Nemam muža pa ti ne mogu reći konkretno na primjeru, ali mi pada na um muž prijateljice koji je cijelu njenu trudnoću prao kupaonicu jer ona nije mogla podnijeti miris tih sredstava za čišćenje (i to je zaštita obitelji). Ili pak kad sam nekidan bila na ispovijedi u p. Ramosa, red da veći ne može biti i bila je jedna mlada obitelj s curicom od nekih desetak mjeseci, a mama opet trudna i vidi joj se trbuh. I kako smo stali na nogama u redu, curica je stalno željela mami u naručje, dok ju je muž blago opominjao u ljubavi i djevojčicu dobrih sat i pol vozao po crkvi, nosao, zabavljao - da mu žena ne bi je trebala držati (iako joj realno vjerojatno ništa ne bi bilo).
Uopćeno, ja to gledam ovako - svi smo različiti, ipak, zene imaju neke karakeristike drugacije od muskaraca. Kako fizicki, tako i psiholoski. Postoji gomila istrazivanja o spolnim razlikama, valjda je to ljude (znanstvenike/psihologe) intrigiralo... Nazalost, moderna psihologija cesto naglasava upravo suprotno, u duhu popularnih ideologija. Kao, postoje razlike, ali minimalne, ali mozda je do drustva (odgoja) zapravo bla bla bla. Bas! To me ljuti, kad se ide na ruku jednoj ideji koja je in, umjesto objektivne znanosti... jer ona govori nešto sasvim drugo.
Muž je zaštitnik, vođa, molitelj i autoritet. Žena je podrška, nježnost, ljubav, briga, molitelj. Jedno bez drugog su ništa. I gadno je ako se uloge zamjene. Slažem se da smo svi različiti i da imamo različite karaktere, ali postoji nesto u samoj srži onoga "biti žena", i "biti muškarac". Potencijal koji nam je ostvariti. I ne volim bas ovaj današnji duh relativizma u kojem je svejedno jesi li muško ili žensko.
Ja vjerujem da je služenje i briga za druge u samoj naravi žene i da svaka žena to ima u sebi, kao i ono da je muškarac taj koji štiti, koji je zaštitnički nastrojen, koji brine za živote svoje obitelji (mislim da je to još od prvih ljudi koji su odlazili u lov, brinuli za pleme i što li već).
Adrijana nije oduševljena ovom ilustracijom, ali po meni je ona onako sve rekla.
Vjerujem da je žena pozvana služiti svom suprugu i brinuti se za njega. To je prva zadaća. Majčinstvo proizlazi iz toga. Odnos muza i zene je temelj obitelji.
I to nije nikakvo podložništvo vec sama srž ljubavi. Ponavljam se, ali Gospodin je mužu dao autoritet da vlada nad svojom obitelji i da ju vodi. Taj autoritet nije od ovoga svijeta, već je Božji.
Muž i otac je i svećenik i patrijarh i prorok u svojoj obitelji ako dopusti da ga Duh Sveti vodi, a za to je potrebna molitva i sakramentalni život - "rođenje odozgor od vode i Duha". Muž i žena trebaju jedno drugome pomoći da dođu u raj
Meni je to jedna od najljepših misli o našim ulogama. A na kraju krajeva, Isus je Božji sin, ali završio je na križu zbog svoje Crkve
Nije li divna ta ljubav u Kristu, u dimenziji križa, davati sebe za druge?
I, još nešto što sam naučila - razgovor s ljudima pomaže, ali samo razgovor s Bogom liječi.
Sjetih se ovog svog posta. Prilažem nešto u suglasju
Login
Registracija
FAQ
Traži
To meni ne paše,taj izričaj,valjda latino 
...i što bi to trebalo značiti,da samim tim što je netko roditelj,ne smije se pogrdno govoriti o njemu,za razliku od nekog tko nije imao tu priliku...Mislim,ono...i mačka može roditi,a neke se bolje brinu za potomstvo od nekih ljudskih roditelja...
šmrk...