Katolički odgovori

Nakon dugih ludih godina sam se vratio Bogu pocetkom 3. mjeseca, maknuo sam sve teske grijehe, ali ja kao da ne osjecam taj mir i ljubav koji dolaze od Boga koji je ljubav i dobrota.
Toliko sam se iscrpio mozgajuci i brinuci se oko toga da sam zavrsio na psihijatriji jer jednostavno nisam mogao izdrzati to sve. Dolazi mi pitanje u glavu jesam li ja lud ili opsjednut???

Hvaljen Isus i Marija!

Glavno pitanje koje mi se postavlja nakon ovog posta je - oko čega se to najviše brineš??

Ako može, da malo opširnije ispričaš o tome...

Strah me da nisam u milosti Bozjoj, tj. Da ne ljubim dovoljno ni sebe ni druge i onda kada otvorim Bibliju jos me vise strah jer sve tamo kao da me optuzuje. Po ljubavi ce vam se mjeriti. A u meni ljubavi skoro nema

Ti si na dobrom putu, to ti iskreno kažem, jer su to znakovi poniznosti, ali nemoj se obeshrabriti, jer baš kada je Petar rekao Isusu: "Odlazi od mene, grešan sam čovjek, Gospodine", Isus mu je odvratio: "Odsada ćeš loviti ljude..."

Ono što možeš učiniti u ovoj teškoj situaciji je 1-2 dobre odluke za početak i vidjet ćeš, prestat će bilo kakvo samosažaljenje.

Ako si bio na ispovijedi - vjeruj da ti je Bog oprostio, nemoj sumnjati u Njegovo milosrđe jer to Ga vrijeđa.

Kršćanska ljubav nije nutarnji osjećaj ljubavi (kod nekih ga uopće nema), nego djelatna ljubav pri kojoj je moguća i patnja i razočaranje, ali kad sve to predaš i prepustiš Bogu, naći ćeš smirenje duše.

Nemoj gledati kako je bilo dosada, kreni ispočetka... Bog neka bude s tobom!

PS. Evo jedan test: Jesmo li u milosti Božjoj? - viewtopic.php?f=8&t=1477

Vjera, nada i ljubav su u pitanju. Teska borba

Hej, hej. Iako sam totalno uživljena u hagioterapiju, trebam ja još puno kruha pojesti, a i nisam toliko neozbiljna da preko ekrana dajem savjete. No par stvari bih ti željela napisati.

Prvo, spominješ psihijatriju - dakle, Gospodin nam je dao i znanja i spoznaje kako bismo olakšali život bolesnima koje uključuju i farmako i psihoterapiju te ako osjećaš da ne možeš sam - ok je potražiti pomoć - pomozi si sam i Bog će ti pomoć.
Ako si pak psihički ok i doktori (psihijatri) ti nisu dali nikakvu psih. dijagnozu - tu epizodu zaboravi i kreni dalje.
Psihijatrija liječi psihičke bolesti, a hagioterapija duhovne patnje.
Dok je psihičko područje senzitivno, perceptivno, emotivno i mentalno, duhovno je područje osobno, moralno, religiozno, intelektualno i kulturno.
Dokazano je da 70 % bolesti ima pozadinu u duhovnome pa zato svom gradu potraži hagioasistenta koji bi ti mogao pomoći da s Bogom prevladaš sve duhovne poteškoće.

No. čekaj, nisam gotova.
Imaš dvije ruke za molitvu i borbu, a u borbu se kreće s planom i strategijom.

Možda sada misliš da ću ti reći kako trebaš kleknuti na koljena i moliti se Bogu. Ne, neću. To već znaš. Misa, ispovijed, molitva - sakramentalan život.
Ali, također ti nudim vam dva izbora:
Prvi izbor je da izađeš van iz svoje kuće i pomogneš susjedu jer oni koji pate često žive samo za sebe. Njihova srca i njihove misli su postavile pregradu. Pa zato, posjeti bolesne. Budi pažljiv i darežljiv prema siromašnima. Jednom kada ovo učiniš, počet ćeš izlaziti iz ljuske. Otkrit ćeš da susjed nije pakao, kako je Sartre pisao, već da je on dio tebe i Božje stvorenje.
Drugi je izbor da dopustiš sebi otvaranje iskustvima i susretima s božanskim koji će dolaziti k tebi bez problema. Kažem ti: budi otvoren. I nemoj mi reći da ne možeš jer možeš.
Tvoje oči nemaju svjetlo. Tvoje uho nema zvuk. To dolazi izvana. Hrana koju jedeš dolazi također izvana. Naš um je učen stvarima izvana koje smo čuli. Dopusti da ti životni impulsi dolaze izvana i bez obzira koliko bio daleko od ovoga što govorim, oni će dolaziti jer ne bi tražio Boga da Ga već nisi na neki način susreo.
Zato - probaj, zakorači i vjeruj - jer nije li Isusu kazao - "vjera te tvoja spasila".
Sretno!

Pitao si na početku: jesam li lud ili opsjednut...? Nisi ni jedno ni drugo, mada đavao iskušava svakoga rođenog. On ubacuje strah, očaj, opsesivne misli, nemire... želeći nas odvojiti od Boga, jer vjera donosi smisao, nada donosi pouzdanje, a ljubav...

Preporučila bih ti dvije knjižice, ako ih gdje nađeš:
Franjo Saleški: Misli
Gabrijel od sv. Marije Magdalene: Meditacija - uvod u misaonu molitvu

i jedno YT-predavanje za razmatranje:
https://www.youtube.com/watch?v=MpQnMdjRmv8

neka Božja ruka bude uz tebe...

Ne zelim se hvalitiy ali ja stvarno jesam hvala Bogu veseo druzeljubiv s sve ostalo.Najradije bih prodao kucu i podijelio sirotinji. Jeli moguce da je ovo tamna noc duše?

Može biti i to što kažeš. Ako ne "osjećaš" više ništa u molitvi, kao što bi stariji rekli, "osjetila su umrtvljena" i ne nalaziš zadovoljstva kao prije u običnim ljudskim stvarima koja su ti prije činila zadovoljstvo, može biti da se duša nalazi na putu čišćenja i da trebaš ići samo "putem čiste vjere". Vjerovati, iako ne osjećaš ništa.

Jednom sam bila i ja na tom putu, barem mi se tako činilo, ali se zbog moje pogreške sve vratilo na staro, pa kad sam ponovno počela moliti i čitati Sveto Pismo, osjećala sam odmah duhovne utjehe i miline, koje su prerasle u "uzbuđenja" i to čak i fizička da me počelo ometati u mom posvećivanju Riječi te sam prvi put i odustala od svakodnevnog čitanja SP jer me previše ometalo i skretalo u neke druge misli i sjećanja. To je bila, prema sv. Ivanu od Križa, početnička pogreška.

Papa Benedikt XVI. je pisao:

If the perfection of Christian prayer cannot be evaluated using the sublimity of gnostic knowledge as a basis, neither can it be judged by referring to the experience of the divine, as Messalianism proposed. These false fourth century charismatics identified the grace of the Holy Spirit with the psychological experience of his presence in the soul. In opposing them, the Fathers insisted on the fact that the soul's union with God in prayer is realized in a mysterious way, and in particular through the sacraments of the Church. Moreover, it can even be achieved through experiences of affliction or desolation. Contrary to the view of the Messalians, these are not necessarily a sign that the Spirit has abandoned a soul. Rather, as masters of spirituality have always clearly acknowledged, they may be an authentic participation in the state of abandonment experienced on the cross by Our Lord, who always remains the model and mediator of prayer.


Znači, mali prijevod, pogrešno učenje nekih karizmatika iz 4. st. identificiralo je milost Duha Svetoga sa psihološkim iskustvima njegove nazočnosti u duši. U suprotnosti s njima, crkveni su oci inzistirali na tome, da se zajedništvo duše u molitvi s Bogom događa na jedan tajanstveni način, posebno kroz sakramente Crkve. Čak štoviše, on se može iskusiti i kao bol, tuga i osamljenost (napuštenost). To nije nipošto uvijek znak da je Bog napustio dušu. Nego, kao što su učitelji duhovnosti uvijek poučavali, to čak može biti autentično sudjelovanje u stanju napuštenosti koje je Isus iskusio na križu, a On je uvijek i uzor i posrednik molitve.

Ne znam kako da ti pomognem, ako nije depresija niti neka neuroza izazvana stresom, onda nemoj biti zabrinut (Fil 4, 4-7), moli se i dalje, a moli i za sve nas.. sjeti nas se u svojim molitvama.

Hm. Prvo hvala Kristijanu (ako ikada dođe na ove stranice, znat će koji je) što je mene trpio i s menom razglabao o "tamnoj noći".
I iskreno, mislim da definitivno nisi u tamnoj noći jer

Svi koji su nešto čitali ili čuli o mistici, znaju da je tamna noć duše samo jedna etapa na putu mistike. Navlastito se noć duha — a ova knjiga ponajprije govori o tome - općenito promatra kao visoka mistika. Noć duha je zadnja, odlučujuća kriza koja neposredno prethodi definitivnom prodoru Božjeg života u dušu. Kad noć duha ide svom kraju, otvaraju se vrata mističnom sjedinjenju. Ako je to tako, onda se može postaviti pitanje da li je pametno i osmišljeno obrađivati noć duha ili govoriti o njoj u knjizi koja se obraća «običnim» ljudima. Ne letimo li previsoko, ne pravimo li prevelike korake, nismo li presmioni? Odgovorio bih odmah da smo pred Bogom svi »obični» ljudi. Možda bi čak bilo bolje reći da smo svi «neobični». Nezamislivo je da bi Bog provodio politiku diskriminacije. On ne dijeli ljude na obične i neobične. Za Boga ne postoje «prosječni» ljudi. Svatko je pred njim «natprosječan».
Wilfrid Stinissen "Noć je moje svjetlo"

I moj savjet ti je - ne daji si sam nikakve duhovne dijagnoze nego se okreni k Bogu. A ako ti je potreban razgovor - hagioasistent, svećenik, duhovnik... I nema straha.

Može biti da i nije to to... piše Lovro da se obratio početkom 3. mj., pa je možda još prerano za "tamnu noć"...

Neki dan bilo na Laudato TV o Thomasu Mertonu. "Tamna noć" je čežnja duše za Bogom. Čežnja u kojoj se duša ne zadovoljava s ničim površnim i gdje joj ne može udovoljiti ništa osim Boga sama, te svom silom žudi da dođe do Njega.

Drzi um svoj u adu i ne ocajavaj
"Poema
Drzi um svoj u Adu i ne ocajavaj

Moli se kao da si vec u adu
jer pakla dotices , o opakljeni.

Nezgasivom plamu prepustaj se
pristajuci da samo koncic uzareni
nezgasive svece jesi, o vec ugaseni .

Inaci si svojerucna plazma strasti
sto krepava od vlastita smrada,
nistec sebe bozanski obdarenog.

Srce ti je idoliste Panteon
iz kog brizga otrov na sve strane
bica tvoga nebitnog.

Um ti korifej idola
raskolnik i kleti jeretik,
ili joste smesna luda dvora jos ludjega.

Gde to zajde njegova il`tvoja lepota?
Nekad svetao, dojenac Sinaja i Tavora
sada samo zracak od tebe ostao jeste,
porobljenik tame neprobojne.

Bestidnicko srce to pustosi raba,
saljuci mu potop za potopom,
katran prelesti sto zestinom kipti,
bljuzgavicu svake necistote.

Ti opoganjeno jestetstvo , bez mara,
pocni joste ovde i sada da goris u lavi Ada,
ili da se mrznes u tudjini Ada , svejedno je , samo ne ocajavaj,
jer pakao nikad namenjen nam bio nije kao dom ,vec da znademo
da ce Hristos pozvati nas otud kao nekad, oda sna ,
nas od Adama iz Edema.

Nego , smatraj da svi drugi spas`ti ce se ,
samo ti jedini da ces propanuti,
smatraj da tako ce biti i ne ocajavaj, o nemarni jako .

Zato bas i prastaj drugima onako
kò sto prastas sebi
brzo , neprimetno , lako.

Zato bas i voli drugoga
kò sto sebe volis samoga
neumerno , neiscrpno , rado.

Za um u Adu ti samo znaj i nikad ne ocajavaj.


Iz knjige :

"Drzi um svoj u Adu i ne ocajavaj"

od Svetog Siluana Svetogorca