Katolički odgovori

Spasenje je u potpunosti Božje djelo koje je u potpunosti ostvareno u osobi Isusa Krista, odnosno Njegovom zamjeničkom smrću na križu, tom žrtvom za koju je Bog dokazao da je prihvaćena budući da je uskrisio Krista od mrtvih. Štoviše Krist je od trenutka svojeg uskrsnuća proslavljen i kasnije uznesen na nebo; "onoga koga nebo treba da pridrži do vremena sveopće obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka." (Djela Apostolska 3:21) Nije bitno kakvu etiketu stavljaš sam na sebe, jer Bog vidi srca - na kraju, ovako je Duh Sveti posvjedočio o srcu svakog čovjeka pred Bogom preko Pavla (Rimljanima 3:9-17);

"Što onda? Imamo li prednosti? Nipošto, jer smo već dokazali da su svi, i Židovi i Grci, u vlasti grijeha, kao što stoji pisano: »Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se iskvarili. Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro. Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov za njihovim usnama. Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na prolijevanje krvi; ruševine s bijedom na njihovim su putovima; put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima.«

Pavao je tim citirao samog kralja Davida po kojemu je Jahve jednoć izjavio to isto (Psalam 14:3);
"No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema."

A da je spasenje u potpunosti stvar Božjeg nepromjenjivog suverenog izbora (odnosno Božje slobodne volje da spasi koga god On želi, odnosno neovisno je o samom čovjeku), možemo čitati u Rimljanima 8:28-30;
"Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube (zašto ga ljube? Pa samo treba nastaviti čitati); onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio."
Ovo je opis Božjeg nauma za sve one koji su spašeni. U tom naumu nema pogreške niti kakvog mjesta za pogrešku. I ja ovdje ne mogu pročitati da je čovjek taj koji je inicirao takav naum, već je inicijator tog nauma sam Bog, koji ga i provodi. Zanimljivo je da je opis dan u prošlosti, i da su oni koji su predodređeni, pozvani i opravdani već proslavljeni.

_________________
»Budući da potječemo od Boga, ne smijemo držati da je Božanstvo slično zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari - tvorevini ljudskog umijeća i mašte.«
Pavlov govor u Ateni, Djela Apostolska 17:29
Milost tebi.

Možeš li mi objasniti ove retke iz sv.Pisma:

Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. (Rim 11, 13-14)

Jer što znaš, ženo, hoceš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoceš li spasiti ženu? (1 Kor 7,16)

A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom. (1 Tim 2,15)

Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju. (1 Tim 4,16)

Ako je Božja volja, uzet ću vrijeme i proučit ću te dijelove. Unaprijed se ispričavam ako ti neću uspjeti odgovoriti u vremenskom periodu u kojem bi ti volio dobiti odgovor. Ali unaprijed ti mogu reći da Pavao nije naviještao spasenje po djelima (djela -> ono što ti možeš učiniti u svojoj moći da se spasiš od pakla, tvoja dobra djela zbog kojih bi ti Bog oprostio za tvoja zla djela), niti spasenje po vjeri i djelima (odnosno da vjeruješ da je Isus umro za tvoje grijehe ali ipak samo njegova smrt nije dovoljna, pa ti moraš i vjerovati da je Isus umro za tvoje grijehe ali moraš se i sam potruditi da činiš dobra djela koja će ti osigurati spasenje od suđenja tvojim zlim djelima), već isključivo po vjeri u Isusa Krista (1. Timoteju 1:4, 15-16),(Rimljanima 3:21-26),(1 Korinćanima 15:3-8, 16:18) (dakle po vjeri u Isusa Krista odnosi se isključivo na ono što je Isus sam napravio, odnosno da je umro za griješnike koji nemaju dobra djela kojima bi se mogli opravdati, dakle Isus ih je opravdao svojom pravednošću i svojom smrću umjesto njih, uzevši na sebe njihove grijehe (s tim da je On sam bio bezgriješan) te pripisavši svoju pravednost njima jer nisu bili pravedni pred Bogom). Sve se to odvilo na križu. Jedini pravedan čovjek je umro za griješnike, jer nema među ljudima niti jednoga koji je rođen pravedan osim Isusa Krista. Jedina osoba u cijelokupnom čovječanstvu (od Adama pa do zadnjeg čovjeka koji će biti rođen na ovoj zemlji prije suda Velikog Bijelog Prijestolja) koja zaslužuje biti u raju za cijelu vječnost je Isus. Svi ostali ljudi zaslužuju pakao i ognjeno jezero.

Dakle prema tome, u tim dijelovima Svetog Pisma koje si mi naveo Pavao nije naučavao da se ljudi mogu spasiti od pakla čineći dobra djela, jer to bi bilo suprotno njegovim ostalim tvrdnjama koje nalazimo u Svetom Pismu, čineći Sveto Pismo nepovjerljivim izvorom istine (Pismo bi time bilo kontradiktorno). Kažem, ovo je ukratko odgovor, ali ja ti namjeravam objasniti ove retke iz Svetog Pisma čim mi se ukaže prilika vremenski. Molim te, oprosti mi na kašnjenju.

Hvala na tvojem upitu. Milost tebi.

_________________
»Budući da potječemo od Boga, ne smijemo držati da je Božanstvo slično zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari - tvorevini ljudskog umijeća i mašte.«
Pavlov govor u Ateni, Djela Apostolska 17:29
Milost tebi.

Imam pitanje za Izajiju budući da vjeruje isključivo u spasenje po vjeri. Tko je najveći vjernik od svih Božjih stvorenja?

Nije problem u sv. Pismu nego o tumačenju. Prije par dana sam imao priliku pričati s čovjekom koji je isto kao i ti u nekakvoj sekti i postavio sam mu pitanje da mi objasni što su nikolaitska djela iz Knjige Otkrivenja. Nemoguće je bez Predaje odgovoriti na to pitanje. Isti kao kad sv. Pavao piše Timoteju da se sjeća njegovog Evanđelja. Gdje je u sv. Pismu Pavlovo evanđelje. Samo poslanice. Kao što su braća već pisala ovdje, ima vas 40 000 sljedbi i svaki od vas najbolje i najispravnije tumači sv. Pismo. Glupo do bola. A cijelo tvoje vjerovanje je netko davno izvjerovao i KC je to osudila kao herezu. Ništa novo niste izmislili, što davno nije odbačeno kao krivovjerje.

Nešto iz Katekizma:
128. Između ostalih krivovjerja osobito su zloglasna:
Sabellius, koji je pobijao i dogmu o Presvetom Trojstvu;
Manes, koji je nijekao jedinstvo Božje i dopustio mogućnost da čovjek ima dvije duše;
Arij nije htio priznati božanstvo Isusa Krista;
Nestorij nije priznavao da je presveta Djevica Marija majka Božja pa je u Isusu razlikovao dvije osobe; Eutih je dopuštao da Isus Krist ima samo jednu narav;
Macedonij je pobijao božanstvo Duha Svetoga;
Pelagij je napao dogmu o istočnom grijehu i o potrebi milosti;
Ikonoklasti su odbacivali štovanje svetih slika i svetačkih relikvija;
Berengarij je osporio stvarnu nazočnost Isusa Krista u presvetom sakramentu;
Jan Hus je zanijekao prvenstvo svetoga Petra i rimskoga pape

i napokon veliko krivovjerje protestantizam u XVI. st. koje su naučavali i proširili osobito Luther i Calvin. Ovi su novotari odbacili božansku Predaju i svu objavu sveli samo na Sveto pismo, a Sveto pismo su izuzeli iz zakonitog učiteljstva Crkve, da bi ga bez ikakva smisla prepustili slobodnom tumačenju bilo koga tko je Bibliju htio čitati. Time su razorili sve temelje vjere i izložili svete knjige zloupotrebi neznanja i preuzetnosti i tako otvorili pristup svim zabludama.

129. Protestantizam ili reformirana vjera, kako su je nazivali njezini utemeljitelji, mnogo je pridonijela širenju zabluda s učinkom pustošenja duša.

130. Katolička Crkva je u borbi, koja traje već 20 stoljeća, neprestano branila sveti poklad istine, koji joj je Bog povjerio i štitila je vjernike protiv otrova krivovjernih nauka.

Ne referiram se na prethodnu raspravu već navedenoj temi naslova postavljam drugačije pitanje.
Što je s onima koji su spoznali Boga razumom, posjeduju znanja, jednom u životu su osjetili Božju ljubav i to je to. Vjeruju u Njega, vjeruju u Njegovo postojanje, ali ne vjeruju njemu?

Ako postoje tri stupnja vjere (usp. Ivančić: Susret sa živim Bogom), u koji stupanj bi se mi mogli svrstati i koji stupanj bi nam "osiguravao" spasenje?
1. Vjerovati Boga - vjerovati da postoji, no to ipak ne znači opredijeliti se za vjeru jer tko vjeruje da Bog postoji ne mora živjeti po toj istini.
2. Vjerovati Bogu - vjerovati da je istina sve što je objavio, rekao i obećao. To je razumska vjera s kojom se čovjek u razumu može slagati, ali ipak ne živjeti po toj istini.
3. Vjerovati u Boga - egzistenciju staviti u Božje ruke i hodati s pouzdanjem u Isusa i pouzdanjem da će dati što je obećao.

U traganju za tim pitanjem, došla sam do Mije Nikića, svećenika i psihologa koji kaže da svaki pojedinac u sebi ima nekoliko centara moći. To su: pamćenje, razum i slobodna volja. To su ljudske sposobnosti koje bi trebale služiti čovjeku i doprinositi njegovu tjelesnom, duševnom i duhovnom blagostanju. Međutim, ti centri moći mogu se izopačiti i postati pravi diktatori.

I uistinu, poznajem osobe koje su vlastiti razum pretvorile u diktatora.
I stvarno mi je teško shvatiti kako i zašto i kada se to događa kod vjernika?
A odgovor je bio da se to događa onda kad se on posve emancipira od volje Božje, od emocija i drugih sposobnosti koje čovjek kao osoba ima - toliko da se zapitate ima li neka osoba u sebi imalo osjećaja, topline, suosjećanja.
Psiholozi su kazali da se to naziva obrambeni mehanizam racionalizacije. To je diktatura razuma koji opravdava svoje sebične interese i izmišlja razloge da zaštiti svoju umišljenu veličinu ili da prikrije slabosti osobe.
I koliko god razum bio bitan, toliko on nije otvoren za Misterij, koji ne prihvaća postojanje stvarnosti koja ga nadilazi i koju on ne može do kraja shvatiti.

Što kad se takva osobe otrgne univerzalnim moralnim principima i Božjim zapovijedima?
Što kad takve osobe znaju za Boga, ali nemaju snage pokoriti se i vidjeti kakva je to volja Božja? Ne postaje li i onda Bogom dana slobodna volja ništa drugo nego samovolja? Samovolja živi od neukroćenih požuda i razuzdanih strasti i koja poput slijepca vidi i ostvaruje samo svoje želje i ograničeni razum.

Nije li Isus rekao da zrno pšenično donosi silno velik, pa i stostruki rod tek onda kad istrune, kad umre sebi?
Ako je najjači centar moći u svakom čovjeku je čisto srce koje vjeruje, koje se uzda u Boga i koje nesebično ljubi, tko je to u današnjem svijetu kadar učiniti? Nitko skoro.
Zašto se bojimo snagom te ljubavi ostvariti Božji plan i najveći ostvaraj sebe? Koliko nas je hrabro svakog dana kazati mu bez fige u džepu - „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!" (Ps 51, 12)?

A nije li Isus rekao otprilike ovako nesto...

Kao obratit ce se pravednicima i zahvaliti im sto su mu pomogli, a oni ce ga pitati - kada smo ti pomogli, kada smo te uopce sreli?!

A on im pojasni, svaki puta kada ste nahranili gladnoga, to sam bio ja. Svaki puta kada ste njegovali bolesnog, to sam bio ja... itd.

Zar iz toga ne proizlazi da za spasenje nije cak potrebno ni poznavati Isusa, ali ako sluzimo bliznje, sluzimo Njemu.

Zar iz toga ne proizlazi da su Bog i njegova tvorevina jedno, i da ako sluzimo svijetu, sluzimo Bogu?

ne proizlazi

Potrebno je poznavati Isusa - istom analogijom prema Bibliji - jer još u Starom zavjetu stoji jedna od najvažnijih zapovijedi: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim... a nakon nje odmah stoji zapovijed neka se poučavaju djeca, sinovi i kćeri u svako vrijeme i u svakoj prilici da poznaju i ljube Boga...

A ljubiti ne možeš nekoga koga ne poznaješ ili poznaješ površno.

Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! (Pnz 6, 4-9)

A drugo, Bog i tvorevina nisu jedno - na koliko puno mjesta pogotovo u Starom zavjetu proroci osuđuju idolopoklonstvo (klanjanje idolima - neživim tvorevinama).

To što se Bog poistovjetio s onima u potrebi - tako trebamo držati i mi, tj. pomagati nekome iz ljubavi kao da samom Bogu to činimo, pritom ne iz ljudi koji su samo nesavršena bića sklona grijehu činiti male bogove (kao što je to u idolatriji, fan-kulturi, političkim ideologijama i sl.)

Jednom kad je majka Terezija prala noge gubavcu, neki novinar ju je bocnuo: "Pa ja to ne bi činio ni za 1000 dolara!", a ona je njemu odgovorila: "Pa ne bih ni ja za toliko dolara, ali za Isusa bih..."

Hm, a zar mislis da u drugim kulturama ljudi ne njeguju iskreno sluzenje drugima? Mislis li da je njegovanje moralnosti i sluzenja drugima moguce samo ako si krscanin?

Zasto onda Isus naglasava da ga pravednici nece prepoznati prilikom sluzenja potrebitim, pa im pojasnjava da su sluzeci bliznjima ustvari stalno njegovali i pomagali Njega.

Sad izokrećeš... Pišem iz perspektive kršćanina, ne iz neke univerzalne vjere, a o drugima neka pišu oni koji ih poznaju...

Naravno da mislim da će Isus spasiti i neke pripadnike drugih religija i kultura, najviše ovisno o njihovoj moralnosti...

I ja se molim za neke ateiste, uključujem ih u svoje molitve, al ne mislim da će se oni spasiti "preko neke svoje vjere" nego baš preko Isusa.

Da nije tako zar bi Isus upozorio nas kršćane "Onome kome je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti"? To znači, ako je nama dao potpunu objavu, od nas će se tražiti i potpuna odgovornost. Drugima, kojima nije dana potpuna objava, od njih se neće puno tražiti.
To je olakšica za njih!

Ali ipak ne vjerujem da će se spasiti oni koji danas progone kršćane (osim ako se ne pokaju i obrate) niti oni koji čine razne vradžbine da bi napakostili drugima. Ali ako netko čini dobro drugima i njemu će Bog učiniti dobro.
A ako netko pomaže kršćanima, a nije kršćanin, njega će Bog u vječnom životu obilno nagraditi.

A za nekog kršćanina koji se ne zauzme da dobro upozna svoju vjeru i živi po njoj, za njega nema spasenja. Posljedica će biti gora nego za druge grešnike koji nisu kršteni...

Pa nije li onda lakse za spasenje biti moralna osoba i ne gnjaviti se s tim kompliciranim pitanjima vjere



Nesumnjivo je da po zakonu uzroka i posljedice svatko tko progoni bilo koga i tko cini vradzbine da ce samo navuci patnju na sebe. Ali uistinu, tko danas ozbiljno progoni krscane, osim ISIL na Bliskom istoku i slicnih ludjaka... ali takvo obicno progone sve i svakoga. Vidi samo sto su od Buddhe napravili u Afganistanu.



Onda cu ja sigurno dobro proci jer stalno pomazem krscanima. Cak je i Glas koncila jedared objavio vijest o mojim dobrim djelima. Cuvam taj isjecak kad dodjem na strasni sud da pokazem... Samo ima tu jedan problem, a to je sporost suda. Nikako da se zakaze rociste. Vec 2.000 godina se ceka, pa nista od parnice... kako vi s time izlazite na kraj?



Uh covjece sto ste kriticni! A takvih ima najvise. Ljudi koji samo mrmljaju u crkvama jer je to narodni obicaj i ne razmuisljaju previse o vjeri. Pa zar ce oni svi nadrapati Bolje im je onda da se ispisu dok jos mogu

Pozdrav nakon dužeg vremena, dragi dobročinitelju
Pravilo br. 1: vjera nije komplicirana, već krajnje jednostavna...
Spasenje dolazi i maloj djeci i bakicama koje nikakve škole nisu završile.
Bit je u tome da pred Bogom ništa ne znači formalnost, ako je srce ravnodušno, već On želi posvećenost, predanje, obraćenje. Znaš što je mindfullness, e sad to samo primijeni na kršćanstvo...

Pitanje u citatu može se usporediti s ovim:
Čovjek koji ima noge, a ne želi hodati, već zavidi invalidu koji ne može hodati - i želi da i on bude isto takav, samo da ne bi morao hodati, jer mu je teško...

Novine nas svakodnevno zatrpavaju s lošim vijestima o Crkvi i negativnim komentarima (i to mora doći kao pročišćenje i kao križ!), ali vjera u svojoj biti zapravo čini čovjeka sretnim i ispunjenim, s velikom nadom u budućnost i s vjerom u kojoj i najmanje stvari ovdje na zemlji imaju svoj vječni smisao i u kojem čak i patnja, nesreća i nevolja imaju svoj smisao i sretni cilj.

Nepotrebno je opterećivati se s tim jel župnik ustao na lijevu nogu ili nije, jel biskup trebao reći ovo ili ono, jel Papa pravi ili krivi, kako je tko došao obučen u crkvu, jel misa predugo trajala ili nije... naše srce jedino mora biti u Gospodinu i onda je sve na svome mjestu.

Prekrasno receno, Adrijana, prekrasno receno...