Grijeh napravimo najčešće (moj slučaj) kad izgubim vjeru u nas u Boga...
Ili da budem konkretniji kad ne sagledam sliku šire kod svog rada i življenja.
Najčešće nisam niti svjestan kolike sam osobe povrijedio svojim životom. Isto tako i sam znam biti povrijeđen nečijim životom i radom, riječima...
I toga će biti i biti... Od toga se sastoji život na ovome svijetu.
Nismo bez veze svi jedinstveni neponovljivi, pa nikad nećemo sresti potpunog istomišljenika - svoju kopiju.
Znači u ovome svijetu po pitanju grešnosti sve funkcionira kako je i zamišljeno.
Ja živim, radim, stvaram, govorim, mislim... i time griješim vrijeđajući druge i sebe, Boga.
No nije poanta u griješenju (nema toga tko bi svima ugodio), poanta je po meni u proslavi Boga kroz odnos sa drugima kod peglanja povreda nas.
Opraštanje ili još bolje prihvaćanje i razumijevanje drugoga je ono što čini radost na kraju slaveći Boga.
Lk 7,47
Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi."Malo vjere u Boga u ljubav u slobodu svih nas i eto nam radosti i mira

A u vjeri ljubim Boga kad ljubim bližnjega. I to ne nekog svog... Kad ljubim svog neprijatelja.
Razumijevajući drugoga prihvaćanjem ja ujedno ljubim Boga!
Služeći drugima, ja služim sebi, ja služim Bogu

Lk 7, 50
A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila. ! Idi u miru!"