Pa da, oprosti što sam prije mislila da trolaš, u ovom sad zadnjem postu si sve dobro rekao...
Mi smo ti čudan narod, a vjera je zahtjevna. I drugdje u Europi ljudi otpadaju od vjere, jer im je teška i "tko će to breme nositi", tako su i Isusu rekli.
Oko nekih stvari u moralu spolnosti slažemo se i s ateistima (npr. oko vrijednosti vjernosti u braku i dalje imamo kakav-takav društveni konsensuz), a oko nekih drugih stvari i unutar Crkve postoje dijametralno suprotna mišljenja. Bilo bi jako lijepo kad bismo imali mi sami zajedničke vrijednosti ili kad bi bar postigli opći dogovor o tome - inače i referendumi malo znače.. Kad bi imali konsenzus oko apstinencije prije braka, pa kontracepcije, s abortusom smo negdje 50 - 50. Abortus je velika propaganda feminističkih udruga i znam da svake godine anketiraju srednjoškolce što misle o pobačaju - niti one nisu zadovoljne s rezultatima, a nismo baš niti mi.
Mi katolici čak nemamo niti suglasnost u tome da je vrijedno ići na misu svake nedjelje (da je to potrebno za spasenje)... Mnogi ljudi još uvijek daju krstiti djecu (iz tradicije), ali sakramentalni brak postaje nažalost sve rjeđa pojava. Iz vjerničkih obitelji djeca se odlučuju na građanski brak, kakva je to pljuska i roditeljima i svima nama...
Postajemo katolički protestanti, oni su jednostavno ukinuli većinu sakramenata, promijenili spolni moral prema svojim potrebama i još misle da time Bogu služe i da mogu nas evangelizirati..
Duhovne obnove i karizmatske zajednice su zakazale jer su stale na pola puta...
Ljudi ne poznaju svoju vjeru:
Apostolsko vjerovanje - 10. Božjih zapovijedi - 7 svetih sakramenata - Molitva (Oče naš)
To je struktura Katekizma koju mnogi još nisu svladali.
A čini mi se i da program vjeronauka u školi ima svoje određene mane.
