Katolički odgovori

Evo, ovako: Ako smo cijeli život proveli živeći loše i griješeći, tada ćemo biti kažnjeni paklom.
No, kažnjava li nas Bog i na zemlji? Ako nešto loše učinimo da nam ne pomogne, ili da nam se dogodi nešto loše? Može li nas kazniti i na zemlji? MOLIM VAS ODGOVOR
Hvala, te ću imat još pitanja

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Nema sumnje da grijeh nosi posljedice za sobom. A te posljedice ne proizlaze iz Božjeg ne-milosrđa, nego iz same naravi grijeha.
Bog je taj koji oprašta i koji liječi rane nastale grijehom.

Nazovemo li te posljedice kaznama, onda vidimo da postoje vremenite (one koje se događaju za ovoga života) i vječne kazne.
Crkvi je Isus povjerio da u Njegovo ime može opraštati ne samo grijehe, nego otpuštati i vječne i vremenite kazne za te grijehe.

Sv. Katarina Genovska je napisala: "Čistilište počinje već ovdje na zemlji."

Ja bih nadodao da današnji svijet nikako ne želi priznati posljedice čemu je uzrok grijeh... Nesreća u Düsseldorfu na paradi ljubavi kad je bilo dosta mrtvih i kad je na uzročnost pokazao biskup Laun u Austriji digla se strahovita halabuka...Novoimenovani biskup Wagner u Linzu se morao zahvaliti na imenovanju zbog halabuke koja se digla među ostalim i zbog izjave da je New Orleans zaslužio uragan Katarinu zbog nemoralnog ponašanja - i brojnih klinika za abortuse...Teško svećeniku koji se usudi u propovijedi jasno reći da je i neka posljedica grijeha (po sebi jasna i razumljiva - uzmimo EIDS ) i onako kazna Božja zbog grijeha.. A joj tom svećeniku

O super! Napokon odgovori. Hvala vam.
Znači, ako ja teško sagriješim, trebam li biti u strahu da ću dobiti jedinicu ili će mi se nešto loše dogoditi. Kao kazna.
Popričah već sa župnikom, ali da čujem i VAS

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Uz svo duzno postovanje (znam da ste svecenik i da imate puno godina), meni su ovakve izjave monstruozne. Ali to je sada najmanje bitno.

Htio sam vas pitati: Ako Bog odluci tako smrcu kazniti grijesnike, zasto to ne radi selektivno? Zasto poplaviti citav grad i odnijeti tisuce zivota, ukljucujuci i one sigurno nevine (djecu), a ne "kazniti" teske grijesnike recimo infarktom??

Ja mislim da izjava nije monstruozna. Kad ne bi bilo kazne za grijehe, onda ne bi nikada niti došlo do propasti ovog svijeta. I mislim da mi itekako ispaštamo i za tuđe grijehe, ne samo za svoje. Kršćanin u tome ne bi trebao vidjeti nepravdu već dio Božjeg plana za svijet. Najbitnije je proći kroz ovaj život čuvajući zapovijedi Boga Oca. I pravda će se ostvariti u kraljevstvu nebeskom.

Čovječanstvo je jedna obitelj i dobro jednoga se prelijeva i na druge, ali isto tako i zlo. To svi u mini izdanju vidimo ako želimo gledati. Dijete ima neodgovorne roditelje i trpi, premda nedužno. Nažalost, to je i dio tajne zla, ali i opće, ljudske odgovornosti. Božja kazna, odnosno pripuštanje posljedicama je neizostava posljedica ljudskog izbora, a čovjek je slobodan birati dobro ili zlo. Uostalom, ovaj zemaljski život je put. Dijete koje nedužno strada sigurno nalazi svoje mjesto kod Boga, ali ostaje odgovornost onih koji su do tod stradavanja oveli. Ili misliš da bi Bog trebao biti agencija za krpanje svih ljudskih promašaja i tako otklanjati posljedice ljudskih izbora?

Kako se može zlo onoga tko čini nekoliko teških grijeha na dan prelijevati na sve druge, pa i na nneke ljude koji žive sveto?!
A nevina djeca koja stradaju, idu li u pakao, ili dobiju Milosrđe?

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Nisu izjave monstruozne, negoje to nekima teško za povjerovati i/ili prihvatiti. A čovjek treba znati prihvaćati sve istine vjere, i sve istine, pa i one teške. I da, točno je, kad ne bi bilo kazne za grijehe, ne bi bilo ni smaka svijeta nikada, a on će isto biti obilježen strahotama, ružnim događajima o kojima se govori i u Bibliji. Bit će potresi, kataklizma... i konačan dolazak Suca živih i mrtvih.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

A jesi ti pročitao što sam napisala?
Naravno da se prelijevaju i zlo i dobro. Posljedice dobra i posljedice zla nisu ograničene samo na one od kojih dobro i zlo dolaze, nego i na druge ljude. Pa na zemlji živimo skupa.
I zašto bi dobar čovjek završio u paklu?

E dobro...ako se zlo preljijeva i na druge, koji su dobri, i ne završe u paklu, nego se spase. A konačna pravda je na Božjem sudu koji je najpravedniji, ok, treba težiti za nebeskim i na nj misliti. Ok.
No, učinim li ja teški grijeh, koji prekida veze sa Bogom i uništava ono stanje milosti u čovjeku, trebam li biti u strahu da će mi se nešto loše dogoditi zbog toga zla(grijeha), npr. loša ocjena??

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Ni jedan zločin (a grijeh je zločin) ne ostaje ne kažnjen! Vjerska istina je: Bog je pravedan dobro nagrađuje zlo kažnjava! U ovu vjersku istinu (ruku na srce) ne vjeruje (ili ne želi vjerovati da je to stvarnost) ogroman broj katolika.
Onaj koji se promiskuitetno vlada - kad tad će oboljeti od neke spolne bolesti. Ona je normalna posljedica takvog ponašanja. Ali ujedno je i kazna za takvo ponašanje. Dijete rođeno od takvog roditelja nasljeđuje bolest - to je normalni tok prirodnih zakona. Nije Bog kriv što se roditelj toga djeteta vladao promiskuitetno.
Grade se ogromne hidrocentrale - umjetna jezera (ima svoje opravdanje i računicu) a nitko ne gleda na to da je to mijenjanje prirode - i ako pukne brana (već se događalo) strada mnoštvo nevinih ljudi. Zar je Bog kriv što su graditelji zadrli ondje gdje nisu smjeli (isti primjer i atomska bomba)! Kad god se čovjek stavlja na mjesto Boga dolazi kataklizma (Sodoma i Gomora) onda se optužuje Boga što je dopustio nevine žrtve!

Slično je pitao još i Job u istoimenoj biblijskoj knjizi (poglavlja 21 i 24). Odgovor bi dao Isus u Mt 25:31-46. Odgovor je u vječnosti: tko je što za života sijao, to će i požnjeti u vječnosti, neovisno o tome je li za zemaljskog života iz raznih razloga patio mnogo ili malo.
Zašto Bog tolerira postojanje očiglednih i nepokajanih griješnika? Nema baš egzaktnog odgovora osim Mt 13:24-30, koji bi dao do znanja da bi trenutno odstranjivanje griješnika iz svijeta živih moglo imati kobne posljedice po čovječanstvo (!). Možda zvuči sumanuto, ali zamislite kolika bi djeca ostala siročad da Bog trenutno odstrani njihove roditelje koji su u grijehu. Bi li to donijelo dobro?
Također, zašto dobri i nevini trpe? Zašto je Bog dopustio lisabonski potres baš na blagdan Svih Svetih, kad su se crkve srušile na vjernike koji su bili na misama? Unatoč nazočnosti živoga Isusa u svetohraništima? Nitko na to ne može baš sasvim točno odgovoriti, osim gledajući misterij Isusa razapetog na križu kojeg ni njegov Otac nije poštedio patnje. Svijet je mjesto u kojem postoje kaotični prirodni procesi kao njegov važan dio. Tsunamiji, potresi, ratovi...sve je to dio života kao i rođenje i smrt. Da nema patnje, bi li itko imao motiva pomagati ljudima?
Na neke stvari jednostavno nema odgovora (rekao bi stariji đavao C. S. Lewisa), osim ako ne bismo uzeli u obzir ono što je rekao jedan suradnik Majke Tereze. Pitao ga jedan hinduist, na umoru od bolesti: Kakav je taj tvoj Bog koji dopušta da ja ovako patim? Kako može biti dobar? Onaj mu odvrati: Ne znam zašto je dopustio da ovako patiš, ali znam da je mene poslao da ti pomognem.
Sve su to pokušaji odgovora. Ipak mislim da je pred problemom ljudske patnje najbolje šutjeti. I nastojati pomoći gdjegod možemo.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Ok, hvala vam za odgovore na temu.
No kako bi netko protumačio ovo:
"Poznata je legenda vezana uz Čudotvorno raspelo Sv. Vida koje se nalazi u Katedrali, prema kojoj se Petar Lončarević kartao sa svoja dva druga ispred crkve svetog Vida, gdje je bilo izloženo raspelo za javno štovanje. Igra mu nije polazila za rukom, pa je srdito dohvatio kamen i bacio ga u lijevi bok raspela. Na užas prisutnih, iz udarenog kipa, potekla je krv, a pod nogama bogohulnika otvorila se zemlja i progutala ga ostavivši mu svetogrdnu ruku da stravično izviruje. Tadašnji guverner Rijeke, barun Rauber, naredio je da se ruka javno spali na trgu, a za spomen na doga|aj dao je postaviti mjedenu ruku u podnožje raspela. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227." (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine). "
uzet sa http://www.rijeka.hr/SvetiVidZastitnik

Ok, uglavnom, što vi smatrate, zašto Bog tom čovjeku nije dao da se popravi i promjeni? Nego ga je odmah kaznio za strašni grijeh koji je počinio?

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Teško reći, jer je ipak riječ o legendi kakvih ima u svijetu o raznim ljudima koji su zbog nekog teško sablažnjivog grijeha pali naočigled svih još živi u pakao. Znam za sličnu legendu u kojoj je u pakao pala ohola plemkinja koja si je dala napraviti čizme od kruha, i u njima se šetala u javnosti naočigled gladnog naroda. To bi bio tzv. u nebo vapijući grijeh. Uglavnom takve legende podsjećaju na ozbiljnu duhovnu mogućnost nepopravljivog otvrdnuća u grijehu, otvrdnuća u kojem je obraćenje nemoguće, a štetan utjecaj na okolicu prevelik. Je li taj čovjek bio u takvom stanju, i je li u budućnosti da je poživio trebao napraviti nešto daleko gore od gađanja raspela kamenom, to nije na nama da znamo.
U Starom Zavjetu su živi u podzemlje pali Korah i ekipa koja je neprestano rovarila protiv Mojsija i huškala narod na povratak u Egipat, protiveći se izravno Božjim planovima, a i njihova uloga u katastrofi sa zlatnim teletom vjerojatno nije bila baš mala. No, Bog kakvog poznajemo je strpljiv. Isus je ipak dopustio da mu rade puno gore stvari dok je bio na zemlji, i nije tražio niti da vatra s neba siđe i spali samarijsko selo koje ga nije htjelo primiti, niti da s neba siđe više od dvanaest legija anđela i izbavi ga od svjetine koja samo što ga nije uhitila i odvela na Muku. A lijepo su ga nagovarali da siđe s križa, pa to nije htio učiniti.
Bila legenda istinita ili ne, njena pouka se dotiče Pavlove izjave da se Bog ne da ismjehivati. Kartanje pred crkvom nije neki primjer kršćanskog ponašanja, a gađanje kamenjem raspela još manje. Doduše, neki četnici izrešetali su raspelo u Slavoniji u ratu i čini se da im se u tom času ništa nije dogodilo...kad bi Bog takvo što uvijek odmah kažnjavao, tad ne bi bio potreban Posljednji Sud jer bi se sve odmah riješilo na zemlji, ali ne bi bilo niti mogućnosti za obraćenje. A Bog može mnogo toga podnijeti..."Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja". (Iz 50:6). A sigurno nije neprijatelj nijednom čovjeku, kakav god on bio: "A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima." (Mt 5:44-45). Sve to do časa kad istekne vrijeme milosti i mora se izvršiti pravda i sud-komu na dobro, komu na zlo, ovisno o tome što je u životu činio. Zato bdijte-rekao bi Isus. Da nas ne zatekne u stanju u kakvom ga ne bismo htjeli susresti.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)