„Papa Franjo je primarno koristio naslov ‘Biskup Rima’, dok su druge povijesne titule bile sporedne — time je jasno poručio da papinska vlast nije apsolutna, nego služba zajedništvu lokalne Crkve, što ruši tezu o neograničenom primatu.“
To nije katolički nauk. Kanonsko pravo proglašeno vlašću sv. I. P. II. jasno ističe da papa ima vrhovnu, neposrednu vlast nad svima u KC, a koju može uvijek vršiti slobodno.
Druga je stvar pristupa pravoslavlja, a koje drži da je KC zabludjela. O tome je najbolji tekst Ratzingera iz 80- tih.
Kada pričamo o vlasti to se ne shvaća ispravno, kao da bi papa išao okolo određivati što! frizure. Papa utvrđuje u pravoj vjeri. Npr ovo što sada čini sa kardinalima. Što? Sluša njih, sluša Duha.
Kada je riječ o isključivanja to prvenstveno svaki pojedinac čini sam, djelima ali i riječima.
Dakle, tko misli da je papa tutor ili bi trebao biti vara se
https://hrcak.srce.hr/file/284236U linku neka razmišljanja Ratzinger, konkretni napori, ali i ono što je najzanimljivije kako neki ruski teolozi gledaju KC. Za onoga tko se odluči pročitati članak, ako mu je nepoznata tema, neka se ne začudi kako pojedini pravoslavci nazivaju katolike hereticima i slično. Ne svi dakako. Jer tzv heretičko-šizmatički diskurs imamo i ovdje od nekih forumaša. Dakle, kada te netko nazove heretikom a što ćete naći u članku to izaziva određeni stav, stav koji normalan čovjek želi nadići jer uviđa da to ne doprinosi boljitku.
Nazivati nekoga olako heretikom, šizmatikom proizlazi ne iz čvrstih uvjerenja nego iz vlastite nesigurnosti. Dakle, riječ je o labilni osobama. Ima ih u KC i pravoslavlju, ali ima i sa jedne i sa druge strane ljudi koji to nadilaze. Ako se nadiđe dolazi Bog.
Dat ću vam primjer. Prijatelj ti završi u bolnici, niste se dugo vidjeli. Čuo si da je ozljeda gadna i ne znaš koliko je ozbiljno, a radi toga oklijevaš doći do njega, suočiti se sa mogućom tragedijom. Izricatelji anatema, odnosno osoba koja etiketiraju druge, ovdje će reći pa ionako se nismo dugo vidjeli, i nismo bliskih i neće otići u posjetu. Nađe razlog ovaj ili onaj. Međutim, onaj koji ode u posjetu prevladavši strah, mozda i gađenje, a to čini uz sjećanje riječi Pisma: '... meni ste učinili', biva blagoslovljen. Tako je i u teologiji, u čemu treba ustrajati, kao i u dobrim djelima. Pazite, Katekizam jasno uči da do raskola nije došlo prvenstveno radi teologije, nego radi grijeha pojedinaca. Grijeh kao zatvaranje drugome, etiketiranje, ocrnjivanje, ogovaranje, klevetanje, pa i nasilje verbalno i fizičko.
Dva su puta: put života i smrti.