Katolički odgovori

Evo, našla sam:

Ta se misao u teološkim krugovima najčešće pripisuje jednom od najutjecajnijih kršćanskih mislilaca 20. stoljeća, švicarskom protestantskom teologu Karlu Barthu.Njegova stvarna teološka metafora glasi: "Dogme su poput putokaza (ili svjetionika) koji pokazuju pravi smjer, ali propovjednik se ne smije slijepo držati njih umjesto da gleda kamo ide". U svojoj knjizi Molitva i propovijedanje (Prayer and Preaching) Barth objašnjava kako su dogme nužni orijentiri na putu vjere koji sprječavaju ljude da zalutaju, no vjera mora ostati živa, a ne postati puko, mehaničko ponavljanje pravila.

Ne bih preporučao protestantsku knjigu katolicima, jer uvijek ima razlika u življenju vjere.
Ovo što si napisala "Ali samo se pijan čovjek čvrsto drži dogmi" je upravo jedan primjer te razlike.
Dogme su nepromjenjive istine vjere koje Crkva smatra objavljenima od Boga i vjernik ih se treba čvrsto držati kako ne bi zalutao.
Kod protestanata se dogme drugačije doživljavaju. Ako je poruka da čovjek smije odbaciti ili zanemariti dogmu jer mu se čini da mu smeta na putu, jer mu nešto u toj dogmi ne paše, onda je to u suprotnosti s katoličkim naukom.

Na Radio Mariji zna često biti na repertoaru John Henry Newman, kardinal, obraćenik s anglikanizma, crkveni naučitelj... On je poznat po svom eseju "Razvoj kršćanskog nauka" u kojem piše o dogmama, kako ih treba shvaćati i o kriterijima - kako razlikovati pravi, organski razvoj dogmi (npr. o Djevici Mariji) od njezine korupcije, tj. pogrešnog tumačenja.

To je bila emisija na radio Mariji, "didaskalije". Rečenicu iz navedene knjige, kao pozitivnu, citirao je mr. dr. sc. Ivo Džinić.
Rođen 1975. godine u Vinkovcima. Osnovnu školu završio u Bošnjacima, a srednju u Županji i Zagrebu. Po završetku teološkoga obrazovanja na Teologiji u Đakovu – tada pripojenom učilištu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – 2000. upisao poslijediplomski studij na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču i 2005. postigao akademski stupanj doktora humanističkih znanosti – teologija. Doktorsku disertaciju izradio pod mentorstvom poznatog bečkog pastoralnog teologa prof. dr. sc. Paula Michaela Zulehnera.

Dakle, teolog kao i ti (možda s nešto više školovanja, ili ne, izvini ako se varam, nema veze zapravo).

E, sad. Ni to što je njemu ok ne bi mi puno značilo, da nemam svoj stav. I pročitati knjigu (da se razumijemo, nisam je pročitala i vjerovatno neću osim ako baš ne naletim na nju) nikad nije loše. Pogotovo ako piše da je napisao jedan od najutjecajnijih kršćanskih mislilaca.

Nikome ne bi trebalo preporučiti knjige u kojima se iznose heretički stavovi jer čitajući ih čovjek će biti potaknut izgubiti spasenje duše.

Uočila sam dosta nesistematičan prikaz duhovnosti i autor nije snažno istaknuo kako je izvor Frassatijeve svetosti prije svega bio život u posvetnoj milosti, svakodnevna euharistija, redovita ispovijed, marijanska pobožnost i vjernost katoličkom nauku. Njegova djela ljubavi prema siromasima nisu bila polazište njegove duhovnosti, nego njezin plod. Upravo ta nadnaravna logika mogla je biti prikazana jasnije i sustavnije.

Knjiga je vrlo jasna, sustavna, sistematična i nadahnjujuća.

Ne znam osvrćeš li se to na moj kratki komentar ili si možda pročitala cijelu knjigu pa daješ kritiku?

Ako si pročitala, jesi li uočila jasne političke stavove protiv fašističkog režima u ranim 20-tim?

Da, ako je slab u vjeri. Takav je povodljiv svemu. Ali Bog nađe pravi put i po krivim stazama. Ni čitanje " ispravnih" knjiga neće spasiti zlo srce.

Kako se ono kaže blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih i ne ostaje na putu grešničkom takav neće slušati savjete poput: "Dogme su poput znakova na cesti, svjetla koje nam pokazuje put. Ali samo se pijan čovjek čvrsto drži dogmi".

Kako se ono kaže :
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« Mt 20, 1
'Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.' Marko 7, 6/8
""Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote." Marko 2, 27/28

I mnogo je još toga Isus rekao, tko razumije, razumije.

Možda još ova, baš primjenjiva: Luka 18, 10/14
„Dva čovjeka uziđoše u Hram moliti se: jedan farizej, drugi carinik.
Farizej se uspravi pa u sebi ovako moljaše: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.
'A carinik, stojeći daleko, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku!'Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“

Nije preporučljivo parcijalno čitanje i citiranje Svetoga pisma jer to nije katolički način tumačenja Božje riječi, jer se Ona ne čita po načelu "izvuci jedan redak i dokaži svoju tezu". Katolička je Crkva uvijek učila kako se Sveto pismo tumači u cjelini, u svjetlu Predaje i učiteljstva Crkve, a ne izdvajanjem pojedinih rečenica iz njihova konteksta. Uostalom sam sv. Petar izričito kaže da nijedno proročanstvo Pisma nije predmet privatnog tumačenja (2 Pt 1,20 "A ovo najprije znajte, da se nijedno proročanstvo Pisma ne smije tumačiti na svoju ruku." ), a zatim kaže da se Pisma mogu izvrnuti na vlastitu propast (2 Pt 3,16 "Kao što i u svim poslanicama kada u njima govori o tom. U njima su neke stvari teško razumljive, koje neuki i nestalni iskrivljuju, kao i ostala Pisma na svoju vlastitu propast").

Možeš insinuirati koliko hoćeš, ali onaj tko je upoznat s životom Pier Giorgia Frassatija uočit će moderan pristup koji nudi Paolo Asolan za razliku od npr knjige Prima Soldija koja ipak pripada starijem tipu katoličke biografije i njezina je svrha prvenstveno izgradnja pobožnosti. Asolan pak pokušava nasilno provesti povezivanja Frassatijeva života s pitanjima Crkve i društva 20. stoljeća. Navesti ću samo jedan primjer prezentacije poruke iz pisma koje je sam Frassati napisao Isidoru Boniniju, 27. veljače 1925., ne koliko mjeseci prije smrti.
Asolan reže prvi dio poruke i daje samo: „život bez vjere, bez baštine koju treba braniti, bez podupiranja istine u stalnoj borbi, nije život, nego životarenje. Nikad ne smijemo životariti, nego živjeti, jer unatoč svim razočaranjima trebamo se sjetiti da smo jedini koji posjedujemo istinu, imamo vjeru koju trebamo podupirati, nadu koju trebamo doseći, svoju domovinu.
Primo Soldi daje cjelovitu poruku bez rezanja: „Svaki dan sve više shvaćam kolika je milost što smo katolici... Živjeti bez vjere, bez baštine koju treba braniti, bez zastupanja Istine u stalnoj borbi nije život, nego životarenje. Mi ne smijemo životariti, nego živjeti, jer se i svaki put kad se razočaramo trebamo sjetiti da smo jedini koji posjedujemo Istinu, imamo vjeru koju trebamo zastupati, nadu koju trebamo postići: našu Domovinu. I stoga treba odbaciti svaku potištenost koje može biti samo kada se izgubi vjera.“
Uoči kako Soldi Domovinu piše s velikim D aludirajući na Nebo i tako prenosi izvornu Frassatijevu poruku, dok je to kod Asolana zemaljska domovina i promašena poruka.
Zato se treba držati principa: Što starija biografija to bolja.

Valjda sebe smatraš suprotnošću od ovoga i garantirano ćeš izbjeći propast...hm, zašto me to podsjeća na onog farizeja

NISAM DOŠAO SUDITI SVIJETU, NEGO SVIJET SPASITI (Mt, 12 : 49). Evo.

Od svih knjiga na svijetu, ti si odlučila čitati mene, ali naslov teme nije "Analiziraj forumaša", nego su ovdje preporuke za knjige'