjavaju- ako ću se ženit ili redit, hvala Bogu. Ako ostanem samac, neka je i takvo što Božje (volio bih da ne budem, ali vjerom se sve postiže).

Nije dobro relativizirati pitanje pripadanja staležu.
Danas, kad bi svi htjeli sve raditi i svatko za sebe misli da je najpametniji te zna što bi netko drugi trebao raditi i kako se ponašati. Ako želimo u toj "buci samodopadnosti" razdvojiti bitno od nebitnog, odnosno vidjeti što smo obavezni a što ne trebamo raditi (da sebi odredimo prioritete) jako ja bitno promotriti stvarnost s obzirom na odgovornost koju pojedinci nose. Nema boljeg načina za to, nego promotriti nekoga tko se hoće praviti učitelj, kroz stalež u koji spada. Na kraju krajeva Tradicija Crkve, od apostolskih vremena je tome itekako pridavala značaj. Danas kad se društvo jako segmentira u svakom pogledu (obrazovnom, stručnom...) tim je više pitanje Staleža jako bitno jer kao što se stručno ne možemo baviti svime za što smatramo da smo kompetentni, tako niti ne smijemo zanemarivati pitanje staleža i staleških dužnosti.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Sinke je napisao:

Sinke nisam ovo znao o tebi. Inače, Sinke i ja se donekle osobno poznajemo. Komentar ove rečenice: mislim da ovo nije ispravno ovako sastaviti i tvrditi, mada mi je nakana ok. Evo kako bi parafrazirano ovakva tvrdnja (po meni) imala i crkvenost: "Ja sam tijekom studija odustao od traženja bračnog druga, ne bi li se mogao bolje koncentrirati na studij, a potom ispuniti svoju službu u Crkvi kroz bračni stalež kao pravi crkveni stalež"

- malo je duža parafraza, ali kako primjećuješ smisao je drugi. Zašto? Pa zato jer se smisao celibata ne može usvojiti kao vrijednost za sebe. Ne može neki laik uzeti celibat da bi bolje služio Crkvi jer obratno bi bilo kad ne bi živio celibat i "normalno" (niš posebno) služio Crkvi, a prakticirao bi suprotno od celibata, on bi van braka činio grijeh bludnosti. Ima svoju ulogu među klericima, te ne može imati istu svrhu i efekt za nas koji nismo klerici. Osim ako si mislio biti posvećeni djevac. Vjerovatno i to postoji, no vjerovatno je i izuzetno rijetko. Za posvećene djevice znam da postoje. Napomena: to nisu redovnici i redovnice. I još provjera je li to tako - neka kažu naši klerici je li to tako?
Ne bih previše ulazio u temu o samcima, no dao bi još jedan primjer zloporabe uloge celibata. Znam bračni par koji živi u celibatu, s razloga sličnom "da bi povećao svoju službu Crkvi". Biti u braku i živjeti celibat je protuslovno u sebi.

Jesi li zabunom ispustio nanje poznatu opciju "svjetovnih instituta"? U Hrvatskoj je oko 150 žena koje su se dragovoljno odlučile na posvećeni život živeći u čistoći kroz opciju svjetovnih instituta. Što misliš o toj opciji?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

A kakvi su to svjetovni instituti? (...može objašnjenje za nas potpune neznalice?...molim)

U novom Zakoniku crkvenoga prava, u kanonu 710, svjetovni se institut opisuje kao "ustanova posvecena zivota u kojoj se krscani sto zive u svijetu trude oko savrsenstva ljubavi te nastoje u prvom redu iznutra pridonijeti posvecenju svijeta".

Više o njima imaš na linku http://www.hic.hr/dom/300/dom11.htm

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Hvala Barnaba... ima dosta informacija na linku!

Sam naziv ''staleži'' je krajnje zastarjel i ne odgovara ovom vremenu, danas bi ispravnije bilo reći ''socijalna skupina''.

Ne mislim da samački život pogoduje egoizmu više od života u paru ili braku, jer samci su često vrlo nesretne osobe, koje se osjećaju napušteno od cijelog svijeta i rijetko je kome utjeha činjenica da nisu napušteni od Boga.

S Bogom se naime, ne može ručati i voditi ugodni nedjeljni razgovor uz vino, gledati zanimljiv film na tv-u, otići u kino, kititi drvce za Badnjak, bojati jaja za Uskrs, izmjenjivati nježnosti i tople riječi.
Od Boga je također nemoguće očekivati konkretnu svakodnevnu podršku u praktičnim stvarima kao što su, priprava ručka, kupovina na placu, pažnja dok si bolestan.

Prema tome, bračni parovi (i crkva) bi se trebali diviti snagi samaca, jer izuzetnio je teško i bolno biti sam.

A ako crkva nije zadovoljna što svi nisu u brakovima, nek piše otvoreno pismo Bogu, jer mnogi ljudi uopće ničime nisu krivi što su sami, razloge zna samo Bog, a siguran sam da svi ti ljudi ne žele biti redovnici i redovnice.

Socijalna skupina?! Jel ovo pokušaj nekog vica ili naš jezik zaista postaje toliko siromašan?



Excuse me, "samački život" i "osjećaj usamljenosti" dva su različita pojma i nisu nužno povezani. "Divljenje snazi samaca", bojim se, ne bi im ništa pomoglo. To što je "teško i bolno biti sam" ne uklapa se baš u suvremeno poimanje životnog stila, jer je samaca sve više i više - a nisu svi sudbinom zakinuti niti su emocionalni invalidi...

S druge strane: činjenica da nijedan čovjek nije od Boga napušten može biti itekako utješna, pogotovo u društvu u kojem jedni tvrde za čovjeka da je samo životinja, drugi da je roba s greškom, a treći da je slučajni prolaznik u svemiru... Utjeha u vjeri nije samo sentimentalizam, ona je dio vrlo živog i dinamičnog odnosa s Bogom, tzv. duhovnog života na koji je pozvan svaki čovjek.



Ovdje primjećujem najprije kako se ne doživljavaš pripadnikom Crkve, a drugo: koga to ona krivi? samce? osobno nisam tako shvatila uvodni post...

To je stručni jezik, ali mogao sam reći i manje stručno ''skupna ljudi'', ''staleži'' su pak arhaizam, kojima je mjesto u feudalnom društvu a ne u 21.st.



Vidiš, ali zanimljivo je pak to kako veeeelika većina samaca svoju samoću doživljava kroz usamljenost i osjećaj odbačenosti, to je pogotovo vidljivo za recimo proslava Božića, rođendana i sl.
To što je danas sve više ljudi usamljeno, to je činjenica koja govori o sve većem otuđenju društva i nemogućnosti uspostave kontakta, sve većem manjku socijalnih vještina ali i vremena.
To pak ne znači da su ti ljudi sretni jer su sami, većinom su nesretni ali neznaju kako si pomoći, također mnogi su i vjernici i mole se, nakon dužeg vremena samoće se čak i pitaju ''Što Bog ima protiv mene?'' (citiram jednu curu koju poznajem).



Sve je to lijepo, ali nisu svi ljudi dobili milost Božju da osjećaju njegovu prisutnost i da mogu samo u suodnosu s Bogom biti ispunjeni i sretni.
Ponovit ću; s Bogom se ne možeš smijati dok gledaš komedije, ne možeš pričati viceve, otići u Beč, dobiti masažu za bolna leđa, itd.
Inače, zanimljivo je da si spomenula ''robu s greškom'' kada uzmemo u obzir onu uvredu gore koju si uputila samcima.



Ovdje primjećujem najprije kako se ne doživljavaš pripadnikom Crkve, a drugo: koga to ona krivi? samce? osobno nisam tako shvatila uvodni post...[/quote]

Dakle, posve netočna konstatacija, čak i nepravedna s obzirom da o meni neznaš baš ništa.

Činjenica je da se Crkvi ne sviđa činjenica da je sve više ljudi samo a ne u vezama i brakovima, ali izgleda da ne nudi rješenje za taj veliki problem.

Znaš, Rio, mi ti kao Crkva jako volimo sve gledati kroz neku teološku špagicu. Ja se nisam nikad suviše brinuo vezano za nju, jer u praksi mnogo toga nije u stanju zavezati.

Nisam bio niti posvećeni djevac, niti je moj celibat odgovarao nekakvim zavjetima ili autoritetima. Bio je sasvim sadržan u uputi Pavla da se čovjek koji je sam brine za Gospodina. Radilo se više o principu, nego o nečem što se može usporediti sa svećeništvom ili posvećenjem. Takav način razmišljanja imao je meni više smisla (a i mnogima koji su me ispitivali o mom načinu života) od jednog Grozda i njegovih doživljaja zašto bih ja trebao biti samac (ili se ženiti).

Ideje da se sad treba tražiti bračni drug jer je ovo nekakav stalež u Crkvi ili što god, meni su bile (i danas su) prilično skučen kut gledanja na život, i na njegove izazove. Ako se bračni drug traži da se ispuni nekakva dužnost Crkvi, onda ja ne mogu pod tim uvjetima djelovati kao vjernik. Ja ću bračnog druga tražiti i nalaziti jer dolazi u životu vrijeme ljubavi. A ljubav nam ne može biti dužnost.

Razumijem ovdje da moj slučaj zbunjuje ljude navikle na neko "mainstream" crkveno razmišljanje, i oni mogu imati svoje mišljenje. Ja mogu jedino navesti da njihovo mišljenje nikad nisam uzimao za mjerodavno, i da mi je u životu ovo donjelo mnogo blagoslova.

Socijalna skupina je stručni termin ali on je krajnje neprikladan kao sinonim za stalež. To jednostavno nije isto. Bit ideje staleža u Katoličkoj Crkvi jest konkretizitano, duhovno-tjelesno obvezivanje vjernika za odnos s Bogom, što socijalne skupine nisu.
Uvođenje nekih novih termina ne može se raditi samo zato što je neki termin arhaičan već termini moraju odgovarati biti stvari.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.