Katolički odgovori

U ljetnom broju Veritasa fra Josip Blažević odgovara na pitanje čitatelja o novoj "Crkvi Isusa Krista svega svemira" koju je osnovao bivši međugorski duhovni vođa vidjelaca, nedavno otpušten iz Reda i suspendiran, fra T. V.

https://premanovomstvaranju.org/

„Vjerojatno najopasnija ukazanja na svijetu“ (R. Salbato)

Garabandal, Španjolska (1961. – 1965.)

Četiri djevojke imale su viđenja Djevice Marije, djeteta Isusa i anđela. Primile su poruke o nadolazećoj Kazni, Upozorenju i o Čudu.
Taj fenomen ima puno obilježja koji odaju nadnaravnost demonskog podrijetla. Ovo nije bila namještaljka, jer ima dovoljno dokaza upletenosti nekog nadljudskog izvora. Sve je počelo jednog dana kad su djevojke odlučile ukrasti nekoliko jabuka iz učiteljevog vrta. Neka nevidljiva sila bacila ih je na koljena. U prvom viđenju ukazao im se anđeo. Obratite pozornost na vjerski nauk da anđeli ne dopuštaju ljudima da kleče pred njima.

Kroz četiri godine ukazanja djevojke su iskusile različite nadnaravne moći. Više puta bile su podignute u zrak, jedno od djece dignuto je preko krova zgrade, a nekoliko puta njihovo kretanje – kao da su uzeti sa zemlje i prenijeti preko do mjesta susreta s „Gospom“ – bilo je uzrokovano nekom nevidljivom silom. U svim slučajevima ta ih je sila bacala na koljena, često s glavom položenom unatrag na jedan vrlo neprirodan i nedostojanstven način.

Sve četvero djece govorilo je nepoznatim jezicima. Jednom prilikom molili su Očenaš na grčkom. Ponekad djevojke su jedna drugu podizale preko ramena da poljube „Gospu“. U drugim slučajevima, zabilježeno je, da ih niti tri odrasla čovjeka nisu mogla podignuti. Nekoliko puta vidjelice su tijekom ukazanja vrištale. Bilo je puno znakova na nebu: zvijezde koje se vrte, hostije, slike… Mnogo ljudi moglo je vidjeti te znakove. Jednom se na nebu pokazala vatra, a „Gospa“ je rekla kako je ona došla iz te vatre.

U jednom vrlo proslavljenom slučaju anđeo je vidjelici Conchiti pružio hostiju (sv. pričest). Hostija bila je vidljiva svakome. Anđeo joj je rekao neka hostiju drži na jeziku dok Djevica Marija ne dođe. Conchita je tako ispruženim jezikom i hostijom na njemu dugo stajala. Sve pred očima ljudi, zabilježeno je nekoliko fotografija.



U gotovo svim ukazanjima vidjelice su vodile dijalog s „Gospom“ o svim mogućim besmislenim stvarima, primjerice kako se Gospi sviđa njihova odjeća itd. Jednom im je Gospa pružila „dijete Isusa“ da ga nose i drugima daju nositi kao nekakvu igračku. Međutim, nikada u nijednom priznatom ukazanju Djevica Marija ili Isus nisu trošili riječi ni geste na nepotrebne stvari, već je svaka njihova riječ imala spasenjsko značenje za čovjeka.

„Gospa“ je zamolila vidioce da ne donose blagoslovljene stvari (krunice, križeve i sl.), već da joj prikazuju neblagoslovljene - da ih ona blagoslovi. Svih godina ukazanja zabilježeno je da je tako „Gospa“ blagoslovila stotine krunica. Imajte na umu kako Sotoni smetaju jedino blagoslovljeni sakramentali. A Marija nije svećenik. Prema tome, ona ne može pružiti svećenički blagoslov. Nikada u nijednom priznatom ukazanju tijekom dvije tisuće godina Ona nije dala svećenički blagoslov ničemu.



Od najavljenih proročanstava (dva upozorenja, veliki znak, velika kazna) ništa se nije (još) dogodilo. Vidjelice su tvrdile da je „Gospa“ rekla kako će se veliko Čudo dogoditi još u vrijeme tadašnjeg Pape i za života oca Pia iz Pietrelcine. Obojica nisu više među živima.

1965. g. biskup biskupije Santander osudio je ukazanja kao lažna. To su učinila i petorica biskupa nakon njega. Iz Vatikana, njihovu odluku podržao je i u ime Svete Kongregacije kard. Ottaviani, a jednom se oglasio i kard. Šeper, prefekt Kongregacije za nauk vjere…

Usprkos svemu tome, iz Amerike (gdje sada živi „vidjelica“ Conchita) u novije vrijeme javljaju se glasovi kako su ista ukazanja značajna za vjernike, te nepravedno dosad zanemarena, pa su mnogi „lovci na čudesa“ reciklirali Garabandal i prodaju ga kao mamac za lakovjerne ljude. Čak i na Wikipediji postoji dezinformacija (na engleskom) kako Crkva nikad nije osudila Garabandal. !!!



Izvori i prijedlozi za daljnje čitanje:

http://unitypublishing.com/Apparitions/Garabandal2.html
http://www.theotokos.org.uk/pages/unapp ... bishop.pdf
http://jloughnan.tripod.com/salgarab.htm

Jel se nešto promijenilo u vezi ovih ukazanja?Vidim da Laudato tv danas prikazuje premijerno igrani film ‘Garabandal’ o ukazanjima Marijinim u istoimenom španjolskom mjestu. Ako su ukazanja osuđena od više biskupa čemu onda prikazivanje na katoličkoj tv?

Pogledala sam film. Mislim da je iz njega jasno da Crkva ne priznaje ta ukazanja i da se stav do sada nije promijenio, ali je isto tako u njemu vidljivo da su ga snimili oni koji žele na neki način utjecati na to da Crkva još jednom (ili 5 puta ) preispita svoje stavove, da se uspostave i odobre hodočašća ili možda popularizira kakva pobožnost... (Ne treba nikad odbaciti ni materijalnu stranu isplativosti priznanja, tj. prihode od hodočašća, knjiga, filmova, brošura i sl.)

Za stav Crkve prema ovim ukazanjima postoji latinski naziv "non constat de supernaturalitate" (nije utvrđena nadnaravnost) za razliku od nešto oštrijeg stava "constat de non supernaturalitate" (utvrđeno je da nema nadnaravnosti) - iako su oba izraza negativna, Laudato si uzima pravo to tumačiti kao da "ukazanja uživaju status non constat", a ja bih s istim činjenicama mogla reći "ukazanja trpe taj status"... jer negativan stav rijetko tko može "uživati".

A evo i zašto: u filmu je jedini negativac crkvena hijerarhija, biskup i članovi komisije prikazani su kao inkvizitori, dok se vidjelicama sve oprašta, pa čak i glumljenje ukazanja, laži pred narodom i "odreknuće" pred biskupom, kao i krađa jabuka iz učiteljevog vrta prije prvog ukazanja.

Iako Gospine poruke u Garabandalu imaju elemente fatimskih poruka, nekako se čini da je prijelomna poruka ovdje bila kako "svećenici i biskupi vode narod putem propasti" pa se može postaviti opravdano pitanje: vode li ova ukazanja crkvenom zajedništvu ili udaljuju od njega, ne nameću li nekakvu individualističku privatnu pobožnost i ne vode li onome što je ionako velika zamka i kriza zadnjih desetljeća u Crkvi - oštro odvajanje Krista od Njegovog Tijela, same Crkve?

Ako su ova ukazanja doista istinita, nije li ova kritika svećenstva ipak pretjerana? Ako li su ukazanja lažna (možda demonskog porijekla), što je Sotona mogao time dobiti? Kao što znamo, on je otac laži, voli se pretvarati, voli imitirati, voli obmanjivati. Nije li namjera njegova bila ovdje umanjiti i izokrenuti istinite fatimske poruke (o molitvi, žrtvi, pokori i klanjanju) i uperiti ih protiv crkvene hijerarhije i svećenstva?

Je li u filmu također ispravno prikazana atmosfera u Garabandalu tih godina? Nije li se zapravo i radilo o masovnoj histeriji i velikoj lakovjernosti naroda?

Za usporedbu, na youtubu se mogu pronaći originalne snimke i fotografije toga doba... i ne izgleda mi baš posve bezazleno.
https://www.youtube.com/watch?v=ws76ver8J8k&t=329s

Hm možda da provjeriš je li se nešto promijenilo?
Po ovome kako Laudato najavljuje na FB (večeras vam donosimo reprizu izvrsnog igranog filma ‘Garabandal’ o ukazanjima Marijinim u istoimenom španjolskom mjestu) meni se čini kao da su ukazanja priznata od Crkve 100%.

Provjerila sam i ništa se nije promijenilo.
U programe, najave i reklame raznih televizija ne želim se miješati...

naravno samo sam htio provjeriti u vezi toga,a sad vidim da danas sve moras triput provjeravati jer se više ne zna tko pije a tko plaća