Katolički odgovori

Ali je još veće otajstvo spasenja i otkupljenja po otajstvu križa i sudjelovanja na njemu. Svijet se nije spasio po Kristovim čudesima (svi oni koje je ozdravio umrli su, koji su jeli od čudesno umnoženih kruhova, ogladnjeli su ) nego smo spašeni njegovom smrću na križu i po njemu smo otkupljeni. I štogod budemo više njemu suobličeni tim manje će imati sotona vlasti nad nama.
A danas sotona ima mnogo više moći nad ljudima upravo zato što ljudi ne žele nositi križ na žalost njemu pomažu neki svećenici koji ne propovijedaju otajstvo trpljenja i muke i ne potiuču ljude da svoju muku i patnju uključe u muku i patnju za otkupljenje svijeta (kako bi rekao sv. Pavao) "što nedostaje mukama Kristovim.."

Mi smo svakodnevno izlozeni napastima svijeta i tijela, a ne samo sotone. Napasti tijela dolaze zbog nasih slabosti i sklonosti na zlo. Napasti svijeta ne treba previse opisivati - lazne vrijednosti i lazna bogatstva koja nas odvajaju od Krista.Kao sto sv. Toma Akvinski kaze covjek sam od sebe moze skrenuti na zlo, a da ga na to ne tjera nikakav vanjski poticaj (sotona).
Je si li svjestan cinjenice da tek 1-2% ljudi koji uistinu imaju probleme ciji je uzrocnik sotona. Da vecina ljudi koji su po tvome tlaceni zapravo pate od razlicitih problema pocesto psihicke prirode?

Sara

i Sneni
su neke stvari vec izrekli pa necu ponavljati.

Zamolio bih te tek da mi objasnis kako osoba koja je procitala (i pretpostavljam shvatila) Pismo prijateljima Kriza uopce moze pisati o sotoni i traziti utjehu u razlicitim seminarima/svecenicima, a ne u samom Krizu?

_________________
"Ecce venio"

Malo šale ne škodi: (istina je sljedeće)
Prije sat vremena gužva u crkvi prije mise zadušnice. Brojna obitelj se skupila... Poskok među klupama... (a možda bio i sam vrag?) doleti jedna žena u sakristiju uzme neki priručni kramp i iznose ubijenog poskoka vani... Pao mi je na pamet pokojni šime Kampur:
priča kako je vidio poskoka (u dijalektu zmaju) pitaju ga: Šime jesi li ga ubio? Šime: Ma nisam jer sam mislio da je to duša moje pokjne mame ili pokojne žene!

Sneni

Kad bi tako bilo, ne bi dalje pisao ni slova. Al insistiraš na nekoj točnosti, objašnjavaš, tumačiš. Ja samo to komentiram, ali se ne mogu složiti s onim što nije točno.

Kao:

I biskup, i episkop je izraz katoličke terminologije bez obzira što se izraz biskup češće rabi. Npr. za množinu se ne kaže biskupat, već upravo episkopat. episkopoi (grč.), nadgledništvo.

Nisi li ti ovo napisao?:

Pogledajmo dio: KKC 1586 "Za biskupa to je u prvom redu milost jakosti ("da snagom Duha ima velikosvećeničku vlast": molitva posvete biskupa u latinskom obredu): da razborito i hrabro vodi i brani svoju Crkvu (...)" - jel to ono "ja ne govorim o biskupima?"

Nije mi jasno ni što se želi reći s navedena dva primjera ozdravljenja-neozdravljenja? Mada slutim, ali objedinit ću malo niže u odgovor i za tebe i za Silu.


Iz župe? Zar to nije u stvari župica, sa malo ljudi, kao i inače na otocima? Ako šire, ipak bi trebalo vidjeti sve strane, posebno za svaki slučaj, jer previše u prepričavanju bude rekla kazala i pokvarenog telefona.


Već smo pričali o tome Sara i ja, poznat mi je slučaj, pa nećemo o imenima. Ipak osvrt: "javno uskrisivao čovjeka" - kako javno? Na livadi, na igralištu pred publikom, ispred crkve pred ljudima? Nezgodno je kad se tako napiše, ispadne što nije. Nitko nema svog privatnog mrtvaca pa da si probava jel tak? To se dogodilo na 'pravom' mjestu, u mrtvačnici. Tog čovjeka ne cjenim, poznam ga pa to kažem, jer se mogu uživjeti u njegove motive. Ipak, nešto cjenim, da je pokušavao razne stvari po novozavjetnom primjeru i kada nije išlo, pa je s ustrajnošću često i išlo, mada je ovo s mrtvacem najdramatičniji prizor, da ne kažem najspektakularniji (zamisli kako bi ga razvukli u novinama da se za to šire čulo). Nekad bi stvar uspjela, nekad ne bi. "Budi volja tvoja". E TU je sad jedan od prostora za "preporučiti Bogu", "suobličiti križu" i sl. A može i prije. Prije molitve za (tjelesno) ozdravljenje. I poslije naravno. A ne ili ozdravljenje ili prikazanje / suobličenje - dugotrajno radosno bolovanje, već i jedno i drugo.
Još nešto u vezi uskrisivanja mrtvaca - a što su kolege svećenici radili oko njega prije nego nije uspjelo uskrisivanje pa su se "ljudi smijali" a oni ga "izvukli iz mrtvačnice"? Moja pretpostavka - ništa! Možda su bili znatiželjni. Možda su čak i oni molili. A onda se nisu htjeli "obrukati" pa su se obrušili na njega. Osjetljive su to stvari. Ne treba "velikog karizmatika" a priori ishvaliti, ali ni rasčetveriti.


Možda je to dobro, a možda i nije. Naročito ako se pretvori u mini predpropovijed. Jer propisi kažu da je propovijed kad je propovijed, a ne na početku Mise, poslije pričesti, na samom kraju i sl. Ne treba "uvoditi" već vjerno vršiti.


U redu, ali to se treba odnositi na suobličenje u krepostima koje nije lako doseći, i u "posvećenju bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina" a ne u traženju trpljenja i patnje pošto poto. Ako se može (i treba) ozdraviti u tijelu, u redu, neka se ozdravi. Al Božji plan providnosti je za svakog individualan. A u duši se sigurno može ozdraviti, i ne treba imati gorčinu ako se ne može tjelesno ozdraviti nego to prikazati na razne nakane. I još o providnosti jer ima veze s ovim: KKC kaže za providnost da je raspored prema kojem Bog vodi svoje stvorenje prema savršenstvu - što onda znači da u tom rasporedu može biti i ozdravljenje i nastavak bolesti ovisno što je kome više na spasenje, na savršenstvo. - Mada ni to nije plastično sigurno tako, točnije ne može se znati jer je Bog jedini suveren u svemu što čini.

I zato su mnogobrojna iskustva iz karizmatske obnove većinom dobra (da se malo vratimo na temu) jer su donijeli mnoga duhovna ozdravljenja - ljudima se vratila vjera ili ojačala, te u tom smislu možemo govoriti o obraćenju, a ne onako kako ti to odmah dovedeš u pitanje. - čovjek se ne može odmah posvetiti, niti prikazivati-suobličavati, uključiti časovito (često ni na dugi rok i bez karizmatske obnove) u suradnju s providnošću, i sve ostalo.


Ne slažem se. Uvijek je tako bilo.

Sila:
/
Slažem se. Također i tebi napominjem da ja za neke stvari ne pišem pod vidikom ili ili. Ili napasti svijeta i tijela, ili Sotona, već i i, i jedno i drugo. A ako ja napišem jedno, to je često zato jer mi se čini izostavljeno, a ne zato jer zastupam samo to. Dobro?


Nisam. I ne mogu biti. Iz jednostavnog razloga što to nije istina. Kao prvo, nemoguće je provesti takvo istraživanje pokazivo u postotcima. Kao drugo, taj 1 - 2 % što si negdje našao se najvjerovatnije odnose na mali postotak onih kod kojih je to vidljivo. Ako je recimo sam fra Zvjezdan radio do sada s 500 ljudi koji su trebali njegovu pomoć oslobađanjem i mons. Bolobanić s još 500 (a ne bih se kladio da su te cifre koje sam uzeo od oka te zaista i nerealne) zamisli koliko još ima ljudi s kojima nisu radili? A govorimo samo o njima dvojici. Preko 'bare' don Amorth je valjda radio sa tisućama ljudi. Italija ima ne znam koliko egzorcista. Pravi, veliki, "svečani" egzorcizmi su zapravo rijetki, jer su rijetka i posjednuća (najteži oblik), ali opsjednuća (lakši oblik kontaminacije nego posjednuće) ima koliko hoćeš. To uopće nije teško provjeriti. Možeš prijateljski popričati s poslužiteljima na Taboru recimo. Ili čitati o tome. Jesi li ti kada to zapravo vidio?
Glede psihičkih bolesti, i to se slažem. Zaista ima. I zaista je na stručnjacima da razlikuju. Ali opet, ne ili ili. Ili psihijatri ili svećenici, već i jedni i drugi, interdisciplinarno. I da ponovim iz posta Sari - ima i obratnih slučajeva nerijetko - čovjek leži na psihijatriji s nekom lijevom čudnom dijagnozom, a korijen problema je demonološki. Pa neće mu to tamo otkriti snimanjem glave.


Ovo misliš na mene? Pod tim vidikom ću ti i odgovoriti:
Lijepo. Može. O Sotoni treba pisati (povremeno), uostalom, on se više i ne skriva. Ja ga se ne bojim. Da li ga se ti bojiš? A kako ga se ne bojim, ni ne tražim utjehu od nikakvih seminara / svećenika. I ne postavljam se prema karizmaticima isključivo - i opet sa ili / ili, valja / ne valja.
Pored toga, mogu ti iz edicije montfortanskog niza duhovnosti kojega posjedujem gotovo cjeloga, povaditi niz demonoloških primjera da uvidiš da to nije nikakvo "traženje utjehe", niti ikome nametanje nekog straha od Sotone, ili gledanje Sotone u svakom grmu, već nešto drugo. Ako me želiš nešto o tome pitati podrobnije možeš na Pp.

Opet oprostite na dužini. Tko ne voli čitati romane, ni ne treba.

Rio, samo da stavim komentar na neke tvoje rijeci jer se ne mogu složiti s onim što nije točno. Davolsko opsjednuce je najtezi oblik sotonskog djelovanja na covjeka, a ne posjednuce kako ti navodis. Pored toga htio bih da zamislis sljedecu situaciju - pravednik Job danas dolazi kod fra Zvjezdana i isprica mu svoju tuznu pricu. Ovaj bi mu vjerojatno rekao da ga sotona zlostavlja jer napadi na zdravlje, poteskoce u poslu, poremecaji ljudskih odnosa, srdzba i izolacija od okoline su jasni znaci sotonskih smetnji i pretpostavljam da bi krenuo u njegovo oslobadanje. Sreca nasa da je Job shvatio kako čovjek od Boga prima ponekad i zlo, a ne samo dobro. Necu vise o sotoni tek mala preporuka - Gilles Jeanguenin i njegovo djelce Sotona i njegove zamke. Puno realnije gleda na neke stvari.

_________________
"Ecce venio"

Sila:

Naprotiv. Poredak je - posjednuće je najteži oblik, a opsjednuće zatim. Mada se mi možda brkamo u terminologiji, a mislimo na isto. U službi oslobađanja se uvriježila ova terminologija i poredak koji ti navodim. Najjednostavnije je to objasniti kroz sliku opsjedanja grada: 1. kod posjednuća - neprijatelj je prodro u grad, zaposjeo ga, potpuni je gospodar, radi što hoće 2. kod opsjednuća - neprijatelj je opkolio grad, opsjeda ga, nanosi štetu, možda i veliku štetu, ali još nije prodro i osvojio grad



Ne bi. Zvjezdan nije takav. Vrlo je trijezan i mudar. Ima golemo iskustvo. Ima izraziti dar ljubavi, te bi se i moglo reći da je i u službi oslobađanja zbog "upotrebe" ljubavi uspješan, kao i svim segmentima pastorala. Doista, uopće do sada nisam susreo niti kolegu svećenika, niti bilo koga tko bi mu stavio neku zamjerku. Uostalom, neka ga prate njegove vlastite riječi u ovom intervjuu:

"Katolik: U ranoj Crkvi, služba egzorciste je bila jedna od sporednijih službi, danas je zbog senzacionalizma pak podignuta na previsoki pijedestal. Bogu hvala na Vašem služenju ljudima koji su pod raznoraznim opresijama Zloga. Što bi nama laicima preporučili činiti za te ljude?

Fra Zvjezdan: Pa i vi možete moliti. Čak mi je egzorcizam sada recimo.., ja ne osjećam ni potrebu za nekim službenim delegacijama – da me se delegira kao egzorcistu što se traži sada u disciplini. Bilo bi normalno da Nadbiskupija ima egzorcistu, čovjeka koji se samo tome posveti, koji je samo za to. Hrvatska nema ni jednoga! U Sloveniji ima gotovo svaka biskupija. Dobro.., evo.., malo to registrirati.., žao mi je da toga nema.. u stilu kako su danas potrebe pokazale da treba. Prema tome, danas je to jako povezano sa svećeničkom službom zbog, gotovo bih rekao intenziteta prisutnosti Zla koje možda doživljavamo daleko veće nego prije, i ja to volim usporediti biblijski. Nekada se zlo skrivalo – Biblija nam govori o Đavlu kada se pojavljuje kao zmija, a bome danas se zlo ne skriva, nego se reklamira. Ja to onda govorim o Đavlu koji se pojavljuje kao Zmaj, dakle u jednoj arogantnoj sili, koja više ne skriva svoje nakane, pa mi se čini da je onda i borba nekako povezana sa nekom zaštitom svetoga Reda, ili zaštitom crkvenog imenovanja koja znači da ne radim sam, nego u ime Crkve, i to je vrlo važno. Kad sam imao svojevremeno mogućnost da to puno radim bilo mi je itekako stalo da znam da je Crkva iza mene, da ne radim na svoju ruku, kao neka sigurnost i zaštita koja je i meni u tom času potrebna. Ali, i kad nemam neku ovlast jer ne tražim je, i ne mislim uskoro to tražiti, jer je to previše u svem ovome što radim, ali znam da jednako oslobađajuće djeluju i druge molitve koje.., ma dovoljno da se molim za osobu! Da se molim s njome, da se molim uz nju, da ju držim za ruku, da osjeća tu jednu duhovnu prisutnost. To može i laik činiti isto tako, ako ima ljubavi, ako ima vjere, ako ima imalo malo iskustva u tom pogledu. Isto tako može puno pomoći, i ja tijekom seminara ne stignem do osoba koje imaju problema i poteškoća, ali znam da su dvije tri osobe u koje imam povjerenja uz tu osobu, i znam da ono što čuju preko mikrofona ovdje u kapeli, da primjenjuju to na neki način uz tu osobu, i da je to isto sve povezano u jednoj velikoj molitvi oslobađanja cijelog seminara. Recimo kad me svećenici pitaju „šta moliš za neke osobe koje imaju problema?“ pa ja molim sada već bez puno egzorcizma, molim litanije imena Isusova, tako su snažne, pogotovo onaj drugi dio tih litanija gdje su naslovi „oslobodi me Isuse“, „oslobodi me od svakoga zla, od svakoga grijeha“. Ništa mi ne priječi da ja u to ubacim detalje onoga što smeta tom čovjeku, ako je u kocki, od duha kocke, ako je u bludnosti, od duha bludnosti, ako je u magiji, od duha magije, pa se to doda, od tereta prošlosti, od ne znam kakvih drugih atavizama, pa u svemu tome mogu moliti još to, još konkretnije. I to djeluje. To je to. Tu se isto tako duša oslobađa, i ja sam u službi oslobađanja, i može se dogoditi potpuno smirenje, i da li će to biti 'klasično' istjerivanje Đavla, ili oslobođenje od nekih duševnih muka, to nikad ne mogu ja definirati, barem nemam tog röntgena kojim bi ja to mogao definirati, a moguće je i jedno i drugo."


Hvala na preporuci. Odmah i molba, obzirom da je 'djelce' - možeš li mi kopirati i doturiti? Nemam baš mogućnosti lako to nabaviti. Dat ću ti adresu na Pp, a imam i ja nešto za tebe, pa mi također na Pp napiši svoj e mail. Može?

Pozdrav

Eto baš spomenuh na temi o karizmatskoj obnovi da se jedan bogoslov obratio na karizmatskom susretu, na zadnjoj godini bogoslovije. Dakle, koliko imenovanja bez osnovnog što se traži.

Baš me zanima kako se mjeri svetost jednog bogoslova. I tko je taj koji tu svetost mjeri?
A koliko je svet puk toliko su i sveti prezbiteri koji se iz njega uzimaju, kao što je i puk svet onoliko koliko su mu sveti đakoni, prezbiteri i biskupi. Ne da se jedno od drugoga odvojiti.
A mjerit nečiju vjeru ... bolje se brinut o vlastitoj, a onima kojima je Krist povjerio dužnost i odgovornost upravljanja povjeriti takve stvari. Naime, u tim stvarima vrlo lako djeluje osobni metar i proizvoljne procjene.
Uz put, baš me zanima kako se to bogoslov obratio na karizmatskoj obnovi. Do tada je bio poganin ili što? Glumio je vjeru pred poglavarima, lagao?! Uistinu ne razumijem.

Sara

Tako je. Osobni metar. To sam i rekao. Dajem osobni dojam. Neću valjda neosobni. Jel ovo forum ili što je? Smijem valjda podjeliti svoj dojam i iskustvo. Ti daješ neka službena mišljenja od katehetskog instituta ili šta?


Rekao je da je tada prvi puta osjetio da je Isus tu. Da je živ. To je umah bilo vidljivo u promjeni njegovog ponašanja od toga dana do dandanas. Da moglo bi se reći da je bio poganin, kao i svatko bez vjere. Kristijaniziran da, evangeliziran ne. Nije lagao, ali je glumio sam sebi, a posljedično i drugima. Možda i nesvjesno, ali imao je neku imitaciju vjere. Jel sad razumiješ ili ćeš ti meni objasniti - a ja znam čovjeka?

Sara:


Dao sam ti već primjer bogoslova, međutim našao sam nešto još punije: "Iz te iste Njemačke ispričao nam je, negdje u to vrijeme, naš o. biskup Karmelo zgodu: "Bio sam na koru jednog sjemeništa i gledao kako mladi bogoslovi ulaze u crkvu...Pitao sam Rektora: Mislite li vi da vaši bogoslovi VJERUJU U EUHARISTIJU? Rektor je, snuždeno rekao: Nisam siguran! A vi ćete ih rediti (za svećenike)? A što drugo?!"
cjeli tekst: http://www.katolik.hr/crkvamnu/evangeli ... lizacija-3


preporučam:
http://www.katolik.hr/crkvamnu/evangelizacijamnu/333-nova-evangelizacija-1
http://www.katolik.hr/crkvamnu/evangelizacijamnu/336-nova-evangelizacija-2
http://www.katolik.hr/crkvamnu/evangelizacijamnu/337-nova-evangelizacija-3
http://www.katolik.hr/crkvamnu/evangelizacijamnu/338-nova-evangelizacija-4
http://www.katolik.hr/crkvamnu/kateheza ... lizacija-5

Žao mi je Rio, ispričana pričica ne znači ništa. Uostalom, danas imamo ludbreško svetište baš zbog nečije sumnje, a to je bilo davno. A i ne postoji vjera koja ima samo uzlazni put. Kažu da je sveta mala Terezija se tako mučila s vjerom pred kraj života...
PS zašto bi netko bez vjere izabrao bogosloviju? Što bi mu taj izbor mogao profitabilnoga donijeti?

Pročitao sam preporučene linkove (očito portala nekakvih karizmatika) i našao ovo:

Ovo je toliko krivo i prepotentno jer svećeničko zvanje nije ničija zasluga niti plod nečijeg rada nego MILOST POZIVA - (zvanje dolazi od riječi zvati) Prema tome sve je jasno.
"Kad sve napravite, recite sluge smo beskorisne" to bi trebao biti vrhunac "evangeliranih" a ovako ti "novo evangelizirani" nisu ništa bolji u ponašanju i raumišljanju od "staro katehiziranih"

A to potvrđuje i Riov upis

kad se ne može dokazima onda se počima niskim udarcima! "neo evangelizirani" primjer kršćanske ljubavi! Tipično ponašanje karizmatika! Ako ne pušeš u njihov rog i pokušaš se protiviti, ajme tebi!

Više sam puta vidio da ljudi strogo dijele nove zajednice i djelovanje Boga. Zar nije moguće da Bog djeluje kroz zajednice? Da po njima otvara uši i srca ljudima? Nije svijet evangeliziran tako što se Bog objavio u ne znam kojim oblicima svim narodima, već po apostolima koje je poslao da navještaju Evanđelje.

_________________
Gospodin s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. (Ps 14,2)

Uz ispriku Barnabi, i sa slaganjem da se razvrsta materija sa "običnih vjernika", za sada uzimam dio od Snenog od tamo, jer ima veze s ovom temom:



Tako je. Ali je istina i da se neki (da li mnogi Bog zna) i sami pozovu. Evo, ovo su riječi svećenika o tome:
"Da vidimo, tko su danas lopovi, koji dolaze da kradu i da ubijaju. To su oni, koji su otpali od prave vjere, koji su napravili sebi sekte i crkve po svom ukusu. To su Jehovini svedoci, koji napastuju katoličke kuće i traže, koga da proždru. To su sve ostale sljedbe: subotari, adventisti, pentekostalci i ostali, koji osnivaju svoje zajednice mimo Kristovog ovčinjaka i odvlače slabe ovce iz krila Svete Majke Crkve. Ali to su i oni, koji se guraju u svećenički stalež, a da ih Bog nije pozvao. To su oni, koji imaju na umu svoju korist. To su oni, koji su nepogodni za tu službu, a ipak je prigrabili."

"A tko su danas najamnici? To su oni svećenici, koji ne ljube Krista, koji naučavaju doduše istinito sve kako je Krist Gospodin predao, koji su vjerni Učiteljstvu Crve i papi i biskupima svojim, ali im nije stalo do ljubavi prema Bogu i prema stadu, nego jedino prema probitku, prema svom profitu, zaradi, koristi, utjecaju i časti. To su oni, koji kada vide grešnike neće ih ukoriti da se ne bi zamjerili s njima i izgubili dobre odnose. To su oni, koji se više boje ljudi, nego Boga. To su oni predstojnici, koji zbog svoje komocije prešute prijestupa naroda i ne kore one, koji to zaslužuju. To su oni crkvenjaci, koji su lako podmitljivi."

"Zapamtimo: jedan dobar svećenik mnoge vodi u raj, a jedan loš mnoge u pakao i u vječni ponor."
o.dr. Oskar Čizmar DI
cjeli tekst: http://www.katolik.hr/crkvamnu/propovijedimnu/303-nedjelja-dobrog-pastira


Pa nisu niski udarci ako si ti prethodno bio pretenciozan sa upisom "sve to već znamo", a lijepo je pisalo Nova evangelizacija 1 (slovaima - jedan, prvi dio, znači slijedi još). Također, dotični dio na koji se osvrćeš govori o neokatekumenima, koje čini se isto ne podnosiš (u tekstu se govori i o takvima koji razganjaju crkvene pokrete i smatraju ih sektama), a ne o karizmaticima. Predlažem ponovno čitanje radi jasnoće: http://www.katolik.hr/crkvamnu/evangelizacijamnu/338-nova-evangelizacija-4

Što se tiče "tipičnog ponašanja karizmatika" bilo bi zanimljivo čuti kako na to gledaju tvoji kolege don Božidar Medvid i fra Josip Marcelić koji su izdali 100ine karizmatskih knjiga, i odnjegovali vjeru generacija i generacija. Siguran sam da se ne bi složili s ovim generaliziranjem i tendencioznošću.
Načelno, SVI crkveni pokreti su prava stvar, i kako reče papa "proljeće Crkve", priznati i poticani od Crkve, i ni jedan službenik ni svećenik Crkve ih nema pravo javno omalovažiti, već to može biti njegov privatni stav koji ne smije prakticirati. Dapače, treba im pomoći ukorporirati u župu. A ako to ne čini, nego ih potvara i proziva, moje je privatno mišljenje da čini grijeh.

Katolička Crkva svakako ne uči da je tipično ponašanje karizmatika neki niski udarci to je svakako nepotrebna generalizacija. Radi se o pokretu koji je priznat od strane Katoličke Crkve te kao takav nije nešto što je samo po sebi loše. Nitko nikoga ne tjera da se slaže u svemu sa njima ili bilo s kojom drugom duhovnosti ali nije dozvoljeno šikaniranje nikoga a pogotovo je to apsurdno ako se radi o od Crkve priznatom pokretu. Treba biti iskren pa priznati da svagdje ima ponekih devijacija ali to svakako nije razlog da se ikoga satanizira.

Što se tiče svećeničkih zvanja, sigurno da je to prvenstveno Božji poziv, koji mladi vjernici danas, zbog hedonističkog svijeta kojim su okruženi, ne čuju a niti mu se odazaivaju. Zbog toga nije krivo reći da su se neki vjernici kroz određenju duhovnost (zašto ne i karizmatsku) odazvali Božjem pozivu jer im je manja zajednica pomogla osluškivati Božji glas i plan u njihovim životima.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.