Katolički odgovori

Potresno svjedočanstvo i pitanje nalazi se na stranicama Glasa Koncila http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 5&act=show

I danas, nakon 8 godina, jednako osjećam bol pri pomisli na strašan »događaj« (abortus). Nakon dugih rasprava »za« i »protiv« sa suprugom, prevagnulo je kobno »za«. Plačući do Zagreba, u silnoj želji da nestanem uz put, da se to meni ne događa, ipak se događalo.

Sudbina je htjela da danas ne mogu živjeti uzdignute glave pritisnuta tim teretom. Postala sam mora u kući, depresivna, uvijek s pitanjem u mislima: Smijem li se nakon toga veseliti sitnim radostima koje donosi život? U očima moje djece vidi se nijemo pitanje: Zašto im je majka takva? - gotovo uvijek tužna.

Ne želim da saznaju za moj grijeh, bojim se njihove osude - jer, sama sam sebe osudila i s tim živim. Suprugu sam postala strana, on zna zbog čega sam takva, i njemu je teško, ali mislim da me ipak ne razumije. Nije me nitko na to prisilio osim financijske situacije u kojoj smo živjeli i straha da tom djetetu nećemo moći ništa pružiti. Danas se pitam je li stvarno bilo tako. Živimo još teže, radimo u poduzeću pred stečajem, ali preživljavamo. Katkad mislim da je to Božja kazna, da bi možda imali više sreće da nismo napravili taj strašni događaj.

Tisuće puta u mislima molim to moje nerođeno dijete da mi oprosti, ali mir ne mogu naći.

Više puta do sada napisala sam slično pismo i bacila ga u koš, bojeći se da me netko ne prepozna. Ne znam imam li pravo dalje na normalan život, smijem li se od srca razveseliti, živjeti kao i prije toga? Smijem li se nadati Božjem oproštenju, čeka li me tama života poslije smrti?

Ima li još žena koje muče takva razmišljanja? Ako postoje žene koje su dvoume glede abortusa, neka to nikada ne učine. Bit će sretnije, vedrije, srce će im biti puno ljubavi i zadovoljstva, a ne grižnje savjesti i nesposobnosti za sreću koju nalazimo u malim stvarima. Ne znam da li će ovo netko pročitati, ali kad bi barem jedna majka, pročitavši ovo, dala djetetu život, ja bih bila sretnija.

Ovo vam piše jedna nesretna majka koja bi sve dala da može vratiti godine i ispraviti tu kobnu pogrešku.

Odgovor na tvrdnju "Ne znam imam li nakon pobačaja pravo dalje na normalan život" pročitajte na http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 5&act=show

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Dobar tekst Barnaba, a iz odgovora bih izdvojio:

"Ima grijeha i zločina koji u duši počinitelja ostavljaju neizbrisive posljedice. Da bi mogli s tim ranama u sebi i dalje živjeti, ljudi se dovode u stanje otupljenosti u kojoj se savjest ne čuje, ili im je savjest tako otupjela i prije nego što takvo zlo počine. Ta opčinjenost postiže se svojevrsnim drogiranjem čemu služi moralna izopačenost javnoga mnijenja, olako shvaćanje čestih manjih pa sve većih grijeha. Čovjek se tako u etičkom pogledu raščovječuje pa ostaje pitanje koliko je svako njegovo zlo djelo plod svjesne i slobodne odluke.

Mi Kristovi vjernici znamo da se čovjek vlastitim naravnim silama ne može osloboditi ni grijeha ni njegovih posljedica. Upravo zato pojavljuje se »Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta«.

Apostol Pavao bilježi »gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost« (Rim 5, 20).
Kad Vam Bog daje milost tako iskrenog kajanja, ne smijete odbijati ni tu preobrazbu koja Vas mora učiniti radosnom i osposobiti Vas da svjedočenjem i novim načinom življenja drugima pomažete da u takav grijeh ne upadaju. To Vi upravo činite. A Vaše nerođeno dijete, koje Bog ljubi više nego što biste ga Vi ikad mogli ljubiti, već se s Vama raduje i moli za Vašu radost."

Kao prilog ovoj temi bih stavila dva linka sa Youtube-a. Ne znam je li tko gledao. Radi se svjedočanstvu Gianne Jesenn koja je kao beba u 8. mjesecu trudnoće preživjela pobačaj. Predivno svjedočanstvo za život, svjedočanstvo vjere.

http://www.youtube.com/watch?v=6nUhotnNpqY Prvi dio

http://www.youtube.com/watch?v=jOwVh0bHdQk&feature=related Drugi dio


Vezano za prethodnu raspravu bih dodala nešto. Nije mi jasno kako je moguće pitati se od kada u utrobi imamo čovjeka. Ako se spoje dvije spolne stanice nastaje novo biće te vrste. To je vrlo jasno pravilo biologije. Kako je moguće da to prvo bude "nakupina stanica" a onda se što? pretvori? u čovjeka?. Jedino logično je zaključiti da je čovjek od početka. Ni kod djece ne postoje svi organi (pr dojke) a to dijete ipak priznajemo čovjekom.

Drugo, pomalo je zatucano reći da nešto nije zato što ne vidimo. Istina je da u maloj "nakupini stanica" POSTOJE" svi organi iako ih ne vidimo. Postoje naime njihovi začeci. I srce koje ima beba od 6 tj nije nešto što prije nije postojalo već mi to nismo mogli vidjeti. Kako bi inače nastalo? Iz ničega?

Poštovati čovjeka znači priznati mu dostojanstvo koje mu Bog daje i to od začeća (Crkva to uvijek jasno naglašava) do prirodne smrti. Svako drugačije poimanje, uvreda je Božjoj veličini i savršenosti Njegovog nauma.

Lina, SVE potpisujem.
I dodala bih da sam nedavno pogledala ovaj 'film' o Gianni Jessen.
Prestrasno je sto su joj radili, ali predivno je njeno svjedocanstvo.
Njena izjava:
"Cijela moja namjera u ovom zivotu jest uciniti da se Bog smijesi."

Prekrasno.

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za obitelj, mons. Valter Župan na kraju programa na zagrebačkom Hipodromu zahvalio je Svetom Ocu na dolasku i predsjedanju slavlja prvog hrvatskog Dana obitelji. U ime obitelji izrazio je želju da i vlasti revidiraju zakone koji daju pravo prekida ljudskog života te da život promiču. Po meni je on izrekao ono što bi vlast i oporba naradije prešutjeli jer se na tome najbolje vidi koliko su dvolični.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Oduševljen sam biskupovim govorom. Po reakciji medija koji su posvetili pozornost tom biskupovom govoru može se vidjeti koliku snagu imaju riječi jednog biskupa. Što mislite kada bi sada naši biskupi zaredali s takvim izjavama i pritiscima. Ovi u vlasti i u oporbi, a pogotovo u medijima bi se izbezumili od straha. Ma, neka se vidi da Crkva nije samo ona koja šuti i klima glavom.

Malo me zbunjuje na koju foru saborski zastupnici koje ne dira što im u Zakonu piše da je dozvoljeno ubiti dijete u utrobi majke mogu pristupati svetoj Euharistiji?

Nego sada oni prodaju priče kako se Crkva zalaže za jedno, a država za drugo?! Jel' tako? E, dobro. Sad ne možeš više u Crkvu dok se ne pokaješ i ne učiniš sve što možeš da se zabrani abortus! Nema sakramenata. Nema Krštenja. Nema vjenčanja. Nema Krizme. Nema sahrane. Ti si katolik na ledu.

Znam, ovo je radikalno... no, kako nazvati to da oni koji donose takve zakone uživaju u prvim redovima ili VIP ložama?
Sjetimo se samo Zakona o diskriminaciji. Crkva rekla oštro protiv. Nakon toga ide izjava jednog od vodećih ljudi u vodećoj stranci kako Europa nema alternativu. Drugim riječima je rekao kako Crkva ima alternativu. Onda je išlo glasovanje i svi za taj zakon?! Osim Marijane Petir. Jedino se ona usudila biti protiv.
I što je bilo poslije? Ništa. Sabor se izjasni kako je protiv Crkve, a onda sljedeću nedjelju "katolici" iz Sabora odu na svetu Misu?! I Crkva kaže - ništa!
Ja bi im ukinuo sve sakramente dok se ne pokaju i ne urade sve što mogu da isprave ono loše što su uradili. Postavio dva momka i kako vidim kojeg iz Sabora zabranio ulaz.

Bilo bi otprilike ovako:
- Alo momak, gdje si ti krenuo?
- Pa na misu!
- Ti ne možeš! Odstupi!
- Kako to misliš? Znaš li ti tko sam ja?
- Znam! A znaš li ti za abortus, za zakon o diskriminaciji...?
- Kako ne bi znao! Ja ga izglasao!
- Ti si na listi onih koji čine protiv Boga i naroda. Dok se ne pokaješ ne možeš u Crkvu. Promijeni ono što si napravio pa se vrati.
- Pa, kako ću ja to? Znaš li ti da to od nas traži Europa! Europa je naš bog. Mi se njoj klanjamo. Ja bi htio biti katolik koji nema nikakvih obaveza. Moje je pravo da ulazim u Crkvu. Ti ugrožavaš moja prava. Ljudska prava.
- Odstupi. Biskup naredio tako. Pokaj se i svjedoči svojim životom da si katolik i vrati se.

Auuu, što bi se onda novine raspisale. Ljudska prava. Ova, ona... Bilo bi progona k'o u priči kako nam i obećaje sveti Pavao u 2. Timoteju: "A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni."

Bojim se da i ovo ode u reciklažu.

Ma nebi trebalo napisao si po istini i kako bi trebalo biti ali uvjek taj ali...
Ako mi ne budemo govorili kamenje će vikati !!! Poznato vam je to...

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

U principu se ne treba osvrtati na takve zlobne podbadalice. Svima je poznato da se svačije mišljenje, koje nije offtopic a koje je oblikovano na pristojan i nevrijeđajući način te nije napisano sa svrhom misionaranja za nekatoličke stranice, vjerske zajednice ili organizacije, nije nikada micalo s ovog foruma. Svrha tih podbadanja je čisto izazivanja određenih posve neopravdanih sumnji kod "publike", što oni koji su skloni demagoškom načinu raspravljanja redovito čine.
Dakle držimo se mi teme (ona je ovdje abortus) i slobodno iznosimo mišljenje oslanjajući se na argumente a demagogiju, a što drugo nego u reciklažu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ako oni koji žive u vanbračnoj zajednici ne mogu pristupati sakramentima, jednako tako ni oni koji se zalažu za grijeh i javno očituju da grijeh bude praksa ne smiju pristupat sakramentima. Smatram da su biskupi trebali jasno reći da svi koji dižu ruke za antikršćanske zakone nemaju što tražiti na sakramentima - ali, zakon o abortusu nije niti pravo došao u raspravu.

Bojim se daljnjih prijedloga forumaša jer bi mogli doći i pod policijsku istragu.

Držim da je glavni problem abortusa činjenica da je postao tradicija.
Postoji sustav u kojem on dobro funkcionira s moralnog aspekta, a riješava mnoge probleme ne samo suvremenog društva već i života uopće.
Ne bih se želio pretvoriti u zastupnika "prava na izbor" pa neću elaborirati svima poznate argumente.
No, promptno uvođenje zakona o zabrani pobačaja prouzročilo bi brojne probleme.
Siguran sam da bi na refendumu takav zakon bio odbijen s najmanje 80% glasova.
Što bi onda ovjerena kopija glasačkog listića bila ulaznica za misu?

Jednom prilikom sam bio kod doktora opće medicine inaće moj školski iz osnovne škole.
Došli smo do teme o abortusu i on lijepo kaže : ni jedna muslimanka nije nikad zatražila uputnicu za tako nešto nego naše katolkinje , žene koje čak i idu u crkvu i primaju sakramente .
I muslimanke imaju pravo u našoj državi na pobačaj ali one to nečine , mislim da problem leži u svijesti naših ljudi a problem su i doktori koji nagovaraju žene na taj čin .
Moja sestra je došla ginekologu na pregled , prva trudnoća , prvi pregled a gospodin doktor ju je odmah pitao DALI ŽELITE ZADRŽATI DJETE , pa zar to nije prestrašno , to je poticanje na ubojstvo. Naravno slijedeći puta je izabrala drugog liječnika...

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Uh!
A što reći ženi koja je vršila pobačaje i zagovara ženino "pravo na izbor" (slabo mi je od ove fraze) i redovno prima svetu pričest?
Može li osoba ispovijediti grijeh pobačaja a zadržati mišljenje da je on opravdan? Zar ne bi Ispovjed trebala sadržavati i odricanje od grijeha? Kad pokušam navesti razgovor na te vode, dobijem odgovor - ma daj, molim te (!?)...

Reći joj jasno da čini smrtni grijeh. Ako se ne varam ona je samim aktom ekskomunicirana iz Crkve i bez odrješenja nije više njezin član.

Rekla sam. Ne prima.
Porazno je koliko je takvih pripadnica naše vjere koje smatraju pobačaj medicinskim zahvatom.
A katolički muževi mahom peru ruke od svega...
Najdojmljiviji dio u ispovijesti ove žene koja je preživjela pobačaj mi je onaj kad poziva muškarce da se trgnu jer su pozvani štititi žene i djecu a ne sa strane gledati zločine kao da ih se ne tiče. Mislim da u cijeloj borbi protiv zla pobačaja to nitko do sada nije tako otvoreno i jasno rekao...

Provjerila sam - svi koji, na bilo koji način, sudjeluju u abortusu su ekskomunicirani iz Crkve. To je nešto što bi valjalo jasno reći i sa strane biskupa. A imaju pravo ljudi birat i ono "tko nedostojno jede i pije, osudu sebi jede i pije"