Katolički odgovori

Eee, draga moja, možeš s vremena na vrijeme takav motivacijski post ubaciti...

Kardinal Bozanić osvrnuo se na propise koji ograničavaju 25 osoba u crkvi, navodeći da propisi "moraju biti logični, razumljivi i provedivi". Pritom je naveo primjer Francuske gdje su takve mjere odbačene na sudu i dovedene pravednije koje vode računa o razmaku s obzirom na veličinu crkve.
Naglasio je: "Sakramentalni život i molitva Crkve, a napose misna slavlja nedjeljom, za nas vjernike nisu tek neka okupljanja, nego su srž našega življenja. Kršćanin ne može bez Euharistije!"

Mislim da je to važno, euharistija se ne može ničim zamijeniti. Prijenos mise ne može biti isto kao sudjelovanje na misnom slavlju i primanje sv. Pričesti. Mnogi vjernici su ostali u domovima zbog ovih mjera, možda misleći da neće stati u onaj mali broj od 25 "dopuštenih" na misi. Mogu reći svoje iskustvo, na prvu nedjelju Došašća sam s obitelji bio ispred crkve, a osim toga bilo je mjesta i u kapeli i dvorani uz crkvu. Nije bilo ni hladno, a s hladnijim danima ćemo se bolje obući, malo jače zabundati. Dakle može se prisustvovati misnom slavlju i pored crkve, naravno uz poštovanje zdravstvenih mjera i razmaka.

Slažem se. Moglo je i na Uskrs.

Mislim da je u ovom trenutku diskutabilno ljudima predlagati da nedjeljom ipak krenu prema crkvi, jer ako se dotad u toj crkvi skupljalo stotinjak ili pak 200 ljudi vjerojatno je da će stajati vani na hladnoći i pitanje je hoće li sve čuti i moći duhom sudjelovati kao što bi to mogli, recimo, preko mise na televiziji.
U manjim sredinama mislim da nikoga svećenik neće potjerati van. Ali, iako čak i nema redara, gurati se u punu crkvu i ne držati razmak... može li biti u ovim okolnostima grijeh? Znamo da je grijeh činiti nešto na štetu zdravlja drugoga... A ima ih koji krše samoizolaciju i koji se uporno guraju u društvo iako imaju simptome.

Danas je objavljeno baš u medijima kako su tri osnovna pravila protiv korone zapravo pravila koja potječu iz Biblije (higijena, udaljenost, maske). Levitski zakonik zaista propisuje u vezi zaraznih bolesti "neka se osoba osami na sedam dana". Ukoliko bolest potraje "neka se osami na još sedam dana" (Lev 13).

U ovoj situaciji, kad se već pandemija toliko izmakla kontroli, nikako neću ljudima sugerirati odlazak u crkvu (osim u manjim župama gdje je veći broj misa, pa stanu svi koji dođu). Moje mišljenje je da je grijeh druge (ali i sebe) izlagati riziku i opasnosti - uistinu, kao što je rekao naš župnik, hrabrost je doći - ali razborito je i ostati kod kuće. I time "spasiti" bar svoju obitelj.

Na žalost - daleko smo otišli od vjere

Bože blagoslovi sve koji su u strahu da izgube prolazno i daj im hrabrosti da vjeruju.
Iv 11, 25-26
Reče joj Isus:
"Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?"

Vjeruješ li kad ukazuješ na grijehe koji su izašli od straha za prolaznim?
Kad sudiš prolaznom gdje je vjera u Ljubav u Ljepotu u Život?
Život u izobilju

Ja vjerujem Učitelju Spasitelju Otkupitelju našem Isusu Kristu koji je išao među gubave/zaražene i liječio ih vraćajući ih u Zajednicu
na slavu Boga Oca našega. Vjerujem Isusu koji je to objavio malenima poniznima koji su se usmjerili drvu života odmičući se od drva spoznaje dobra i zla; koji u zahvalnosti vjeruju držeći 1. Božju zapovjed, koji ne misle samo na prolazno jer tada umiru.
Aleluja!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ja ću ići, jer misi nema zamjene, pogotovo pričesti, a kod nas je jedna misa i poluprazna crkva. Samo mi smeta što djeca ne nose maske, ono malo što ih dođe...Kao, anđelčići mali, što će njima to...pa čak su dali klincu da kupi lemozinu tako, bez maske...Jedina sam ja pribotunala mu, a što mogu, takva sredina...

Hvala ti što me koriš ovako vjernički, potkrijepljeno citatima iz Biblije...
Zaista, ne zamjeram ti...

Slutim samo da se iza ovih tvojih i Giovijevih ohrabrivanja krije zapravo "nevjera" da je ova pandemija uopće neka opasna pandemija. Znam, ima puno ljudi koji uvjeravaju da je to neki bezazleni virus sličan gripi koji kod većine ljudi brzo i lako prođe (zatim, da je sva ova pandemija izrazito medijski umišljena). Međutim, moje iskustvo nije tako..

Puno mojih poznanika je bilo bolesno (zaraza se širi puno brže od bilo koje druge poznate zarazne bolesti), a kod starosti bolesnika nema pravila. Mladić, sportaš završi s teškom upalom pluća. Netko starije dobi može biti i asimptomatski, bez ikakvih problema.

U vrijeme kuge ili kolere ljudi su željeli čim prije spriječiti i zaustaviti širenje, činili su zavjete, skupljali su se na molitve... U ovo vrijeme ne vidim baš puno molitvenih inicijativa, a za zavjet nisam čula još ni jedan. Možda su razlozi ovi:

a) ljudi jednostavno ne vjeruju da molitvom mogu išta postići
b) većina vjernika možda ne vjeruje da se radi o ozbiljnoj bolesti pri kojoj nam je potrebna i Božja pomoć
c) tražimo vlastitu komociju (čitaj: što manje mjera) jer ne vjerujemo da Bog može takvo neko zlo dopustiti, pa pred tim zlom sklapamo oči

Ono u ožujku i nisu bili pravi razmjeri pandemije, ali smo barem pokazali da se zajedništvom mogu neke stvari poboljšati. Ovo sad, u studenom i prosincu, mislim da je prava pandemija koja izmiče kontroli upravo zbog ljudi koji "ne vjeruju". Ako netko misli da će ga Bog čuvati, a ne sluša što mu kaže razborit prijatelj, onda je to ravno iznuđivanju čuda iz Božjih ruku (i iskušavanja Boga).

Ova pošast je bila naviještena (najkasnije u listopadu prošle godine) kad su 4 egzorcista iz SAD-a pozvala ljude na pokoru, post i molitvu u prvi petak prošlog adventa. Razlog je bio taj što su dobili saznanje da se sprema veliko zlo čiji je pravi uzrok u grijesima ljudi, pa i same Crkve, u idolopoklonstvu. Pandemija je pokosila Italiju i Španjolsku.

Slutim da je zatvaranje oči pred ovom pošasti možda i odbijanje da svoje trpljenje (i nevolje) prinosimo Isusu za spas svijeta.
Svima nam želim puno hrabrosti i pouzdanja u Božju svemoć i ljubav...

Ne zazivam nove mjere, nego samo Vas molim: držite razmak, nosite maske, perite ruke...
A Bog će pokazati čemu sve to i zašto to čini...

Ova je bolest opasna. Koliko je opasnija od druge neke bolesti - nisam da važem i sudim...
No, onda se pitam: Za što je opasna? Zašto trebamo biti u strahu oprezni obzirni?

Zbog ranjivih. Zbog slabih. Zbog toga što će netko reći, misliti... Zbog toga što ću ja misliti... Zbog gubitka prolaznog ...

Isusov poziv da bdijmo i pripravni budemo nije da budemo u strahu, nego da sada donesemo odluke koje Život znače.

Pogledajmo ovu bolest kao i sve do sada probleme, bolesti, nevolje... kroz Isusov poziv da bdijmo, molimo, da pripravni budemo.
Ako tako gledamo - ne trebamo biti u strahu.
Dapače - to je poziv na našu/moju promjenu. Promjenu mog usmjerenja života. Pretvorbu usmjerenja nas/mene ka izvoru vode žive.
Ka životu u punini.
Kad mogu zahvaljivati u poniznosti očaran Ljepotom

Kad tako gledam, onda vidim ovu bolest kao post koji nas/mene pripravlja na mijenjanje/obraćenje/krštenje.
A svatko od nas treba dati privolu promjeni sebe. Isus Krist je strpljiv jer je čista Ljubav. A Ljubav daje sebe. Beskonačno se daje.
Sve okreće na dobro

Hvala ti i slava Bože na Ljubavi

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Adrijana, od koga su ta 4 egzorcista dobila saznanja?

Milsim da je važno pojasniti da misa i sakramenti ne mogu biti zamjenjeni tv prijenosom.
Bez obzira koja bila težina situacije, slavljenje mise je uvijek nezamjenjivo, kao i sakrament pričesti koji je potreban za naš duhovni život. Vlada i mediji ne razumiju smisao mise i stoga ju svode na obično okupljanje koje bi se lako moglo kompenzirati tv prijenosima.

Kako je rekao glasnogovornik HBK Ancić: "Nikad misa putem medija ne može biti prava misa."
Zato su biskupi vjernike koji u ovoj situaciji smatraju da ne mogu ići na misu oslobodili obaveze sudjelovanja na nedjeljnoj misi. Vjernici mogu gledati misu na TV ili slušati na radiju, ako žele, ali to im nije obaveza niti mogu time kompenzirati misno slavlje.
Oni su jednostavno oslobođeni nedjeljne obaveze, jer za sakramente nema zamjene i nijedna naša molitva ne može zamijeniti sakramentalnu milost.

Nadbiskup Bozanić je za zagrebačku nadbiskupiju pozvao da se omoguće mise s vjernicima, da imamo mogućnost sudjelovati na tom izvoru milosti. Vjernici su do sada bili odgovorni i mise nisu bili žarišta širenja virusa. Poziva da se slave mise zornice, da se organiziraju ispovijedi sa više svećenika, da se umnoži broj euharistijskih slavlja. Traži sve mogućnosti i načine u zadanim ograničenjima: "Ondje gdje osjetimo da nešto nije moguće, zahvalit ćemo Gospodinu i za to, ali uvijek provjeravajući jesmo li učinili sve što smo mogli učiniti."

Dakako da su mogli više učiniti. Ne potpasti pod svjetovno ludilo i ne ukrasti nam sv. Josipa, putokriž, Veliki petak i Uskrs. Moglo se organizirati, kao sada, a situacija je bila daleko benignija.

To nije poznato, a i njihova imena su anonimna zasada, razumjet ćeš iz konteksta poruke: viewtopic.php?f=3&t=1575&start=690#p41094

Zapravo, to uopće ne mora biti veza s koronavirusom (prihvaćam i tu mogućnost!), ali velika je slučajnost da je post najavljen za 6. 12., a upravo taj dan uzima se za početak saznanja o virusu, jer je upravo onda jedna prodavačica na tržnici u Wuhanu dobila simptome Covida.

Jasno mi je ovo što pišeš, ali isto tako i sam sakrament svete pričesti nije obveza, dužnost, nego čisti dar...
Da bi dostojno primio sakrament osoba mora biti u stanju milosti, a shvaćanje pričesti kao neke rutine koja se "mora" ponavljati na tjednoj bazi, ili kao nekakve tradicije ili mode ("svi idu na pričest, pa moram i ja") nije u opisu ovog sakramenta.

"Duhovni post" postojao je i puno prije, a i ljudi su ga ozbiljno uzimali kao vrijeme pokore, saznanja vlastitih grijeha i nedostojnosti.

Slavljenje nedjelje (ili nedjeljnog počinka) možda nije baš najbolje uz tv prijenos, ali za neke ljude to je izvrsna pomoć da nedjelju provedu u blagdanskom raspoloženju. Kad se ne može otići na misu, oduvijek se preporučivalo provesti dan u posvećivanju Bogu i Njegovim stvarima: čitanju Svetog pisma, dužoj molitvi, čitanju vjerskog tiska, pa zašto ne i TV misa...

Četiri anonimna egzorcista od nekoga dobila saznanja? I to ti nije sumnjivo?

Meni je odlazak na Svetu misu bez pričestiti se, kao otići na gozbu i stajati pored stola. Malo banalno rečeno...meni je to sukus Sv.mise.
Onaj tko vjeruje ili se bar trudi, neće o tome misliti "idu svi pa moram i ja". Možda djeca i oni što idu tradicionalno.