Katolički odgovori

2. Singleness je dar jer je poziv u zajednicu Kraljevstva. Da, teško je. Postoje usamljene noći, postoje misli da su im 80 godina i da umiru i da nemaju nikoga. Samostalnost je dar, ali može biti skup.

Međutim, obećanja koja Biblija daje pojedincima jednostavno su zapanjujuća. Poslušajte Isusove riječi u Marku 10: 29-30: “Isus je rekao: 'Zaista, kažem vam, nema nikoga tko bi napustio kuću, braću ili sestre, majku ili oca ili djecu ili zemlju, zbog mene i evanđelja, a koji sada neće primiti stostruko u ovo vrijeme, kuće i braću i sestre, i majke, djecu i zemlje, s progonstvima, i u godinama koje dolaze vječni život. Nastali ste u svojoj jednostavnosti radi Isusa, primit ćete stostruko u ovom životu! Sada ne obećava točno kako će izgledati, ali obećava da će se brinuti o nama, tako da naša samoća neće biti prvenstveno nedostatak odnosa, već prilika ZA odnos.

Što ako smo tako gledali na samoću radi Krista? Što ako ne bismo gledali na samoću kao na gubitak veze, već na poziv u autentičnu kršćansku zajednicu? Volim kako to kaže Wesley Hill:

Obratite pažnju na dihotomiju: pojedinačnu i usamljenu, ili udruženu i sposobnu iskusiti ljubav. Ali što ako oni nisu naš jedini izbor? Što ako je to lažna dihotomija? Što ako se umjesto toga (jedinstvenost) može smatrati povodom za ljubav? Što ako odabir seksualne apstinencije ne bude automatski jednak izboru izolacije i represije? Što ako se pridruživanje [crkvenoj] zajednici kao jednoj osobi može smatrati izborom za bliske obiteljske veze?

Samo želim vikati, DA! To je točno. A primarno mjesto na kojem bi se to trebalo događati je unutar Crkve. Naše braće i sestre u Kristu su povezani međusobno više od krvi. Kada Pavao naziva Timoteja svojim "pravim djetetom u vjeri" u 1 Tim 1: 2, to nije samo obredna oznaka. Naslov “braća i sestre u Kristu” iz Kol 1,21 nije apstraktna usporedba s drugom konkretnom stvarnošću. Kristova Crkva je Božja obitelj (1 Iv 3: 2), a naši zemaljski odnosi trebaju odražavati tu istinu. Naši odnosi u crkvi trebaju biti takve prirode da nitko ne mora biti bez obitelji. Mi smo obitelj, jače od krvi!

O, možemo li promatrati samoću kao priliku - ne biti usamljena i samotna - nego zaroniti u autentičnu kršćansku zajednicu u kojoj se kraljevstvo nebesko nosi u opipljivoj službi, gostoprimstvu, odgovornosti i ljubavi! Možemo li gledati na samoću kao na priliku da iskusimo ljubav do punog izražaja, i stoga uživamo u njoj kako treba.

3. Samostalnost je dar jer oslobađa osobu da cijeli svoj život posveti Kraljevstvu bez ometanja.

Nadam se da me u ovoj propovijedi ne čujete da ponižavam brak. Ne namjeravam. Brak je lijepa stvar ... koja zahtijeva vrijeme i energiju. Osoba koja je oslobođena tih obveza slobodna je uložiti više u službu, ljude i odnose.

Doista, samostalnost bi uvijek trebala imati svrhu. Primijetite ono što Isus kaže onima koji su dobrovoljno odabrali celibat u 12. retku. On kaže: “zbog Kraljevstva.” Drugim riječima, Kraljevstvo Božje je u vidokrugu i jedinstvenost uvijek treba ukazivati ​​na tu stvarnost.

To je upravo ono što Pavao kaže u 1 Kor 7,32-34:

Želim da se oslobodiš tjeskobe. Neoženjen je zabrinut za Gospodnje, kako ugoditi Gospodinu. Ali oženjeni čovjek je zabrinut za svjetovne stvari, kako udovoljiti svojoj ženi, a njegovi interesi su podijeljeni. Neudana ili zaručena žena je zabrinuta o Gospodinovim stvarima, kako biti sveta u tijelu i duhu. Ali udana žena je zabrinuta za svjetovne stvari, kako zadovoljiti svoga muža.

Oženjena osoba mora uložiti vrijeme i resurse u brak, a to je dobro ... ali to su još uvijek vrijeme i resursi, a pojedinačna osoba ima sposobnost da ulaže u Gospodinove stvari. Dakle, svim samcima ovdje danas, želim vam reći: "Ne morate se vjenčati." Vi niste kršćanin druge klase, niste manjkavi, zapravo, vi ste VIŠE slobodni činiti velike stvari za Boga! Budući da ste oslobođeni odgovornosti obitelji, svu svoju energiju možete usredotočiti na svrhe Kraljevstva. Ako ne gubite vrijeme.

Evo mojeg savjeta: Budite velikodušni za Kraljevstvo. Svim mojim samim braći i sestrama ovdje, uključujući i mene, kažem da ne gubite svoju samostalnost. U svijetu ima toliko distrakcija. Borite se da kraljevstvo bude središnje. Vi ste veličanstveno slobodni sanjati snove i ostvarivati ​​velike stvari u Božjoj moći. Uživajte u svojoj jedinstvenosti koristeći je dobro! Investirajte u ljude, budite gostoljubivi. I nemojte samo koristiti svoju jednostavnost kao priliku za primanje ljubavi, podrške i odnosa. Dajite također! Služite drugima, kuhajte obrok za obitelj, volontirajte čuvajući djecu drugima, žrtvujte se iz ljubavi..."

"I dopustite mi da ovo kažem. Možda ste vi jedan od onih koji svoju samostalnost doživljavaju kao privremeno stanje s krajnjim ciljem braka. Moj izazov za vas bio bi jednostavno moliti se i pitati Gospodina da li bi njegov poziv u vašem životu bio rado prihvatiti cjeloživotno samstvo radi njegova Kraljevstva. Znam da zvuči zastrašujuće. Znam da zvuči kao da gubim toliko. Postoje pitanja, postoje strahovi… ali Kraljevstvo Božje vrijedi dovoljno da barem pitaš Gospodina što bi on htio da učiniš. Ako je to njegov plan za tebe, super. Ako nije, sjajno. Ali on ima dar za vas, i ako je to samstvo do kraja života, nećete propustiti najbolje od Boga.

I za oženjene ljude, vi niste izvan teme sada. Za vas, rekao bih, budite velikodušni u vašem bračnom životu prema samcima. Eve Tushnet tako dobro govori. Ona kaže,

Ako uzmemo život zajednice puno ozbiljnije u obzir, i ako smo proširili naš koncept obitelji i pozvali samce u svoje obiteljske domove (za sezonu ili za život), mnogo više ljudi moglo bi imati iskustvo življenja u realnoj obiteljskoj ljubavi u kojoj su svi ponekad na prvom mjestu, a nitko nije samo kao pomoćno osoblje.

Oženjeni ljudi, kada to činite, kada u svoje obitelji poželite dobrodošlicu pojedincima, postat ćete ispunjenje Isusova obećanja u Marku 10! Vi postajete plodonosne majke i očevi i sestre, braća i djeca koje Isus obećava pružiti. Postajete izravno ispunjenje Božjeg obećanja!

Ali sve se to može dogoditi samo kada mi kao Crkva živimo u velikodušnosti jedni prema drugima, nesebično dajući sebe tako da je jedinstvenost održiva opcija. Kako bi onda izgledalo da stvarno živimo kao Crkva koja naše veze u Kristu gleda kao snažnije od krvi? Kako bi izgledalo da se jedinstvenost održi kao lijep, slavan, ispunjen poziv onima koji su pozvani na to? Kako bi izgledalo da pojedinci velikodušno daju svoje vrijeme i energiju u nesebičnoj ljubavi, gostoprimstvu i služenju? I kako bi izgledalo da bračni parovi učine isto i prema samcima? Kakvu prekrasnu sliku Isusove dostatnosti imali bismo za svijet koji nas promatra."

Pa zašto "ne skušaj i ne vjeruj ljudima s foruma"?
Kaži,ne vjeruj ljudima općenito.
Ili su ovi,tj.mi,nešto gori,opakiji od ostatka populacije???

Možda ne moliš ispravno...već je bila na ovom,ili drugom forumu,osoba koja je isto uporno molila,pa ništa(neznam što je sada s njom).
Treba prvo moliti za kraljevstvo nebesko,drugo će se nadodati samo...Treba moliti za Božju nakanu,on zna što je najbolje za nas...opusti se,ja sam se udala sa 42...ne drži to za prioritet,doći će samo...ako treba doći..Možda ti ovo ne zvuči utješno.Ali ima i jako loših brakova,gdje ljudi pate.Moja prijateljica iz škole,postala je ljubomorna na mene,što nisam udana,a ona pati...(dok nisam bila udana,rijetko je vidim,jer je zatočena u kući.

Lijepo,samo utopijski...Ljude nije briga,počevši od mene...Kad je jedna bivša kolegica s posla završila u bolnici u terminalnom stanju,uzalud sam nagovarala druge iz firme da je odemo posjetiti.Moj krimen,sama nisam smogla snage.Sada je jedna što je uvijek bila u crkvi,svršila u domu,ista stvar...

Evo vratio sam se s mora, pa ću ti probati malo pomoći da vidiš o čemu se radi:
Autor je Nick Roen, protestantski pastor jedne evangeličke denominacije. Za tekst koji navodiš je osim toga bitno i da se deklarira kao homoseksualac, ali kao kršćanin ne opravdava gay odnose. Dakle iz tog šireg konteksta dolazi ideja navodnog "dara" biti single, biti samac ili kako već prevesti "gift of singleness", te onda s druge strane na neki način umanjivanje važnosti ženidbe koju je Bog od početka zamislio za čovjeka: "nije dobro da čovjek bude sam".

Moram reći da to nije u skladu s katoličkim naukom, kao ni Biblijom, koji govore ili o daru plodnog braka ili daru celibata poradi poziva. Isto tako, autor nije svećenik i njegovo mišljenje za katolika nema težinu, niti je bit teksta (a to je taj navodni dar biti single) u duhu katolicizma.

Ovo sve je vrlo bitno, jer danas je teško djevojci naći muža, i muškarcu naći djevojku s kojom bi živio skladan brak.
Sve je više "single", samaca, koji to ne žele biti niti su ikad to željeli. Osjećaju da je njihov poziv kršćanski brak, ali ne nalaze ili ne znaju naći pravog ili pravu. Ali to nije razlog da se obeshrabri i kaže, jednostavno moj poziv je biti samac, to je onda Božja volja, dobro je biti sam, i ne trebam se više truditi niti moliti za brak ili stvarni duhovni poziv. Samoća koja nije odluka radi Boga nije poziv, to je križ nastao iz raznih okolnosti, koji Bog kao i sve može okrenuti na dobro, ali to nije neko dobro ili dar u sebi.

Isto je i kod mene... Lagala bih, kad bih rekla da nije... Naše zajednice već odavno nisu to u pravom smislu kršćanske ljubavi, i možda zato ima toliko patnje u svijetu...

Ako je autor evangelik, hvala Bogu, jer koliko znam (neki) evangelici priznaju razvod, a ne opravdavaju celibat, a pošto ovaj radi sve suprotno, može biti uzor svim čak i katoličkim svećenicima, na lijepoj interpretaciji teksta iz evanđelja i na ohrabrenju svim ljudima koje je pružio... Dotaknuo se upravo biti stvari...

To što je (i ako je) homoseksualne orijentacije (to je neki tvoj pokušaj diskvalifikacije, jel tako?) opet hvala Bogu što u članku hvali kršćanski brak i čistoću, jer (trebam li podsjećati) homoseksualna sklonost niti je grijeh, niti je razlog za ruganje nekome...

Veliš, nije katolički nauk, pogledajmo što u Katekizmu Katoličke Crkve piše:

1658 Treba spomenuti one osobe koje su zbog određenih uvjeta u
kojima moraju živjeti – što često ne ovisi o njihovoj volji – osobito
blize Isusovu srcu te zaslužuju ljubav i brižnu skrb Crkve, a naročito
njezinih pastira: veliki broj osoba koje nisu u braku. Mnogi od njih
ostaju bez ljudske obitelji, često zbog siromaštva. Ima onih koji u
takvu stanju žive u duhu Blaženstava, uzorno služeći Bogu i bližnjemu.
Svima moraju biti otvorena vrata domova, obiteljî, »kućnih Crkava«,
i velike obitelji koja je Crkva. »Nitko na ovom svijetu nije lišen
obitelji: Crkva je svima dom i obitelj, osobito onima koji su ‘umorni i
opterećeni’ (Mt 11, 28).«

http://hbk.hr/wp-content/uploads/2018/1 ... -Crkve.pdf

Što sad kažeš na to?

Nadalje:

1618 Krist je središte svega kršćanskog života. Veza s njime prva je,
ispred svih drugih, obiteljskih ili društvenih veza.126 Od samih početaka
Crkve bilo je muškaraca i žena koji su se odricali velikoga ženidbenog
dobra da bi slijedili »Jaganjca kamo god pođe«,127 da bi se bavili onim
što je Gospodinovo i nastojali mu ugoditi,128 idući ususret Zaručniku
koji dolazi.129 Sam je Krist neke pozvao da ga slijede u takvu življenju
kojemu je on uzor:
»Doista ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine
rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji
sami sebe onesposobiše poradi Kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti,
neka shvati« (Mt 19, 12).

1619 Djevičanstvo radi Kraljevstva nebeskoga razvijanje je krsne
milosti, moćan znak uzvišene prednosti veze s Kristom, žarkog
iščekivanja njegova povratka, znak koji također podsjeća kako je
ženidba stvarnost ovoga svijeta koji prolazi.

1620 Oboje, sakrament ženidbe i djevičanstvo radi Kraljevstva Božjega, potječu od samoga Gospodina. On im daje smisao i udjeljuje milost potrebnu da se mogu živjeti u skladu s njegovom voljom. Poštovanje prema djevičanstvu radi Kraljevstva i kršćansko poimanje ženidbe nerazdvojivi su i uzajamno se potkrepljuju:
»Tko ozloglašuje ženidbu, zamračuje i slavu djevičanstva; tko ju hvali, umnaža divljenje koje pripada djevičanstvu. [...] Doista, ono što izgleda dobrim samo u usporedbi s lošijim, ne može biti uistinu dobro; ono pak što je bolje
od nečega što se dobrim smatra, zaista je dobro u potpunom smislu.«

http://hbk.hr/wp-content/uploads/2018/1 ... -Crkve.pdf

Što kažeš na to? Opet ćeš suziti krug samo na svećenički "celibat", a ne i na sve one koji žive čistoću za Krista i s Kristom...?
To je upravo ono što piše u članku, i to, ti tvrdiš, jednog protestanta...

Moram i dodati ovo, jedan veliki grijeh "pravovjernih vjernika": proglasiti osobu koju ne poznaješ, a živi sama, i recimo dugo nije bila u vezi, gay-osobom... Prijatelji i poznanici koji jedni drugima sigurno ne vire u spavaću sobu, olako kleveću osobe oko sebe, osobito one koje žive same, koje su a priori "čudaci" ili "drugorazredni vjernici" ili "osobe nižeg ranga koje se nisu ostvarile u životu", a ne znaju da njihova kleveta može naštetiti nečijem dobrom glasu i odbiti možebitnog potencijalnog partnera/partnericu, te tako poremetiti Božje planove, a onaj koji kleveće - kako će stati pred Gospodina? Onaj koji je sam, a moli i živi u čistoći, sigurno ne živi u grijehu, a osobe koje su u braku, a preziru i olako kleveću druge - kako će pred Gospodina?

Nisi razumjela što sam želio reći. Autor nije svećenik kako si tvrdila, niti članak ima vrijednost jer ga je pisao svećenik pa da kao nije bilo čije mišljenje. Autor me previše ne zanima, ali zbog ovoga gore morao sam pojasniti o čemu se radi, dakle da nije svećenik i da gornje tvrdnje ne stoje.
Nisam izmislio da je homoseksualac a niti ga diskvalificiram zbog toga, svatko ima svoj križ, to je njegovo osobno svjedočanstvo (cijela stranica je pokrenuta i bavi se upravo temama homoseksualnosti). To spominjem jer je sva ta pozadina itekako važna za shvaćanje članka koji govori da je biti single dar.

Sama tema je bitna, za mene i ne toliko jer sam u braku, ali za one koji još traže, kao što sam i ja znao da želim kršćanski brak ali nisam godinama nalazio srodnu dušu, itekako bitna.

KKC 1658 govori o takvima, koji pate, jer biti single nije nikakav dar, oni nisu u braku zbog svoje odluke da na taj način bolje služe Kristu, nego zbog raznih drugih okolnosti, siromaštva itd. kako navodi KKC. Imam prijatelje i kumove koji su već u zrelijim godinama, žive uzorno služeći Bogu i bližnjemu, ali nisu iz raznih razloga još ušli u brak, i nisu sretni zbog toga jer ne žele biti "single", biti sam nije nešto pozitivno samo po sebi, oni traže i dalje brak za kojeg osjećaju poziv.

KKC 1618 -1620 govori o katoličkom nauku da je Božji dar i sakrament ženidbe i djevičanstvo radi Kraljevstva Božjega. Naglasak je kako je takvo djevičanstvo (odnosno celibat, odreći se braka) isključivo radi Kraljevstva Božjega, a ne iz drugih okolnosti kao u KKC 1658. To važi za svećenike, časne sestre kao i za sve druge koji su svojim odlukom odgovorili na duhovni poziv unutar Katoličke Crkve. To su dakle oni koji "sami sebe onesposobiše poradi Kraljevstva nebeskoga".

Ne postoji dar biti single, nasuprot tome katolik traži i moli koji je njegov stvaran poziv, je li to plodan brak ili konkretan duhovni poziv unutar Crkve u kojem će se svjesno odreći braka (celibat) radi služenja Kristu.

S prvim dijelom tvog posta se uopće ne slažem, a s drugim donekle. Pozadina stranice je sasvim nebitna - to ide na tvoju dušu. Često u novinama vidimo neki naslov koji upućuje na određene zaključke, a kad pročitamo članak tema je sasvim drugačija. Tako mislim da je i u ovom slučaju. Uhvatio si se za naslov i ovo je čitava teorija zavjere i nikako nema veze sa smislom članka. Postoje "katolici" koji se odmah uhvate etiketiranja, prozivanja i šikaniranja, a uopće ne gledaju o kome netko piše ili o čemu netko govori.

Ako je išta u ovom članku jasno, to je da autor jasno daje do znanja da "gift of singleness" ima smisla i posebnu vrijednost ako taj put osobu vodi bliže k Bogu, ako se vrijeme utroši na jačanje duhovne strane čovjeka i na otkrivanje prave ljubavi unutar crkvene zajednice. Inače, samo po sebi, biti "single" i nije dobrobit samo po sebi, kao što ni loša veza ne vodi k ispunjenju. Biti "single" je zapravo jako teško, rađa tugom, strahovima, osjećajima manje vrijednosti, osjećajem društvene isključenosti, što može dovesti razaranju psihičke strane osobe - ukoliko ona ne pronađe smisao i viši poziv svog života. Autor samo, vrlo uljudno i pažljivo, poziva samce da s povjerenjem pristupe k Bogu, ne kao "propaliteti od vjernika" i najveći bijednici, nego da u sebi otkriju "dar" koji im je Bog stavio u srce - da vrijeme, energiju i resurse posvete Njemu, jer jednom kad to više neće biti, vrijeme, energiju i resurse posvetit će svome braku. Možda je to zapravo kod nekih jedino vrijeme prikladno za obraćenje, za otkrivanje svoje duhovne strane, za jačanje odnosa s Bogom, dok bi ih istovremeno neki loš brak još više udaljio od Boga i njihovu dušu doveo u propast. Crkvene zajednice premalo koriste "darove samaca" za određene aktivnosti, jer je i u Crkvi prisutno veliko šikaniranje i predrasude.

Pišeš, poznaješ samce koji su nesretni. I misliš da su zbog toga na pravom putu k Bogu. Kolika je to predrasuda i pogreška. Ima "katolika" koji misle ako vide nekog nasmijanog ili vedrog samca - to je neki ili nadrogirani, ili gay, ili ima ljubavnicu, ili se samozadovoljava - jer što drugo bi ga moglo u životu učiniti tako veselim. Samci jednostavno moraju biti nesretni - i istina, nekima se visok stupanj depresije itekako vidi na licu i u ponašanju, tako da zapravo više i nisu nikome privlačni, pa tko bi i oženio depresivnu, smrknutu osobu koja nije zadovoljna sa svojim životom... Smatrati takvo stanje (prikrivenu ili otvorenu depresiju) pravim putem k Bogu, to je zaista pogrešno i nikako nije način da se toj osobi pomogne.

A Bog ne gleda tako. On svakome daje svoj životni put sa ciljem da upozna Boga i da Ga ljubi, te tako spasi svoju dušu za život vječni, svejedno jel netko samac ili u braku. Bog gleda samo na srce. I koliko se to nama činilo kao nesretan život, Bog prihvaća i tu žrtvu za svoje proslavljenje. Kao što je i brak žrtva i kao što su i bračni drugovi pozvani na čistoću misli, srca i prikazanje sebe Bogu, tako je i samstvo žrtva, i oni su pozvani na čistoću misli i srca i da im "dar samoće" bude prilika obratiti se i više se posvetiti Bogu, a ne izlika za nemoralno življenje, avanture i razne ovisnosti. Katekizam točno navodi da su kršćanski brak i djevičanstvo (riječ koja se danas malo rabi, većinom u pogrdnom značenju, a modernija riječ je "biti single") dvije strane istog izvora, te da jedno ne bi imalo vrijednosti kad ne bi postojalo ovo drugo. A oboje je jednako vrijedno.

To se vrlo rijetko čuje od naših svećenika, ne znam, i njima je sigurno teško živjeti celibat, i u Katoličkoj crkvi on je već odavno u krizi, nedovoljno osmišljen, osuđen od strane javnosti, a još teže provediv u našoj amoralnoj kulturi, slično kao i monogamija.

(Nadam se da sam razjasnila u čemu je bio nesporazum...)

Mislim da Giovi zeli rec da Crkva "status single" ne prihvaca kao dar. S druge strane Crkva je dodijelila status sakramenta zenidbi, te svecenickom pozivu. A sakramenti su znakovi bozije ljubavi prema covjeku. Kroz sve sakramente mozes dozivit Boga na otajstven nacin. I to Crkva propovijeda. Kao sto je Giovi rekao "nije dobro da covjek bude sam". Uostalom sami smisao stvaranja covjeka se vrti oko braka. "Biti sam" nema nikakve prednosti, i ono se cak kosi sa samom definicijom covjeka - u bilo kojoj idelogoiji ili religiji.

Takoder mislim da je Giovi fino ukazao; nije djevicanstvo osobe koja ne moze ostvarit odnos s osobom drugog spola - jednako - osobi koja moze ostvarit odnos s nekim, ali ne zeli, i prikazuje to kao zrtvu. To su 2 razlicite stvari. Znam osobe koje nisu u stanju ostvarit normalan odnos sa osobom suprotnog spola, pa to prikazuju kao djevicanstvo iz ljubavi. Nazalost, tu je djevicamstvo samo produkt nagomilanih problema.

Takoder, ista je stvar sa samstvom. Vecina tih samaca, ako ne i svi, su samci jer imaju neki problem. To samstvo nije zrtva, i tu zrtvu Bog od tebe ne trazi. To je samo produkt nagomilanih problema koje osoba izbjegava.

P.s.
Takoder Adrija, vec smo jednom diskutirali o necem slicnom pa si se naljutila...nemoj uzimat ove stvari srcu. Jednostavno, moras shvatit da zena u braku Bogu sluzi ako sluzi muzu. Tako Crkva tvrdi.

P.p.s.
Ovo "zelim muza koji je jaci u vjeri od mene" je besmisleno. Tako si samo diskonektirana od sebe i svojih osjecaja. Neka ti se svidi kako neko mirise, kako se ponasa prema tebi, sale, ozbiljnost, itd... Tako se ostvaruje emotivni kontakt. Jer nece tebe muz odvest Bogu. To je samo prebacivanje odgovornosti na nekoga. I osobu za brak se ne bira samo glavom, vec i emocijama, srcem.
No bitno je da ti biras, a ne da neciji kriteriji (najcesce roditelji) biraju kroz tebe.

Eto. Pa se cujemo za 3 mjeseca opet

Stiže obrana Giovijeva u pravi čas!
Dva "viteza, ratnika" gotovo u rangu don Stojića i patera Ike...
Nadam se konstruktivnoj raspravi... "Podložnost žene u braku" je isto jedna dobra tema, ali neću sad nasjedati na te provokacije, nego o onome što sam prije započela, a mislim da je važno za osobe koje koriste "katoličke spajalice"...

Dakle, ne slažem se s time da se članci KKC 1618-1620 koji govore o djevičanstvu odnose samo na sakrament svetog reda. Tu se miješaju kruške i jabuke. Tu se govori zapravo o stanju koje može biti i privremeno (prije braka), za neke duže, za neke kraće razdoblje u životu, ali koje itekako ima svoju vrijednost i smisao u čitavoj teologiji i praksi Crkve.

S druge strane, kruške i jabuke - za svećenički stalež uopće nije uvjet djevičanstvo, a čak i ako neki već zaređeni svećenik „padne“ na tom području on samim time ne prestaje biti svećenik, njegov red je i dalje valjani, a isto tako i za ulazak u redovništvo nije uvjet djevičanstvo, već da osoba usvoji „djevičansku narav“, sklopi zavjet čistoće, koja kod nje onda tek vrijedi doživotno, a ne kao kod osoba iz KKC 1618-1620 kod kojih to stanje može biti i samo privremeno. „Djevičanska narav“ ne bi imala smisla u sakramentu reda, da nema zapravo smisao u samoj sebi (i izvan reda). To priznaju sve religije i duhovnosti.

KKC 1618-1620 zapravo je djelić puno šire teologije iz najstarijih vremena kršćanstva koja se oslanja na Isusove riječi u Evanđelju po Mateju, na Pavlove poslanice i na nauk crkvenih otaca, kad „djevice“ još nisu bile u doživotnom staležu (kao naprimjer naše redovnice), a nije im se niti preporučalo srljanje u nepromišljeni brak (s poganinom, heretikom ili osobom nedostojna ponašanja), te su mnoge djevojke koje su tako odbile brak koji im se nudio, podnijele i mučeništvo upravo radi vrline djevičanstva.

Isto to zapisao je davno sv. Ivan Krizostom u govoru „Jadikovka protiv onih koji kvare Kristove djevice“. Upravo njima suprotstavlja „osobe zlih požuda“ koje ne prihvaćaju njihovo djevičanstvo kao dar od Boga. On piše:
„Što ćete odgovoriti vi, što tolika bezakonja učiniste protiv Kristovih zaručnica? Zar ste do te mjere prezreli njegovu veličinu?... Ne znate li da su djevice hram Božji? Ne znate li da u njima prebiva Duh Sveti?...“

Znači, on naziva Kristovim zaručnicama i hramom Duha Svetoga osobe koje još nisu u braku (a ne stalež redovništva), jer kasnije piše za njih:
„Ako postoji išta što bi koristilo duši, onda je to molitva za muža koji živi dostojanstveno.“
Ne neki nepromišljeni brak, ne oslanjanje samo na emocije, na mirise, osmijehe, šale, zavodništva... itekako je bitno živi li muž dostojno ili ne. Je li „duhovno jak“ ili je duhovni slabić.

Prije toga Krizostom piše da Bog vraća dostojanstvo djevicama ukoliko „padnu“, sagriješe, jer je očajavanje grijeh pred Bogom i sasvim nepotrebno emotivno stanje:
„Razderi zadužnicu grijeha, okupaj se u suzama, u Crkvi; vlastan je Bog povratiti ti prvotno dostojanstvo. Ne uči lončara kako da ispravi vlastito djelo! Jesi li sagriješila? Budi mirna! Nemoj reći: Kako je moguće da primim prvotno dostojanstvo? Ne govori to, djevice! Bog je pravedan i tko će ga osuditi?... O, suosjećajna li liječnika. Ne opominje zbog pada, nego zbog nemara. Nije rekao: Zašto si stradala? Nego: Zašto ne zatražiš pomoć? Nije rekao: Zašto si pala? Nego: Zašto nisi ustala?...“

Nekad je djevičanstvo i protiv volje, a tada Krizostom piše:
„No reći će neka: Nasilu sam udana za Krista, nije mi bila namjera udati se za njega… Sasvim si nepromišljeno prozborila o sebi jer iako nisi imala namjere ili ljubavi za njega, Gospodar te uzljubio!“

Radi se o prepoznavanju dara „čistoće“, dara „hrama Duha Svetoga“ i dara „duhovnog zaručništva s Kristom“ kod osoba koje još nisu u braku, a njihovo stanje je izrazito veliko u Božjim očima!

Znači, oštro sam protiv toga da se na „status single“ gleda samo kao na nedostojnu patnju koju Bog ne traži, na osobu koja ima nagomilane osobne probleme i na komentare tipa „to Crkva ne prihvaća“.

Slažem se s tobom,Adrijana...nije danas lako naći "srodnu dušu",pogotovo,ako se traži katolik.Pa i ako ga se nađe,nije uopće garancija da će samo zato biti kompletna osoba.Imam prijateljicu,sad ima 52 god.Katolkinja i takvog traži.Našla ga prije nekoliko godina,prvi se put poljubila,no slijedilo je gorko razočaranje.
Nema svatko sreće,pogotovo u ovim vremenima,naći nekoga.I ne mora "samoća"biti krimen.Bitno je izgraditi sebe,napredovati u duhovnom smislu,a brak,ako se dogodi,dobro.Ali,zapeti pod svaku cijenu,biti zarobljen u potrazi za onim"pravim",mislim da je pogrešno.Ako ne radiš na sebi,neće te ispuniti druga osoba ni djeca.
Pravi bi se kršćanin trebao naučiti radovati se tuđoj sreći kao svojoj,svi smo Božji udovi.Svi putujemo tamo,nadamo se,k ljepšem mjestu.Svatko ima svoj križ,onaj tko je u braku i onaj koji nije.
Najveći je strah,biti sam,odbačen.Pa neki iz tog razloga žele ženidbu.Neki se samo žene i rastaju,pa opet...
Nije lijepo biti sam,ali i u braku se može biti sam.
Zapravo,uvijek smo sami.
Ili,s Bogom nikad nismo sami.
Odnos s Bogom je najvažniji.

Ovo si bolje od mene opisala....

Жељко 35899
Жељко

Написано Децембар 22, 2009
По благослову свог духовника можеш да живиш и у браку и у манастиру и сам у свету.

Али је увек добро изабрати један од ова два проверена пута спасења, мада познајем неке људе за које није ни брак ни монаштво, а знам и неке који би били добри и тамо и онамо.

Но овде се увек поставља питање који је разлог за такво опредељење.

Ако је разлог не дај Боже некакав инвалидитет, онда је то само по себи већ довољан крст , да заиста нема потребе ни питати којим путем ићи јербо је живот већ трасирао пут.

Но често се дешава да има оних колебљивих који не умеју да нађу супружника за брак а у манастир им се не иде, тада је најбоље добро се посаветовати са искусним свештеником духовником,и послушати оно што он каже.

У сваком случају послушање = спасење.

Slična tema na ŽRU

Да ли је могуће спасити се а не бити ни у браку ни у монаштву?

https://pouke.org/forum/index.php?/topi ... #replyForm