Katolički odgovori

Ne, nužna je i ispovijed i pričest, imam dojam da se baš ni ne potrudiš razumjeti.

Molitva koju sam naveo kada smo spriječeni primiti pričest nije i ne može biti zamjena za sakramentalnu pričest. Nigdje tako nešto ni ne piše. Ali molitva kao razgovor s Bogom može pomoći, a ne da može zamijeniti puninu milosti u pričesti.

Što se tiče pomirenja s Bogom, ono ne ide bez ispovijedi, kako je jasno navedeno. Savršeno pokajanje je stvarno pomirenje, ne ako se možemo ispovijediti pa nećemo, nego u trenucima kada nemamo svećenika, eto kao sada u doba karantene. Ali samo ako se nakon toga prvom prilikom čim bude moguće ispovijedimo, znači ne može opet bez ispovijedi.
Međutim treba reći da savršeno pokajanje nije obično kajanje ni neka tehnička stvar kao samo reći ja se kajem, nego raskajano srce iz iskustva ljubavi prema Bogu, koje proizvodi duboku odluku da nećemo više griješiti, to je svojevrsni čin obraćenja.

Pokušavam prenijeti upute Crkve za one koji žele biti s Bogom, koji su grešni (a svi smo grešni samo to ne vidimo uvijek, nekako otvrdne srce) i žele pomirenje.

Ali samo ako se nakon toga prvom prilikom čim bude moguće ispovijedimo, znači ne može opet bez ispovijedi.


Sa ovim dolazi do kontradiktornosti, ako smo primili potpuni oprost bez uvjeta onda nema " ali samo ako" logički je svakako da slijedi redovita ispovijed čim bude moguće i to se podrazumijeva ako smo vjernici ali vezati ispovijed kao uvjet sa ovim oprostim mislim da nema smisla.

Da li možeš bolje pojasniti ?

Trudim se razumijeti ali ima kontradiktornosti.
Ako moja ispovijed ne valja bez svećenika, onda čemu ispovijed?
Kajanje je druga priča...već rekoh, teško mi je tu emociju osjetiti pri ispovijedi...
I, da, čemu onda daje Papa potpuni oprost? A kažeš da se ne važi bez svećenika. I da se ne trudim razumijeti?
Nema veze s temom ali ne kužim, ako se nešto stavi u "trolanje", kako neki svejedno pišu i dalje u tom zaključanom forumu?

U Italiji svećenici su prisutni u bolnicama i daju ljudima pomazanje i odrješenje...

U vrijeme Velikog tjedna, 1667. g. kad su se ljudi vratili s jutarnje mise na Veliku srijedu, 6. travnja, Dubrovnik je zatresao veliki potres, najjači u njegovoj povijesti... Pola grada je bilo razrušeno, 3000 ljudi poginulo u ruševinama, gromade stijena padale su sa Srđa na grad, a na moru se pojavio tsunami. Potres je izazvao i požar koji je trajao 20 dana, a zaredale su se i pljačke i neredi...

Sjećam se da sam jednom na ovom forumu ušla u raspravu s nekim tvrdeći da je to bila vjerojatno Božja kazna za grad, ali danas se kajem ako sam koga time uvrijedila, jer ne mislim više tako. Bog ne kažnjava potresima, požarima, poplavama, ostalim prirodnim nepogodama, a ni bolestima..

Isus se zapravo toliko solidarizirao s bolesnima da je rekao u prispodobi o posljednjem sudu: "bijah bolestan i pohodiste me"..

Zato mislim da nije u redu stigmatizirati, prozivati bolesnike, "krivca" tražiti za zarazu, niti ih ignorirati..

https://www.index.hr/vijesti/clanak/vje ... 72359.aspx

Šta kažete na ovoga župnika? Meni njegovo ponašanje nije normalno, doslovce dovodi ljude u opasnost.

Crkva je izuzetno odgovorna, biskupija je svim svećenicima poslala detaljne upute da se Cvjetnica može slaviti isključivo bez vjernika i na ovo rekla će upozoriti sve koji to ne poslušaju.
Odluka biskupa da nema misa izravno je vezana uz odluku vlasti da nema više okupljanja, naime ionako policija neće dopuštati vjernicima da uđu u crkvu.

Međutim, meni je ipak čudno da se ne gleda jednako i upozorava sve, jer danas sam bio u dućanu sa sigurno 50-tak (ne baš discipliniranih) kupaca odjednom, ne znam kako i po kojim odredbama to smije biti, a isto takvo rizično okupljanje u crkvi bi bila glavna vijest. U svakom slučaju misa nema i treba biti strpljiv jer izgleda neće ih biti još neko vrijeme dok se pandemija ne smiri odnosno dok vlasti ne donesu drugačije odredbe.

Mislim da je i u ducanima preopustena atmosfera, pritega bi ja to da samo jedan moze biti u ducanu istovtemeno ako ducan nije velik, i da u spizu moze samo jedan ckan obitelji i to svako 3-4 dana maksimalno.

Iako je navedeni župnik možda učinio civilni prekršaj, potpuno ga razumijem i smatram da nije učinio nikakav grijeh prema Bogu ni prema braći ljudima. Kad bi ga Crkva i namjeravala kazniti, prije ili kasnije trebali bi se zapitati kojim "kanonskim" pravom je Biskupska konferencija, koja uopće nema nadležnosti za to, jednom uredbom "otkazala sve mise, pobožnosti i sakramente" u zemlji i tako u neposluh stavila sve one svećenike koji bi htjeli raditi ono za što su prema kanonskom pravu i zaduženi, a to je slavljenje svetih misa.

Iako sam uvijek tvrdila (a tvrdit ću i dalje) da je poslušnost, osobito crkvena, velika vrlina, sad ću biti jedna od onih koja će ipak postaviti pitanje: nisu li se naši biskupi dobrano zaletjeli i od običnog straha skamenjeni učinili nešto što nije baš primjer pastirske hrabrosti i pronicavosti u ovim teškim vremenima?

Za Italiju mi je potpuno jasno zašto su "otkazali sve mise", imaju više od 11 000 umrlih, mada ni milanski nadbiskup nije baš primjer hrabrosti kad je donio uredbu o zatvaranju crkvi čak prije negoli su se počeli zatvarati restorani, kafići i barovi.. Netko bi rekao: Kako je mudro i izvrsno učinio baš na vrijeme, ali... povijest Crkve i pandemija nam pokazuje da se u prošlosti Crkva i drugačije znala ponašati, da je otvarala bolnice i domove za oboljele, da je bila na prvoj crti služenja bolesnicima, i da bolesnike nikad nisu sakramentalno napuštali... To su mogli samo zato, znam da možda zvuči farizejski, ali jer su poznavali pravi smisao sakramenata i što nisu se brinuli samo za spas tijela, niti za "sigurnost nezaraženih", nego i za spas duše.. Sjetite se života sv. Alojzija Gonzage, sv. Damjana de Veustera koji je jedini htio ostati s gubavcima na otoku Molokai i brinuti se za njih, čak i uz protivljenje svog biskupa koji mu nije slao nikakvu pomoć. Povijest je priznala sv. Damjana hrabrim misionarom, a njegovog biskupa običnom kukavicom.

Znam da takvi uvijek imaju opravdanje da se "brinu za zaštitu nezaraženih", ali otkazivati sve mise u državi u dan kad smo imali samo 69 zaraženih osoba u cijeloj zemlji... nije baš čin koji bi sugerirao pastirsku brižnost i duhovnu skrb za narod, nego više "samo-izolaciju" svećenika i bježanje od naroda, napuštanje svih pastoralnih praksi "da se ne bismo zarazili".

Čitam upravo (možda i stari članak), poljski biskupi su se odlučili, slijedeći državne mjere, na drugačiji odgovor: ako na misi smije biti manje ljudi, idemo služiti još više misa, da bi svatko tko želi mogao sudjelovati.. Jedan francuski biskup je također izdao uredbu neka sve crkve budu uvijek otvorene..

Riječnik naše hrvatske Uredbe jest "za povijest":
"sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima."

"Svećenici neka slave svetu misu bez sudjelovanja zajednice"

"crkve su otvorene samo za osobnu molitvu zdravih vjernika"..

Bi li tako postupio i bl. Alojzije Stepinac? Njemu su nudili da ode u inozemstvo liječiti se, ali on nije otišao, jer je znao da mu povratka među svoj narod nema i da bi ga povijest sigurno zapamtila kao "lošeg pastira koji ostavlja svoje stado". On je odlučio ostati pod cijenu svog života, znajući da nam je svima ionako umrijeti.

Bl. Miroslav Bulešić mogao je iz straha odustati od odlaska u ono mjesto gdje je služio sakrament sv. potvrde, pošto je dobio otvorene prijetnje smrću, ali njegova hrabrost je bila u tome što je znao vrijednost sakramenta i da je ono itekako vrijedno i da život položi za nj. Znam, to ne mogu svi, ne može se to ni tražiti od svih ljudi.. To mogu samo pojedinci koji imaju čvrstu vjeru u Boga.

Nije li i sam Papa nedavno pohvalio "kreativnost" nekih svećenika.. Nije doslovno rekao da hvali njihovu "neposlušnost", ali je iz govora jasno što je mislio... Pravi svećenik ne napušta svoje stado i ne otkazuje sakramente..

https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/p ... iti-samim/
https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/p ... u-sluziti/

Evo i jedno opširno mišljenje o "ukidanju misa" i kanonskom pravu:
https://canonlawmadeeasy.com/2020/03/20 ... el-masses/

Sto se hrabrosti tice, ja smatram da je nemar grijeh, bio on u ducanu, na poslu ili u crkvi, kad ides okupljat ljude znajuci da je zbog tog poteza velika sansa da se neki zarazi i potom to odnese svojim ukucanima. To meni kao ubojstvo iz nehaja. Jedna je stvar paziti, pa ako se dogodi, sto se moze, a druga tvrdoglavo tako druge dovoditi u opasnost.

Uostalom, pogledajmo svijetli primjer zupnika iz Katuna:
https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/ ... ca-1014166

jučer sam čitao jedan članak u vezi tog svećenika...uglavnom jedna žena u komentarima ( ne sjećam se...možda manda, ili mandurić...uglavnom 2-3 puta je dala komentar da papa nije dao dekret kojim se ukida sveta misa, a da je on navodno potreban
Nisam ulazio u kanonsko pravo ( posebice jer mislim da se to ne nalazi u KKC-u , nego nekim posebnim regulama!) i čini mi se onako na prvu da to što ta žena u komentarima tvrdi , da ispada da je ovo generalno otkazivanje svetih misa, svete pokore-ispovijedi ,a BEZ IKAKVIH IZNIMKI ILI OGRADA , je totalna grozota pustoši , koja se navodi i u bibliji, ili stanje blizu tomu! Nije se naveo ni neki rok trajanja , sa mogućnošću produženja stanja, nego je uvedeno -rok trajanja- neodređen....može bit i npr. 3, 5 godine!!

Mislim da se naša BKH nije dobro snašla u tim građanskim restrikcijama i da su se trebale dopustiti neke iznimke...ili barem sada kada se više zna o kovidu-19 da se dopusti pod nekim strogim uvjetima a koji se sigurno mogu ispoštivati
POSEBICE JER KATOL.CRKVA IMA ODREĐENE POSEBNE PREROGATIVE, POSEBNE OVLASTI, POSEBNA PRAVA I NJU NE MORAJU UVIJEK, BAŠ UVIJEK KAČITI CIVILNI ZAKONI!ILI AKO JE KAČE MORAJU BITI RAZBORITI I U SKLADU SA VATIKANSKIM UGOVOROM-KONKORDATOM KOJI MI IMAMO,A I DA NEMAMO, KC INAČE GLOBALNO GLEDANO U VEĆINI SVIJETA IMA POSEBAN STATUS, EKSTRATERITORIJALNOST ISL!

mislim da se ta žena pozivala na ovaj tvoj zadnji link...budući da je na stranom jeziku nije mi se dalo čitati
UGLAVNOM, MIŠLJENJA SAM DA SU SE OLAKO, BRZOPLETO U POTPUNOSTI ZABRANILI SVETI , SPAŠAVAJUĆI SAKRAMENTI...moglo se ograničiti , ali ne TOTALNO DEROGIRATI

Mislim da pravoslavni imaju i dalje pravo pričesti u RH!.Ako je to istina postavlja se pitanje , zar su oni izvan zakona ili kontra zakona...vjerujem da nisu, nego su se samo bolje i preciznije postavili

Mislila sam danas kleknuti u crkvi u mjestu u kojem radim, pomoliti se ako je tamo svetotajstvo, no zatvorena je. Razočaranje. Onda vidim ispred grančicu masline, baš lijepo, mislim, da je svećenik mislio na to...išla je uzeti, kad ispod ime, prezime i adresa mještana kojem je namjenjeno, valjda su drugi svoje pokupili...ni to mi se nije svidjelo.

Naše trgovine su pune ljudi, i ako se krene istom logikom razmišljati - svaki naš odlazak u dućan je "tempirana bomba" i sami sebe ubijamo iz nehaja... Ne znajući tko od nas ima taj virus, a svi najednom postajemo sumnjivi jedni drugima - to dovodi zaista do unutarnjeg očajanja i straha koji ne možemo kontrolirati...

O takvim vrstama strahova (koji su "bolesni" strahovi) puno su pisali Tomislav Ivančić, Mijo Nikić, i mnogi drugi svećenici...

Suprotnost tome strahu je jedino povjerenje u Boga, i to bezgranično povjerenje u Njegovu dobrotu i da nas On čuva kuda god pošli...

Ivančić je jednom naveo priču o veselom dječaku koji se opušteno kupao sa svojim ocem u rijeci, i nije ga bilo strah iako su bili u ratnom okruženju, i iako su neprijatelji vjerojatno bili blizu... Dječak je bio smiren i veseo jedino zato što je vjerovao svom ocu i osjećao se sigurnim kada god i gdje god je njegov otac s njim.

Također se ni meni ova "grozota pustoši" uopće ne sviđa, a nju doista prati i "bezizlazna tjeskoba naroda" o kojoj smo još do jučer čitali, a došla nam je tako brzo...

Nažalost, postoji Papin dekret, to su zapravo dva dekreta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata (prvi je od 19. ožujka, a drugi od 25. ožujka) koji su pisani po nalogu Vrhovnog Prvosvećenika, samo za 2020. godinu.

Međutim - ti dekreti važe samo u biskupijama gdje su već civilne i crkvene vlasti donijele uredbe o "otkazivanju misa" - i njima se daju opće smjernice za slavlje Vazmenih otajstava (ono što i danas čitamo na bitno.net).

Ruku na srce, situacija u Italiji, Francuskoj ili Hrvatskoj nije baš ista...

Ako je u Italiji (kolijevki kršćanstva) stanje kataklizmičko, kod nas je stanje hipohondarsko... Ljudi šeću po trgovinama, naguravaju se pred bankomatima, a crkve su zaključane...

Od ukupnog broja zaraženih Covidom-19 treba oduzeti one koji su ozdravili, zatim one koji su umrli, pa one koji su na respiratoru... i dobijemo broj onih ostalih koji imaju simptome "gripe", malo jače prehlade ili se još uvijek osjećaju toliko dobro da se šeću po poštama i plaše ljude kao danas ona neodgovorna zaražena žena..

Možda se nismo shvatili ,ja podržavam tvoje mišljenje, mislim da i Giovi misli tako nekako
Za te dekrete nisam siguran nisam proučavao...ali vjerujem da je tako
Znači, dekret se tiče baš situacije koju imamo sada
ALI NAŠA SITUACIJA JE PUNO POVOLJNIJA U VEZI COVIDA NEGO U ITALIJI!
AKO SE TO NIJE VIDJELO 18.3., VIDI SE SADA...U TOM SMISLU, CRKVA BI TREBALA UBLAŽITI SVOJE MJERE I DOPUSTITI DA SE VRATE SAKRAMENTI UZ PROPISANE MJERE ZAŠTITE OD CIVILNIH VLASTI ( RAZMAK ISL.)
MI SMO IMALI JAKO STROGE MJERE , I KOD NAS JE COVID DOSTA OGRANIČEN I IMAMO JEDNE OD NAJBOLJIH REZULTATA NA SVIJETU