Da vidimo izbliza o čemu taj odlomak iz Svetog Pisma govori, citirat ću ga u cijelosti:
I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. (Otkrivenje 20, 1-6)
U komentarima Jeruzalemske Biblije o tome stoji:
Ovo je „uskrsnuće“ mučenika (usp. Iz 26,19; Ez 37) simbolično: označuje obnovu Crkve nakon rimskog progonstva koja će trajati koliko i zatočeništvo Zmajevo. Mučenici što čekaju ispod žrtvenika (6,9-11) odsada provode blažen život s Kristom. „Kraljevstvo od tisuću godina“ dakle, označuje zemaljsko razdoblje Božjega kraljevstva od pada Rima do dolaska Kristova (20, 11s). – Po sv. Augustinu i mnogima drugima „tisuću godina“ broji se od Kristova uskrsnuća: „prvo uskrsnuće“ označavalo bi krst (usp. Rim 6,1-11; Iv 5, 25-28) – Od najranije Crkve značajna struja tumači ovaj stavak doslovno: nakon stvarnog uskrsnuća mučenika Krist bi se imao vratiti na zemlju da zajedno sa svojim vjernicima ostvari sretno kraljevanje od tisuću godina. Takvu doslovnu tisućgodišnjaštvu (hilijazam ili milenarizam) Crkva nikada nije bila sklona.
O tako shvaćenom milenarizmu govori i Katekizam:
675 Prije dolaska Kristova Crkva mora proci kroz posljednju kusnju koja ce uzdrmati vjeru mnogih vjernika. Progonstvo sto prati njezino putovanje na zemlji otkrit ce "otajstvo bezakonja" pod oblikom religijske obmane koja ce ljudima nuditi prividno rjesenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. Vrhovna religijska obmana jest obmana Antikristova, to jest obmana jednoga pseudo-mesijanizma u kojemu covjek slavi sam sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je dosao u tijelu.
676 Ta Antikristova obmana vec se ocrtava u svijetu svaki put kad se hoce u povijesti ispuniti mesijansku nadu koja se moze dovrsiti samo onkraj povijesti kroz eshatonski sud: Crkva je, i pod njegovim ublazenim oblikom, odbacila krivotvorenje buduceg Kraljevstva Bozjega pod imenom milenarizma, osobito pod politickim oblikom jednoga sekulariziranog mesijanizma, "u svojoj bîti izopacenoga".
Na stranici
http://sites.google.com/site/molitedragadjeco/era-mira osobito u ulomcima starozavjetnih proroka govori se o ovom razdoblju između dva dolaska Kristova, ali i o tom konačnom Dolasku kada će se dovršiti djelo Otkupljenja, kroz posljednji sud.
Dakle,
suprotno od Dodatka na dnu stranice koji govori o porukama
don Stefana Gobbija koje se mogu ozbiljno uzeti jedino kao plod njegove pobožne mašte. On je privlačio pozornost ’90-tih godina kada je prognozirao da će se Marijin trijumf (naviješten u Fatimi) poklopiti sa Drugim Kristovim dolaskom i sa ujedinjenjem svih religija u jednu i to do 2000. godine. Onako kako on shvaća “1000-godišnje kraljevstvo” naziva se Era mira, a to je nekakvo privremeno razdoblje nakon 2. Kristova dolaska i Posljednjeg suda, a to kao što vidimo iz biblijskih komentara i katekizma Crkva ne naučava. Problem je i u nazivu: era mira podrazumijeva ne trajno, vječno, nego tek privremeno razdoblje Kristove vladavine i to je izraz, ni manje ni više, nego iz rječnika onih koji promiču New Age.
O don S. Gobbiju pisalo se i u časopisima “Catholic Answersa” pa preporučam:
http://archive.catholic.com/thisrock/2001/0101fea3.asp