Katolički odgovori

I moj subjektivni osjećaj je isti...

Jel to ovaj članak na koji misliš:
https://www.bitno.net/kolumne/markobiot ... anje-ruku/

Mogu ti reći da mi je zanimljivo ovo,čak sam isprintala...ne,odnosi se na nešto nedavno pročitano,o urocima...nešto ti,kao,zakopaju kraj kuće i ti poboljevaš,sušiš se,umireš polako,a liječnici ne mogu naći ništa...i,kao,umreš od tog uroka...čini mi se da je taj svećenik to napisao.Mogla bih i naći ako bi kopala po history ali nemam vremena trenutno...ionako sam samo na poslu na netu,pa kad stignem,tipkam...

Mislim da bi trebala pročitati knjigu "Kako prepoznati zamke zloga" don Milivoja Bolobanića. Piše upravo o ovim stvarima koje ti ovdje navodiš.
Vjerujem da se dijelovi mogu naći na raznim stranicama, blogovima i tako, a lako se nađe i pdf za skinuti.

Svi mi mislimo da su vradžbine i uroci glupost dok ne vidiš šta je čovjek sve doživljavao i s čime se sve sretao. Mislim da mu nemam razloga ne vjerovati.

OK, sad sam malo išao off topic pa sorry na tome.

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15

Nema veze, shvatila sam.
Uroci su zaista opisani u knjizi koju je Filip naveo, doista ima toga (ljudi plaćaju za to), a ono što se događa nakon uroka ne ovisi o tome vjeruje li netko u to ili ne, jer đavao se uvijek prekrije nevjerom i on svoj grijeh unese bilo kako bilo, često na neočekivan način.

Međutim,
navođenje uroka u propovjedima kod fra Pavića i ostalih nekad može biti kontraproduktivno - služi uglavnom zaplašivanju ljudi, a dotičnim karizmaticima za samopromociju.

Pročitala sam knjigu mons. Bolobanića, od korica do korica, i naopačke, fenomenalna knjiga koju razumiješ tek kad doživiš.

Evo prvi put pisem ovdje, mada citam forum,i trazim po njemu odgovore kad mi nesto treba. Posto postoji tema o ovom sveceniku odlucio sam napisat svoje iskustvo posto sam bio kod njega na duhovnima vise puta. Da se razumijemo nisam za pretjerivanje, kolo po crkvi, bacanje po klupama, velicanje svecenika i slicno, ali jesam za slavljenje pjesmom i pljeskom kao sto vidim da je normalno vani po crkvama (rradim u inozemstvu) i kao sto je David slavio Boga. Da se vratim na pocetak, ja sam bio totalno izgubljen, u teskim grijesima, s zdrastvenim problemima, duha, duse i tijela. Od crkve sam odpao bio odavno, nisam se ispovjedao jedno 20 godina nit pricescivao. Mada sam ipak vjerovao u Isusa, u nesto, i nesto mi je uvjek govorilo da sam na krivom putu.Moje obracenje je pocelo bolescu, gdje sam od nevolje rekao sam sebi, kad mi nista ne pomaze valjda ce mi Bog. Vratio sam se u crkvu, ponekad, poceo sam se moliti, al to nije bilo to, trazio sam gospodina, al ga jos nisam mogao naci, dok me Isus nije doveo kod ovog svecenika na obnovu. Ne prepisujem njemu nista posebno, sve prepisujem Isusu. Od te duhovne nesto se u meni probudilo, imao sam osjecaj da dotaknula snaga Duha Sv. Od tada redovno idem u crkvu, vise puta tjedno, ispovjedam se redovno, citam sveto pismo svaki dan, svi koji me znaju kazu da sam se promjenio na bolje, u mojoj obitelji je blagostanje, casa se nasa preljeva, i zdrastveno stanje je puno puno bolje. Ja sam se doslovno zaljubio u crkvu i RK vjeru.Meni je to dovoljan dokaz da to ne dolazi od zloga. Bilo je naravno mnogo kusnji, istina treba poslje takvog dozivljaja i vodstvo, srecom u zupi sam imao isto svecenika koji drzi duhovne, pred presvetim, isto blagosljiva i moli za zupljanje polaganjem ruku, bez ikakvog forsiranja padanja itd. Ja sam se zaljubio klanjanja pred presvetim. Ovaj svecenik isto naglasava vaznost toga, kaze uvjek da zahvalimo Isusu sto nas je doveo na obnovu, da je on tu totalno nebitan. Posebno su jake njegove propovjedi, moze te ih nac na youtubu, i njegove knjige, dosta su stroge, nevidim nista liberalno. Istina je da tamo u surkovac dolazi svega, ja sam bio jedno jedno 5-6 puta, i vidio sam svega, ljudi su u potrebi i teskim nevoljama, nije ih za sudit, a neki rade i show, sebe stavljaju u paznju, bude i vise od tisuce ljudi, i tesko je to sve i kontrolirat. Svecenik sam kaze da nije sve od Duha Svetog i da treba sve provjeravat, a vidio sam i neke cudne stvari, izlijecenja itd. i da ne treba hrlit tamo stalno, Isusa imamo u svakoj crkvi, to isto napominje fra Ivo, al za pocetak, za probudit vjeru preporucio bi svakom tko je u potrebi da ode. Netko je napisao osjecaji, pa nego sto su emocije nego su od Boga. I ovo u vezi uroka i slicno, svecenik u molitvi kaze ja vas oslobadam U Ime Isusovo od posljedica tog grijeha nevjere, praznovjerja. Hvala i Slava Isusu

Hvala i slava Isusu i hvala tebi na ovom predivnom svjedočanstvu i daj, Bože, da se prema ovim poticajnim riječima svi mi obratimo...

Fra Ivo ne čini čudesa, Isus ih čini kroz njega. To i on sam kaže. Slava Isusu!
I zaista je tako, i sama mogu posvjedočiti kako sam par trenutaka nakon Ivinog blagoslova počivala u Duhu Svetomu. Neopisiv osjećaj. Da, "osjećaj", Bog je velika predivna tajna i u njega vjerujemo srcem, a ne razumom. Kad bi razum mogao dokučiti Božju tajnu, to više ne bi bila Vjera.

Ovaj ples u Šurkovcu s priloženog youtube linka, nije za vrijeme sv. Mise. Nekome se sviđa, nekome ne. Meni osobno pretjerano, ali to me neće spriječiti da ponovno odem u Šurkovac.
Na duhovnim obnovama npr. kod p. Kožula ima žena koje u zanosu toliko slave Isusa da "čagaju" kao na svadbi. Svi smo različiti, nije bogohuljenje ako dižeš ruke u zrak i ponese te pjesma u kojoj slaviš Isusa.
Kad smo prije puno godina u župne zborove uveli gitaru, bakice su molile za nas jer bogohulimo.

Nije lijepo o svećeniku ružno govoriti, svidio vam se njegov rad ili ne, već molite za njih, potrebni su nam itekako. A posebno karizmatici, pitam se kako su uvijek poslani u male rubne župe, zabranjuje im se rad, zabranjen je egzorcizam, kao da zlo ne postoji? Ima ljudi koji idu redovno na sv. Misu a poslije reiki, bioenergija, gataju iz kave, horoskop... Poslije kad vrište na duhovnim obnovama mi se čudimo i zgražamo pa kažemo koji je sad ovo fra Ivo ili pater Kožul, tu nešto ne valja?
I sama sam svjedočila ozdravljenjima i oslobođenjima drugih ljudi, što kažete na sve štake koje ljudi ostave u crkvi u Šurkovcu?
I moje je srce ozdravilo i omekšalo, život mi se promijenio, Bogu sam predala sve ono na meni što mu ne sviđa, dopustila sam mu da me mijenja i da me vodi.

Ali opet, zar vam treba čudo da povjerujete?

Inače ja osobno ne vidim ništa sporno u Ivinoj molitvi U ime Isusovo, kao ni kad ju istu takvu moli pater Kožul, upravo na njegovoj duhovnoj obnovi sam doživjela obraćenje za vrijeme te snažne molitve. Moj je život od onda zaista posve drugačiji i predaniji Bogu, imam vjeru kakvu nikada nisam imala, susrela sam se sa Živim Bogom.

Tko ode otvorenog srca i bez sumnji kod npr. fra Ive, sigurna sam da neće otići bez barem mrve neke nove spoznaje. Ako ti je srce zatvoreno, ako ne vjeruješ da je moguće susresti se sa Živim Bogom i osjetiti prisutstvo Duha Svetoga, vjerojatno i nećeš "pasti" kad fra Ivo na tebe položi ruke.

Slava Isusu i hvala Mu što djeluje preko tih divnih pastira, to je ono što sam htjela reći.

Žao mi je na dužem postu,
ali "Obraćenici su naporni" (Bernanos)

Nema problema, nije ovo instagram, na forumu se ipak malo više i čita i piše...
Hvala na lijepom svjedočanstvu...

Oko karizmatika kao što je fra Ivo zaista postoje neki prijepori, kao što ni drugdje nije sve crno-bijelo. Točno je da "nije lijepo o svećeniku ružno govoriti", ali ako iz teoloških ili liturgijskih razloga neki biskup vidi određeni "problem" opet o takvom slučaju nije dobro laički vrednovati tko je "dobar, a tko zao".

Slažem se. Ali, žalosno je više pažnje posvećujemo kad kod ovakvih ljudi tražimo zlo, a negdje drugdje nas uspije zavesti prije nego se preispitamo. I oko Sudca prijepori.
A bili su i u vezi Padre Pia naprimjer...
Samo kažem, ja sam doživjela divan blagoslov, mnogi su ozdravili, bolje imat malo vjere nego bit toliko skeptičan.
Možda će moji unuci pričati kako je njihova baka bila kod svetog Pavića

Postoje molitve otklinjanja koje svi svećenici mogu moliti, znači to nije egzorcizam i za to se ne mora tražiti dozvola od biskupa (tako mi je svecenik objasnio). Npr. bl. Alojzije Stepinac je svaki dan molio molitvu otklinjanja i preporučivao ju je svakome s kim je došao u kontakt, pogotovo svećenicima.

To je molitva od strane svecenika kojom se moli u ime Isusovo zastitu po Njegovoj presvetoj krvi da se prekinu sve spone grijeha pod plastom Majcinim.
Ima molitava koje iz Obrednika mogu moliti svecenici (usp. o tome piše T. Ivančić u knjizi Susret sa živim Bogom), a postoji i molitva egzorcizma koje mogu samo svecenici s odobrenjem biskupa – to je razlika.

Ono što se, koliko ja znam, fra Ivi zamjera je da moli za grijehe predaka, a mi nismo odgovorni za njihove grijehe, međutim okolina u kojoj zivimo (obitelj) ima određena naucena ponasanja i emocije koje mogu dovesti do nastavka grešnog ponašanja. Ne znas drugacije, jedino si tako naucio, a i ne vidis da mozes i smijes drugacije.
Tome u prilog idu i istraživanje i otkrića iz epigenetike. Otkriće da naš život ne ovisi o zapisima u genima nego o upisima koje stavljamo u gene. Znanstveno je jasno da je čovjek slobodna i odgovorna osoba i da ne odlučuju mehanički zakoni, genetski zapisi, ne postoji sudbina i prokletstvo, nego naša odluka za hrabro, dobro i vječno. Stvoritelj je čovjeka predao sudbini njegove slobode.

Nisam nikada bila, i ne znam baš da ću baš potegnuti preko granice radi toga, ali sjećam se da sam jednom slušala fra Ivu kada je rekao da smo mi odgovorni za duše ljudi koje su nam stavljene na životni put i da je to tada ostavilo veliki dojam na mene.