|
Odavno me zanimaju neke stvari, a današnje evanđelje samo me podsjetilo na to. Radi se o sljedećem: propovijedi, propovijedi kao "biblijski sat", propovijedi kao najbolja prilika za reći ljudima nešto, objasniti ljudima nešto dubinski, "kako Bog zapovijeda", uraditi tu propovijed tako da se "prožvače" odlomak iz Evanđelja i da se puku uputi neko novo saznanje, konkretno egzegetsko tumačenje tog odlomka i kroz takvo tumačenje onda shvatiti i poruku toga čitanja.
Evo završetka današnjeg čitanja (Mk 4,26-34): "Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao."
Imam dojam da se danas velika većina svećenika u propovijedima puku obraća kao gomili osmogodišnjaka, kao da je cilj zadržati ih u nekakvom "neznanju", kao da nam znanje nije potrebno nego je bitno skrpati nekakvu priču koja će biti "zgodna i simpatična" u najbolju ruku ili pak "poučna" - mada često na granici dobrog ukusa ili pak na granici vrijeđanja inteligencije slušatelja. Često samo citiraju već pročitani tekst i nešto malo "petljaju" i nadodaju oko njega.
- Zašto nam evanđelisti nisu zapisali to što je Isus objašnjavao učenicima? - Zašto nam svećenici to ne govore nego smo uzduž i poprijeko ispropovijedani lošim propovijedima? - Zašto mi svećenik ima potrebu sjesti u kut i čitati isprintanu "meditaciju" umjesto propovijedi, umjesto da objasni riječ Božju s oltara? - Izlazi li s naših bogoslovija sve lošije formiran kadar? Je li prije bilo bolje? - Zašto imamo tako loša izdanja Biblije, bez pratećih objašnjavajućih tekstova ili pak zašto nam tako očigledno bolno nedostaje zasebno knjiga s egzegetskim tumačenjima barem nekih dijelova Biblije?
Nastavite niz.....ili iznesite svoja mišljenja, iskustva.....želje, čestitke i pozdrave...
_________________ "Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša." Iz 30,15
|