Katolički odgovori

Evo moje stare nedoumice, prenosim tekst sa forum. hr- a jer je dobro sažeto, kako se ovaj forum zove katolički odgovori, molim odgovor, pojašnjenje, ako netko zna. Evo citat:
Matej ponavlja da neće umrijeti naraštaj ljudi koji ga sluša, a svemir i Zemlja će uminuti, raspasti se, nebesa poljuljati, a Isus_Bog pojaviti i doći Kraljevstvo Božje s propašću svijeta i Sudnjim danom.

"Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude." Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti."

Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima." "Još im govoraše: Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku...(Po Marku 9,1)

Neki od onih koji slušaju Isusove riječi još neće umrijeti, a Sin Čovječji će doći u sili, a to će dočekati ovaj grešnički naraštaj.
"Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će NAPLATITI svakomu po djelima njegovim." "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom." (Po Mateju 16, 27-28)

Apologeti muljaju da je gornja rečenica "iščupana iz konteksta". Da se (27) odnosi na Isusov "drugi (treći?) dolazak (Apokalipsa)", a druga rečenica (28) na Isusovo Preobraženje u sljedećem odlomku. Međutim, tko bi za nešto što će se dogoditi za samo 6 dana rekao da će biti tako "skoro", da će samo neki od njegovih slušatelja još uvijek biti živi kada će se to desiti? ("Neki će od vas još uvijek biti živi kada dođem za 6 dana."). Čisto literarno, ne možemo odvajati nešto što je pod zajedničkim navodnicima i prebacivati to u sljedeće poglavlje, samo zato jer nam se tako čini da bi moglo biti. Osim toga, Također imamo idiom naglašavanja rečenog "Zaista, kažem vam" - koji naglašava i proširuje prethodnu rečenicu, a ne govori o nečemu posve drugom. Evo cijelog teksta:

(27) "Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim." (28) "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."
Preobraženje
#17 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,
(2) i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.
(3) I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.
Po Mateju 16, 27-28 i -17,1-3

Zadnje Isusove riječi u Bibliji u zadnjim njenim redcima:
"Da, dolazim ubrzo!"

Krist ponavlja da generacija koja je tada bila živa neće umrijeti dok se dolazak "Sina Čovječjega" ne ostvari. Apostolima i prvim kršćanima nije bilo na kraj pameti da bi morali čekati barem dvije tisuće godina (u obliku praha) na taj famozni dolazak.

Istina, i meni to zvuči malo nategnuto, pa dok netko pametnije/i ne odgovori, evo mojih razmišljanja kao i tumačenja koja sam ja pročitala o tome, očito od drugih autora.
Naime, tvrdi se, kod nekih, a ne sjećam se više tko je to bio i da li ih je bilo više, da je riječ 'generacija' u stvari naš prijevod riječi koja u originalu može značiti to isto kao kod nas ali može označavati u uopće - ljudski rod.
A ovo drugo što ću napisati, iako nisam nigdje pročitala, ja sam sama sebi upravo tako protumačila a sad sam samo potvrdila svoje uvjerenje kad sam pročitala tvoj tekst: a to je da je ono što su vidjela trojica apostola kao sliku ili viziju, možda i sama prisutnost Isusova božanstva i svetih osoba Ilije i Mojsija, dakle dijela a ako je Kraljevstvo Božje zbog svoje savršenosti nedjeljivo, onda i cijelog Kraljevstva Nebeskog samo ga oni nisu zbog svoje ljudske ograničenosti mogli vidjeti u punom sjaju (naime kod božanskih stvari ne možemo suditi ni po/prema našim osjetilima, ni našim shvaćanjima pa ni po tome što npr. možemo imati nas više osjećaj, spoznaju prisutnosti, kao i obraćanja svemoćnih božanskih osoba prema više ljudi istovremeno na posve različit način tj. različitom porukom. Recimo i za BDM sam negdje pročitala da ju mi ne vidimo i ne razumijemo objektivno nego onako kako nam
to naše pojedinačne, dakle različite, mogućnosti dopuštaju.
Tako da, ne možemo iz opisa u Evanđelju suditi što je to Preobraženje na Gori točno predstavljalo jer mi to ne razumijemo ali ja sebe osobno mogu uvjeriti da je to bio upravo susret smrtnih ljudi i božanskih, odnosno svetih osoba ili, drugim riječima, da nam/apostolima je došlo Kraljevstvo Nebesko. Uostalom nije li rečeno na drugom mjestu da je Kreljevstvo Božje već došlo, i da ga jaki grabe (ako se dobro sjećam) iako opet ne trećem mjestu da se približilo, pa ako možemo to prihvatiti zašto ne i ovo drugo.
Stvari treba prihvatiti kao onostrane, nedokučive bez mogućnosti uspoređivanja sa ovozemaljskim činjenicama, znanjima, zakonima a Isus i nije došao da nam sve objasni već da nam objavi svoju Ljubav i svoje Spasenje... i na kraju je rekao da nam još puno toga ima reći ali da još ne možemo nositi (što će reći - shvatiti)

Hvala, Kristinka, što si se potrudila pojasniti...iako mi i dalje nategnuto

Evo, nasmijala si me.
Dok sam molila krunicu, sjetila sam se što sam danas napisala i da sam mogla bolje. Tako da sam morala tjerati od sebe te misli e da bih se koncentrirala na molitvu.
Ali, interesantno, sama krunica me u dijelu o otajstvu o preobraženju vraćala na tu temu a baš danas molimo otajstva svjetla (naravno, ništa nije slučajno, ali nećemo sad o tome).
Naime, sjetila sam se da baš i nisam u potpunosti prenijela ono što mi je negdje duboko ostalo u memoriji (naravno, ni to što sam upamtila nije vjerojatno potpuno isto ono što sam čula a bilo je to prije nekolko godina, tako da ne znam koja korist ali pokušat ću napisati do kraja čega se sjećam)
Prisjetila sam se da nije bila upotrijebljena baš točno ta fraza ' ljudski rod' nego je pojam 'ovaj naraštaj' objašnjen kao naraštaj ljudi koji su imali priliku upoznati Isusovo učenje, dakle, ljudi koji su su se rodili nakon što je On objavio svoju istinu svijetu a to je malo bliže onom što je rčeno u Evanđelju jer se može - valjda - reći da je naraštaj ne samo jedna generacija u smislu donošenja potomstva nego i ono što je slijedilo iz/a njega pa se ono odnosi na njih.
U (drugom) slučaju kad Isus kaže: Naraštaj ovaj opak traži znak..., ja tu već čujem prozivku, ukor ne samo tom već i svim budućim naraštajima, sljednicima tadašnjih ljudi koji će ga odbaciti mada kaže 'ovaj'. Naime, riječi Isusove nikad ili skoro nikad se ne odnose samo na trenutak, već su univerzalne - odnose se i na vječnost koja tek slijedi.
Eto, ako se još nečeg sjetim, a u međuvremenu se ne pojavi neki bolji tumač, dodat ću...
Ali, ako smijem primijetiti, a ako ne, onda sve što ću napisati povlačim:) ti se previše trudiš shvatiti i na taj način si zagorčavaš život jer lijepo je znati i objasniti si neke stvari ali kad dođeš pred zid, zar se ne osjećaš promašeno? I što je najgore počneš sumnjati a sumnja, zna se, malo po malo vodi u nevjeru. Ja se u takvim trenucima ne osjećam dobro, i stoga ne njuškam previše po Božjem nauku. Ako mi nešto upadne, dobro, ako ne, ne… ne zamaram se s tim.
Na kraju evo i Isusove preporuke koja tu odlično sjeda (otprilike): Ne budete li kao djeca nećete ugledati Kraljevstva Nebeskog... A djeca ne sumnjaju, pitaju doduše ali kad im se odgovori (A NAŠI SVI I DOVOLJNI ODGOVORI TREBALI BI BITI U SVETOM PISMU jer kako sam prije navela, Gospodin nam reče da još ne možemo sve shvatiti), a djeca ne sumnjaju, jednostavno VJERUJU.

izmedjunebaizemlje razmislja tocno kao i ja ja sam se oduvijek pitao ko je ovaj narastaj,mozda Isus misli na cjelokupni ljudski rod od pocetka ,a tu mi se postavlja veliki upitnik iznad glave sta ako misli na ovaj narastaj kao na jos jedan,znas ono ne nece proci ovaj narastaj dok se to ne zbije (ja mislim da je tu govorio i o velikoj nevolji) mozda u svemiru ima jos narastaja,mozda mi prvi odlazimo mozda je netko prije nas bio mozda ima i sada jos negdje "narastaja" .
Jeste li vi shvatili veliku nevolju kada ste citali,? dali vjerujete u druge narastaje u svemiru,zasto ce biti velika nevolja?
Sto se tice sumnje ja sam sumnjevac ima godinu dvije ako ne i vise,ja sam neki skeptik polu krscanin.

Dosta mi stvari ne ide u glavu zato sam i otvorio onu svoju temu tamo.

Upravo sam mislila odgovoriti Adrijani, no isto što sam htjela njoj reći, i tebi bih, pa važi za obje .Ona me pitala zašto se brinem za tuđu nevjeru, ali ne brinem se za tuđu, nego za svoju. Ti kažeš da ne valja previše mozgati. Ali ja nažalost nemam slijepu vjeru moje none, koja, mislim, nije puno propitkivala. Meni ne sjeda baš ni pretvorba ni utjelovljenje ni svašta još, ali stalno molim da mi "sjedne". No, očekujem bar da Isusove riječi budu smislene( kako ovo reči da ne zvuči bahato) , razumljive. Da, sumnja je uvijek prisutna, pa kod koga nije, bila je i kod svetaca, bar nekih. Ove riječi o kojima pričamo, a znamo da je i sv. Pavao mislio isto, da će se to zbiti za njegova života i /ili sv. Petar izgledaju kao da je netko pogriješio...
P.s. ovo je bilo Kristinki...

Odlično rečeno, pa sam stoga i boldao meni bitno.
Vjera u život vječni je ključna za razumijevanje.
Ako nema vjere u život vječni, već samo ovaj vremenski prolazni život - nema logike, nije jasno, nategnuto je ...

Ja bih samo dodao da vječni život ne slijedi - on je stalno. Naše trenutno utjelovljeno stanje je prolazno, ali pozvani smo na život vječni, na obraćenje, na ponovno rođenje kako bi bili djeca koja ne konzumiraju spoznaje dobra i zla tj. koja ne osuđuju, koja su lišena oholosti.
Isusove riječi nas pozivaju na to, a još više njegova djela - djela Ljubavi koja je vječna.

Post i molitva su bitni za prekretnicu, za obraćenje.
Svako dobro

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Iskren odgovor, isto je i kod mene... Ne znam kako će moji odgovori uopće utjecati na druge, jedino što mogu korisno napraviti je produbiti svoje vjeru i shvatiti zašto vjerujem ono što vjerujem..

Danas je to tako. Vjera se ne uzima zdravo za gotovo. Mnogi su zbog nerazumijevanja vjeru odbacili, a mi koji smo ostali nekad padamo u napast slaviti nešto (npr. ići na misu) bez imalo razumijevanja zašto se to čini i što se uopće slavi.. To je grijeh. Grijeh je i primati pričest, a ne biti svjestan koga zapravo primaš..

Tako da ovo potpuno razumijem.

Mogu se nadovezati na ovo...primanje sv.pričesti...Netom prije primanja, poklonim se hostiji. No, ima ih dosta što se nakon primanja, naklone oltaru, gdje je prije stajalo svetotajstvo. Prije sam i ja to radila, no kad sam počela proučavati sv. misu i njeno značenje, prestala sam. Svećenik je jednom rekao sa oltara, da se nemaju što tamo klanjati, no većina ih je nastavila po starom. Nakon pričesti, kad svećenik nosi natrag svetotajstvo, rekla mi je jedna časna, da se poželjno dignuti ili kleknuti kad Ga sprema, izraziti počast. Od tad to radim. Ja i možda još dvoje- troje.

Može jedno pitanje u vezi pričesti?
Da li primamo IK pod prilikama samo njega osobno ili primamo u punini kao Boga proslavljenog i u punini njegovog mističnog Tijela -Crkve u kojem po pričesti ulazimo u zajedništvo Glave i udova.
Te da li s tim činom blagujemo i jedni druge pošto smo dio tog Tijela.

Ne može bez trolanja, kao da ti je smisao života

I ja sam to prije činila, kad sam povremeno odlazila u župu gdje je to običaj... Koliko god čin izgledao pobožan, svećenik je u pravu - on nije potreban.. U mojoj župi to nitko ne čini.

A pokloniti se prema svetootajstvu kad se odnosi natrag - to činimo, najčešće zajedno s ministrantima, ali ne svi.. Trebalo bi s vremena na vrijeme i to napomenuti, jer ljudi zaborave.

*
Ovo trolanje - koga mi zapravo "jedemo" - da nije na takav besmislen način skrojeno još bi se i dalo odgovoriti.. Protestantska smicalica - što više zakomplicirati, pa onda reći da je euharistija samo simbol..
To su na Catholic Answers već odgovarali:
https://www.catholic.com/magazine/onlin ... 95ceee0095

Pitao sam te ozbiljno jer me zanima tvoje mišljenje i nema veze sa protestantima.
Sa ovim nazovimo problemom sam se prvi put upoznao prije nekoliko godina na temi od teologa na papinskoj akademiji Augustinia, pravoslavnog svećenika dr. Zorana Đurovića.
Temu sam otvorio na ovome forumu pod nazivom:

Pričest sa Mističnim Tijelom Isusovim

viewtopic.php?
f=3&t=2297

Dakle postavlja se pitanje:
Da li imamo svijest da se pričešćujemo sa potpunim proslavljenim uskrslim Kristom koji je sve u svemu zajedno sa njegovim mističnim tijelom u kojem su svi.spašenivi od postanka do svršetka svijeta ili se pričešćujemo krnjim ( malo nespretan izraz) Kristom.

Zašto je ovo važno:
Pa zbog toga što sa ovim dobijemo jedno proširenje shvaćanje ovog otajstva u kojem zajednica Crkva - Tijelo ima presudan značaj kao način našeg vječnog života u kojem smo povezani jedni sa drugima u neraskidivoj zajednici u kojem nedostatak samo jednog čini ovo tijelo nepotpunim a to zapravo nije moguće tako da su svi spašenici od prvog do posljednjeg čovjeka koji će živjeti na ovom svijetu već dionici toga Tijela.

Sa ovakvim i sl.pitanjima bavi "suvremena" teologija pa sam iz tih razloga i otvarao ovakve i sl. teme..kao recimo o preegzistenciji IK itd.

Došao sam na ovaj forum u nadi da će se pojaviti neko od teologa i laika koji bi rado razgovarali o ovome ali nažalost nisam naišao na razumijevanje.

Onako kako je pitanje bilo oblikovano prvi put je skroz besmisleno i čini mi se da je bilo napisano s ciljem da se nešto ponizi i omalovaži.. A o čemu suvremena teologija raspravlja to baš i nije pitanje mog interesa, te ne mogu odgovarati na ono što ne razumijem najbolje ("interpretacija nečije interpretacije").

Ono što znam je da je sv. Toma Akvinski napisao da se u euharistiji ne mijenja izgled, već sama bit, dok izgled ostaje nepromijenjen.
Dio je njegove molitve:
"Podari mi, Oče, da ne primim samo naizvan sakrament Tijela i Krvi Kristove, već da iznutra primim njegovu snagu i bit, te tako budem pridružen njegovu otajstvenomu Tijelu."
Znači, blagovanjem euharistije mi postajemo Njegovo Tijelo, otuda (i iz Pavlovih poslanica) govor o Crkvi kao o mističnom Tijelu Kristovom koje smo mi sami, što moramo biti svjesni. Dostojanstvo i važnost euharistije je ogromna, pa zato se ne bih uključivala u razne spekulacije koje vode ili krivom razumijevanju ili preuzetnom prepucavanju.

Zato sam te pitao da nebi došlo do nerazumijevanja da li se pričešćujemo sa kompletnim Kristom tj. i sa njegovim mističnim Tijelom u kojem se nalaze svi spašenici od postanka do svršetka svijeta a to značilo i da "blagujemo' jedni druge ili misliš drugačije?
Mislim da Euharistija po svojoj važnosti zaslužuje da više o njoj razgovaramo.
Ako sam u zabludi oko ovoga onda mi pomozi da bolje razumijem.